Sastavi, radovi, zadaci i sl.

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ljudi posto widim da su owde samo oni koji traze pomoc-a ne dobijaju je,ewo 2 sastawa koji su ocenjeni peticama kod jedne lujke u srednjoj skoli....nadam se da ce nekome pomoci...


Oči su ogledalo duše?
Često nismo ni svesni da je ono što smo upravo saznali bila poruka necijih ociju.S druge strane,ocima vrlo svesno mozemo da saopstimo sta mislimo ili osecamo.One su,najcesce,ono prvo sto pri susretu primetimo.Cak I kada se sa nekim prvi put sretnemo,mozemo ga pozdraviti ocima,kao da smo mu pruzili ruku-I pri tom,treba zapamtiti da li je pozdrav bio uzvracen.Ako vas neko koga ste upravo upoznali ne pogleda u oci,ako deluje odsutno,sigurno ce uciniti da se osetite neprijatno.Ono sto zelimo mozemo dobiti I bez reci…
U svakodnevnom zivotu oci nam pomazu ne samo da vladamo situacijom,vec I da prenosimo vazne poruke.Oci su mocno orudje u odnosu sa ljudima I otkrivaju citav niz osecanja,od ljubavi do mrznje.Raspon emocija I izraza koje ljudi razmenjuju bez ijedne reci zaista je zadivljujuci.U ocima neke osobe moze dosta toga da se vidi,ma koliko se ona pretvarala da je nesto sto nije,oci je uglavnom odaju.Ipak,smatram da koliko god neko da krije svoja osecanja I osecanja itrenutna stanja,oci sve otkrivaju.Nije stvar u nacinu na koji neko gleda,vec u unutrasnjem sjaju tih ociju.
Mozda,pak oci nisu ogledalo duse zato sto dusi ne treba ogledalo a oci za njim vape.One u svakom bicu zele videti sebe.Oci su sebicne I topple…Cakle samo kada im se daruje nesto materijalno.Oci su za povrsna uzbudjenja…One reaguju na dodir,na boje,na ono sto im pricinjava trenutno zadovoljstvo ili,pak razocaranje,ali one nisu ogledalo duse…ne…dusi ogledalo ne treba,dusa je sama sebi dovoljna,ali ne zato sto je sebicna,nego iz nekih mnogo dubljih razloga.Oci cesto ne slusaju dusu pa ostave susu…Da dusa moze bez ociju dokaz su slepi ljudi,a I oci bez duse cest su slucaj.Oci,tacnije pogled je deo covekove mimike iz koje se zaista dosta toga moze zakljuciti.Iz ociju moze kojesta da se procita,ali zato ima onih koji znaju da se pretvaraju I da kontrolisu oci jer znaju da se njima veruje.Da su oci ogledalo duse ne bi se mogle tek tako kontrolisati kao sto mogu.Kao sto postoje ljudi koji znaju da procitaju pogled,postoje I oni koji umeju da postave zid ispred ociju kako se ne bi videla istina.
Meni je pogled neke osobe najbitnija karika u proceni iste.Nije bitan oblik ociju,kao ni boja,vec ono sto se vidi u dubini pogleda.Ta procena moze da bude I mac sa dve ostrice pa da posle tu osobu posmatram pod velom sopstvene predrasude.Ja sam toga uvek svesna,pa dajem vise prilika da se dokaze suprotno,bilo da je rec o dobroj ili losoj osobi u mojim ocima.Mozda me,posle odredjenog vremena ta ista osoba vrati na tu prvu impresiju,koja me,kako se ispostavlja,malo puta prevarila.Dakle,stvar je u sustini necijeg bica jer svi mi imamo dobre I lose osobine,ali ipak neke od njih preovladavaju.
 
e evo ti za pop ciru i pop spiru. To ti je jedna od najboljih nasih realistickih drama od Sterije. Dva pop, Cira i Spira zive u jednoj varosi (nr mogu trenutno da se setim u kojoj) svaki pop je ozenjen i ima po jednu kcerku. U svakom slucaju te dve porodice zive u miru, ali kada se u gradu pojavi novi ucitelj mlad i lep obe porodice zele da im on bude zet. To je glavna radnja ove drame. Oni se bore za njegovu naklonost kao i njihove kcerke. Jednog dana dva pop budu pozvana na put kod episkopa pa pop cira spiri podmetne konjski zub da bi episkop lose mislio o njemu ili da bi odlucio u vezi necega u cirinu korist. Nadam se da sam to bar malo pomogla ja sam 2.god srednje ovo sam citala bas davno:)
 
evo ljudi sad malo mojih "umetnickih dela" :) , nadam se da ce pomoci nekom:

I opet uspomene naviru snažnije nego I sam život… I kada sam trebala da prihvatim istinu ja sam lutala u svetu bajki, svetu snova… Kao neko kome je potreban prijatelj, možda I nešto više… Tražila sam tvoj lik u snovima, a tvoj glas u melodiji vetra, dozivala te u vrtlogu besanih noći. I volela sam te, svake sekunde sve više I više… Otišao si sa njom koja te je bezbrižno držala za ruku, ne znajući da te neko čeka I voli… Živela sam poput senke, nečujno, mirno I neprimetno.
Ali u mom životu iznenadjenjima nikad kraja…Putem kojim idem nailazim na skretanja, kojih ranije nije bilo…I dogodi se nešto što život promeni za sekund… Uneo si svetlost u moj san, zoru u moj dan… Odavno nisam osetila ovoliku sreću. I kada nisi kraj mene ti si ipak tu, u mojim mislima. U meni je sada skup svih prelepih osecanja ljubavi, zanesenosti, čežnje . Ti si mi dao razlog da živim, pokazao si mi da još mogu da volim I da budem voljena. Dao si mi sve što sam mislila da je zauvek izgubljeno. Živim za tebe, dišem za tebe, ponovo sanjam… zbog tebe! Možda I grešim… možda je ovo još jedna iluzija stvarnosti… ali ne! Ja ne želim da je se odreknem!
Pitam se šta će biti jednog dana kada se rastanemo, kada svi prelepi trenutci postanu samo sećanje, kada se ti svi prelepi trenutci pretvore u bol? Da li ćeš se tada sećati moje ljubavi, mojih poljubaca, zagrljaja, reči? Ali ne želim da mislim sada o tome, sada želim samo da te volim, da te činim srećnim!
Srećo, učiniću sve što je u mojoj moći da naša ljubav traje i opstane. Isuviše sam tvoja da bih se mogla zvati sobom. Za kraj ću te samo zamoliti nešto: ako ti ikada moja ljubav dosadi, odi tiho iz mog života, kao što si I ušao u njega.
Nadam se da se to nikada neće desiti!

........

Mesto prijatelja u mom zivotu

Pogledaj me druze I reci mi sta vidis u mojim ocvima. Znam, ugledao si sjaj srece u njima, to je zbog toga sto ti u mom srcu zauzimas posebno mesto, ono najvaznije. Ti si uvek bio tu da places kada I ja placem, da se smejes kada se I ja smejem… Jos uvek ti nije jasno zasto si bas ti u mom srcu? Evo, objasnicu ti…
One hladne zimske veceri kada sam ja bila slomljena ti si bio taj koji je dosao I pruzio mi ruku, odveo me na lepsi put, put srece, bas ti prijatelju moj! Kada bih ugledala tamnu stranu zivota, ti si bio taj koji me je naucio kako da svako novo radjanje sunca docekam sa osmehom na licu, bas ti prijatelju moj! Cuvao si svaku moju tajnu kao da je ona nesto najvrednije u tvom zivotu, jer si bas ti znao da je ona nesto najvrednije u mom zivotu.
A da li se secas one veceri kada smo zajedno sedeli kraj reke I smejali se nasim nestaslucima iz detinjstva? A potom smo brojali zvezde I bas svakoj zvezdici dali neko ime, tada smo I ti I ja bili veoma srecni, I nismo zeleli da iko unisti tu srecu, I tada si bio kraj mene bas ti prijatelju moj. Cesto smo zajedno sedeli, pomalo tuzni, jer smo se secali prohujalih dana naseg detinjstva. Secali smo se onih dana kada smo brali komsijine jabuke, a on bi nas grdio I pricao nam kako to nije lepo, secali smo se svih nasih “tajnih mesta” na kojima smo se krili kada smo se igrali zmurke. Eh, prijatelju, nedostaju I meni ti dani, dani naseg detinjstva.
Prolaze godine, druze moj, sada su one nase veceri kada smo se igrali zmurke zamenile veceri kada sedimo u nekom kaficu I razgovaramo o nekim plavim ili mozda bademastim ocima… Ali sve su to dani nase mladosti, I svaki nas dan trebamo ulepsati kako najbolje umemo…
Da li ti je sada malo jasnije zasto bas ti zauzimas ono znacajno mesto u mom srcu? Potrudila sam se da ti sto bolje objasnim, ali I sam znas da reci nisu dovoljne da opisu koliko mi znacis I koliko sam srecna sto imam tebe kraj sebe, bas tebe prijatelju moj! Znaj da cu uvek biti kraj tebe, bio ti tuzan ili srecan, jer to su pravi prijatelji. Nosi u sebi ove stihove I seti me se ma gde bio:

Srecu I tugu podelicu s tobom,
Reci tvoje nosicu sa sobom.
E tada
Ces znati koliko mi znacis
Ako nekada I odes od mene znam da ces da se vratis.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top