Kako ograničiti korporativni uticaj na zemlje u tranziciji

  • Začetnik teme iluzionista
  • Datum pokretanja
I

iluzionista

Gost
Imam neki utisak da korporativni lobiji imaju preveliku moć u malim zemljicama u tranziciji. Kao napr. u Srbiji. Da li je moguće ograničiti uticaj globalnih korporacija na formiranje političko-ekonomske slike u Srbiji.

No, prvo da razjasnim. Korporativni interesi se ne šire samo direktno, preko pojedinačnih korporacija. Uzevši da su najveće stacionirane u S.A.D. ili državama saveznicama (Britanija pre svega) i činjenicu da su određeni lobiji izuzetno jaki u tim državama, jasno se dolazi do značajnijeg udela korporativnog interesa u tkzv. "nacionalnom interesu" ovih država. Ove države (a pre svega S.A.D.) imaju značajan kontrolni paket (takoreći) i uticaj na funkcionisanje međunarodnih organizacija. Recimo, NATO vrlo često deluje i protiv pravila UN u zaštiti "globalnih interesa", tj. "Američkih interesa". S druge strane Britanci i Ameri imaju najjači uticaj na funkcionisanje Svetske Banke. Uzeći u obzir veliku korumpiranost zvaničnih vlasti ovih država, postavlja se pitanje koliko u stvari taj korporativni "interes" ima uticaja na formiranje svetske politike. Mislim da je ovaj uticaj značajan. Pogotovo u malim državama.

Dok s jedne strane, prisustvo globalnih korporacija može biti korisno kao izvor novih prihoda za državu (porezi napr.), s druge strane država često nije u stanju da kontroliše njihov rad ili uticaj. Štaviše, državni funkcioneri na vrhu vrlo rado prihvataju "priloge" radi pomoći oko "guranja" ove ili one stvari.

Mada je čak i teško ograničiti ovaj uticaj. S jedne strane imamo pritisak MMFa, Svetske Banke, NATOa, a s druge strane sebičnih korporativnih interesa unutar zemlje.

Da li postoji način ograničavanja ovakvog uticaja? Imate li mišljenje o tome? Da li uopšte shvatate o čemu pričam (pitam za svaki slučaj)?
 
Ne moze se spreciti uticaj kapitala na zbivanja u nasoj zemlji.
Morate svi da se pomirite sa tim.

Spas nije ni u zakonima, ni u zastiti niti ista slicno.

Jedini spas je da zasucemo rukave pa da neki opasni PRAVI nacionalisti postanu i opasne gazde za 10-tak godina. Onda cemo moci da otkupimo svoju zemlju nazad.

Ali to je posebna filozofija koja ne pise u knjigama. To je filozofija rova, pa sam svestan da me necete razumeti ispravno.
 
commodore:
Ne moze se spreciti uticaj kapitala na zbivanja u nasoj zemlji.
Morate svi da se pomirite sa tim.

Ne sprečiti. Ograničiti. Naslov teme je: "Kako ograničiti korporativni uticaj na zemlje u tranziciji". I taj uticaj ima neke pozitivne strane. Ali negativne, u obliku određivanja uslova i formiranja političko-ekonomske klime (delimično ili potpuno)... Zato naslov i nije "sprečiti", nego "ograničiti". Postoji razlika.

BTW, razvijanje naših industrijskih magnata trenutno nije moguće. Ne postoji tržišna ekonomija. Samo vezare ili oni koji su blizu (ili na vlasti) mogu napraviti čudo. Danas je u Srbiji za sve potrebna veza. Hoćeš da dobiješ veliki posao? Moraš da imaš vezu u komisiji bez obzira kakve uslove ponudila tvoja kompanija. To tako funkcioniše. Bez veza, vezica, drugara, dužnika, političkih istomišljenika, partijskih saboraca, čovek teško uspeva.

Doduše ima i izuzetaka... Ali koliko?

Znam da su određeni koraci već preduzeti ka stvaranju osnovnog okvira za razvoj preduzetništva. Ali još uvek je to premalo za neki značajan porast ekonomije zasnovan na njemu. Postoji još zakona koje treba usvojiti (predlozi zakona odavno postoje). Tek tada možemo razmišljati o stvaranju naših "Microsofta"...

Ali opet vlast je u rukama onoga ko ima više. Dakle... Uvek će uticaj S.A.D.-a biti dominantan u svetu. Ali je pitanje kako sprečiti ekonomske lešinare da taj uticaj iskoriste za guranje svojih sebičnih interesa. To ne značiti sprečiti njihovo delovanje. Samo što je više moguće ograničiti negativan uticaj tog delovanja na unutrašnje političke procese ili ekonomsku situaciju. Naravno da nije moguće u potpunosti sprečiti. S tim se slažem.
 
eremita:
Ништа за нашу државу не значе "порези" када они уништавају домаћу производњу а профит износе из земље...

... ЈЕДИНИ ЛЕК ЈЕ ДОНЕТИ ЗАКОН који ће заштитити интересе државе Србије...

Pitanje je da li bi taj zakon zaštitio interese države ili bi išao na štetu. Tu se slažem sa Marlonom, zakon (bar na način na koji ti misliš) ne bi mogao imati drugačijeg efekta, nego mogućnost kobnih ekonomsko-političkih posledica (prestanak aranžmana sa MMFom, inostrani politički pritisci, pritsci unutar zemlje)

Porezi znače i to dosta. Pogotovo za pokrivanje budžetskog deficita i vraćanje spoljnotrgovinskog duga (koji je većim delom nasleđen od SFRJ). Ali si u pravu da je u samoj privatizaciji bilo propusta. Ali pored katastrofalnih ugovora sa strancima, takvih ugovora je bilo i sa domaćim firmama/privatnim licima.

Što se tiče iznošenja profita. To zavisi od relevantne regulative iz oblasti fiskalne i monetarne ekonomije. U principu, kretanje novca ne možeš ograničiti. Ali možeš usmeriti strane investicije na oblasti u kojima bi taj novac omogućio otvaranje novih radnih mesta, pokretanje određene industrije i značaj priliv u budžetsku kasu. Problem je jedino što kod nas ne postoji razvojna strategija u kojoj su definisane prioritetne industrije. Kao rezultat toga, taj novac nije usmeren i ulazi u industrije koje je možda bolje i sačuvati od tog uticaja.

Što se tiče uništavanja domaće proizvodnje to je u direktnoj vezi sa ovim gore, tj: neselektivnošću usmeravanja privatizacije ili inostranih investicija, i s druge strane nepostojanjem razvojne strategije.
 
Nexus 6:
ili da napravimo neku gadnu konkurenciju tim kompanijama...
sve je u zasukanju rukava...

Za šta je potrebna tržišna ekonomija i stabilna političko-ekonomska situacija. Verujem da će do toga kad-tad doći. Ali ipak mislim da nositelji određenih međunarodnih interesa namerno stvaraju nestabilnost u određenim delovima sveta, zarad omogućavanja političko-ekonomske ucene ili kontrole nad većom celinom (napr: ucenjivanje Evrope Balkanom, što ponekad rade Ameri). Naravno da je i njima u interesu stabilnost. Ali samo u onom slučaju kada oni tom stabilnošću upravljaju.

Za bilo kakvu konkurenciju na međunarodnom nivou potrebno je usmeravanje investicija na prioritetne industrije, a za šta je opet potrebna razvojna strategija. A za konkurenciju na mikro nivou (preduzeća), neophodno je donošenje još određenog broja zakona koji omogućavaju lako komercijalno eksploatisanje inovativnih ideja ili potencijalno unosnih ideja. Sa visokom kamatom, ograničenim finansijskim sredstivma, nepostojanjem investicionih fondova i drugih oblika finansiranja inovacija, to nije moguće.

Nisam pesimista. Mislim da će i to doći. Međutim sada imamo drugi prioritet. Da imamo stabilnu političku situaciju, relativno lako bi se izborili sa tim problemima (ili teško, ali sigurno mnogo lakše nego sada). A sada... Yebi ga... Imamo neka važna politička pitanja koje moramo rešiti (Kosovo, državna zajednica, politička situacija u zemlji..). Zato je ekonomska situacija u drugom planu. Ne kažem da to osuđujem, naprotiv slažem se da su to prioritetna pitanja. Samo konstatujem, sa žaljenjem što nismo o mogućnosti da "poradimo na sebi" ozbiljnije i na ekonomskom planu (koji ima vrlo značajne veze i uticaj sa unutrašnjom politikom).
 

Back
Top