Sastavi, radovi, zadaci i sl.

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Pishi o sazrevanju, o probranom drushtvu, o otvaranju novih pogleda na svet, o boljem i organizovanijem zhivotu nadalje, o nonshalantnijim, iskusnijim i nekako ''drugachijim'' profesorima...
Uh, koliko segmenata se mozhe izgraditi...
Ovo je jedino za shta sam imao vremena, tako da tje ipak ostati za tebe neshto... ;)
 
OPIS
Bilje�ka o pjesniku:
Ovo je narodna pjesma.

Vrsta pjesme:
Lirsko – epska pjesma, Balada

BALADA – je mje�ovita knji�evna vrsta u kojoj se sjedinjuju lirski, epski i
dramski elementi
Tema pjesme:
Tema pjesme je tragična sudbina Hasanaginice

Mjesto radnje:
Ju�na Hrvatska

Vrijeme radnje:
Za vrijeme rata s Turcima

Kratak sadr�aj:
Sve počinje kako je junak Hasanaga ranjen u ratu, a �ena ga ne posjećuje, jer je u to vrijeme bilo sramota da �ena izlazi iz svoga dvora.
Zato se Hasanaga razljutio i rekao �eni da kada se vrati kući da ga ne čeka, nego da ode iz dvora. Ona se rastu�i jer će morati ostaviti petero djece. Na to dođe njezin brat Pintarović – beg i da ju udati za imatskog kadiju. No ona je i dalje voljela Hasanagu. I rekla je bratu da kad će se udavati da preko nje stavi bijelu plahtu da ne mora gledati svoju jadnu djecu. No Hasanaga je prepoznao Hasanaginicu ispod plahte, te je rekao
da ima srce kameno zato jer se neće smilovati djeci.
Kad je Hasanaginica to čula umrla je od tuge.

Glavni likovi:
Hasanaga, Hasanaginica, Pintarović beg i Imotski kadija

Karakterizacija glavnih likova:
Hasanaga: on je ljut jer ga �ena nije htjela posjećivati, ali on je i junak vidimo po tome jer je u boju.
Pintarović – beg: on je dobar, ljut, ponosan, brzoplet voli svoju sestru…
Hasanaginica: dobra, voli djecu i mu�a, jadna, tragična


PISAC
Narod


ja nadjoh ovo..jest bijedno,al moze posluziti..
 
zašto uopšte tražiti sastave, i na taj način trošiti vreme, ako za isto vreme možete da napišete unikatno i veoma kvalitetno delo??.....sve što je potrebno je da prestanete da sažaljevate sami sebe,da prestanete da govorite sebi kako ste ne talentovani,jer nije samo talenat važan....mnogo su važniji vežba i rečnik....a što više čitate, to ćete bolji rečnik imati....ne morate da čitate lektiru...čitajte nešto ne obavezno (a da nije TV program, lista za kladionicu ili pak neki text iz "skandala").....
oke.....potrebno je još samo da se opustite i razmišljate na neku neobaveznu temu, a tema za sastav će sama zauzeti vaše misli....
 
duk brate ja mogu da napises rad za 1+ i to mi je stalna ocena iz sastava.....vidis postoje talentovani a i NETALENTOVANI za pisanje sastava! TO TI JE NA FORU SVEGA crno-belo,dan-noc,nabildovan-mrsav itd....dzabe se ja trudim svaki put kad dobijam istu ocenu.....

Ne znash ni sam kakvu si glupost napisao... To je sve samo ne ''crno-belo''...

Takodje, nabildovan i mrshav nisu antonimi...
 
Ne govorim o antonimiji, govorim o analogiji izmedju TALENTA i NETALENTA, odnosno samoj distinkciji izmedju ta dva...
Istina je da neki ljudim imaju vishe uspeha u pisanju sastava, ali se ipak u 98% nalaze rechnik, chitanje, elokvencija, mashtovitosti donekle. U preostala dva procenta stavljam tzv. talenat, koji opet ima svoje komponente, al' nek ti bude... ;)
 
Treba mi za sutra:
"Moje novo drushtvo" ili
"Ja pred umetnichkim delom".
Pa bih vas moleo...

Imam malkice vremena pa da probam... Ne volim da pisem sastave koristeci komp al ne mogu sad drugacije.

''Moje novo drustvo''

Dosao je i taj dan,nova skolska godina,novi profesori,nova skola,a sto je najbitnije i novo drustvo. Nije mi bilo sve jedno u ponedeljak 3.septembra kada sam se sa sveskom i olovkom u ruci uputio ka svojoj novoj skoli. Iz prica sam saznao da je skola manje vise dobra,profesori korektni,ali ono sto nisam znao je novo drustvo. Hodao sam polako ka zgradi skole,u prvi mah nisam osetio kada je moje srce pocelo brze da pumpa krv,ali u usima sam cuo ravnomerne odjeke lupanja. Osetio sam na ramenu neciju ruku.Trebao mi je samo trenutak da se vratim u sadasnjost i da shvatim da ispred mene stoji jedan moj stari poznanik iz osnovne skole. Nismo se bas nesto puno druzili,nase drugarstvo je bilo samo uzajamno pozdravljanje na hodniku kada se sretnemo. Nismo se bas nesto dobro podnosili ali sada mi je bilo drago da ga vidim. Bar jednu osobu poznajem. Bilo mi je malo lakse.
Obojica smo usli u ucionicu (pa broj odeljenja npr. prvog osam). Odmah sam zapazio grupicu slatkih i simpaticnih devojaka, ali nasuprot njima stajali su neki tipovi. Pomislio sam da necu moci da se sprijateljim sa njima,da me nece dobro primiti,da se mnogo razlikujemo ali sva ta pitanja i desavanja u glavi prekinuo je jedan od njih.Prisao mi je, pruzio ruku i jasno rekao svoje ime,zove se (e sad lupis neko ime od ortaka),stegao sam njegovu ruku. Secam se kroz maglu da sam rekao svoje ime...Ostala imena nisam uspeo da popamtim. Sve je bilo tako brzo.Suvise brzo za mene u tom trenutku.
Na prvom casu sam sedeo sa (ime nekog ortaka),ali sam ubrzo shvatio da imamo neke zajednicke teme naprimer kao sto su kola,devojke i formula 1. Neverovatno je kako iz cele price nista nije krenulo naopako, nisam imao probleme prvog dana ali ni kasnije. Kada bi mi neko sada rekao da ce sve ispasti dobro kao sto je i ispalo,samo bih se nasmejao i rekao nma sanse.Ali desilo se. Svoj prvi dan,svoj prvi kontakt sa postorijom punom novih,nepoznatih ljudi pamticu po osmehu koji sam imao kada sam se vracao kuci i kasnije kroz pricu o svom prvom danu u novoj skoli i novom drustvu.

E sad ne znam koliko ce ti pomoci.Za 40 min ne verujem da sam uspela da napisem nesto spektakularno dobro.U svakom slucaju lepo sam ispunila vreme.:-D
 
Imam malkice vremena pa da probam... Ne volim da pisem sastave koristeci komp al ne mogu sad drugacije.

''Moje novo drustvo''

Dosao je i taj dan,nova skolska godina,novi profesori,nova skola,a sto je najbitnije i novo drustvo. Nije mi bilo sve jedno u ponedeljak 3.septembra kada sam se sa sveskom i olovkom u ruci uputio ka svojoj novoj skoli. Iz prica sam saznao da je skola manje vise dobra,profesori korektni,ali ono sto nisam znao je novo drustvo. Hodao sam polako ka zgradi skole,u prvi mah nisam osetio kada je moje srce pocelo brze da pumpa krv,ali u usima sam cuo ravnomerne odjeke lupanja. Osetio sam na ramenu neciju ruku.Trebao mi je samo trenutak da se vratim u sadasnjost i da shvatim da ispred mene stoji jedan moj stari poznanik iz osnovne skole. Nismo se bas nesto puno druzili,nase drugarstvo je bilo samo uzajamno pozdravljanje na hodniku kada se sretnemo. Nismo se bas nesto dobro podnosili ali sada mi je bilo drago da ga vidim. Bar jednu osobu poznajem. Bilo mi je malo lakse.
Obojica smo usli u ucionicu (pa broj odeljenja npr. prvog osam). Odmah sam zapazio grupicu slatkih i simpaticnih devojaka, ali nasuprot njima stajali su neki tipovi. Pomislio sam da necu moci da se sprijateljim sa njima,da me nece dobro primiti,da se mnogo razlikujemo ali sva ta pitanja i desavanja u glavi prekinuo je jedan od njih.Prisao mi je, pruzio ruku i jasno rekao svoje ime,zove se (e sad lupis neko ime od ortaka),stegao sam njegovu ruku. Secam se kroz maglu da sam rekao svoje ime...Ostala imena nisam uspeo da popamtim. Sve je bilo tako brzo.Suvise brzo za mene u tom trenutku.
Na prvom casu sam sedeo sa (ime nekog ortaka),ali sam ubrzo shvatio da imamo neke zajednicke teme naprimer kao sto su kola,devojke i formula 1. Neverovatno je kako iz cele price nista nije krenulo naopako, nisam imao probleme prvog dana ali ni kasnije. Kada bi mi neko sada rekao da ce sve ispasti dobro kao sto je i ispalo,samo bih se nasmejao i rekao nma sanse.Ali desilo se. Svoj prvi dan,svoj prvi kontakt sa postorijom punom novih,nepoznatih ljudi pamticu po osmehu koji sam imao kada sam se vracao kuci i kasnije kroz pricu o svom prvom danu u novoj skoli i novom drustvu.

E sad ne znam koliko ce ti pomoci.Za 40 min ne verujem da sam uspela da napisem nesto spektakularno dobro.U svakom slucaju lepo sam ispunila vreme.:-D



hvala ti
,puno:-D
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top