sanja&darko
Zainteresovan član
- Poruka
- 435
U poslednjih desetak godina roditi više od jednog deteta u Srbiji postao je luksuz. Majke se danas uglavnom teško odlučuju i na jedno dete, a kao osnovne razloge "bele kuge", sociolozi navode nezaposlenost, stambenu neobezbeđenost i male i nesigurne plate. Stručnjaci, s druge strane, uporno ponavljaju da Srbija ima sve manje stanovnika koji, iz godine u godinu, sve ubrzanije stare.
Stopa fertiliteta ili rodnosti nalazi se već nekoliko decenija ispod 2,1 odsto, što znači da nije obezbeđeno ni prosto obnavljanje stanovništva. Dugoročno, na demografska kretanja utiče broj rođene dece na jednu ženu, a ta stopa je kod nas još šezdesetih godina smanjena ispod one koja obezbeđuje prostu reprodukciju, a danas iznosi samo 1,6 odsto. Zato će, prema nekim statistikama, do 2020. godine u Srbiji i Crnoj Gori, i to bez Kosova i Metohije, živeti 600.000 stanovnika manje, od čega u centralnoj Srbiji skoro 500.000, a u Vojvodini oko 200.000 manje.
Ono što posebno zabrinjava, tvrde stručnjaci koji su radili studiju "Projekat populacione politike u Srbiji", jeste činjenica da Srbija dramatično stari. Od 1991. do 2020. godine, broj starijih od šezdeset godina biće u SCG povećan za više od 700.000 ljudi, što znači da će kroz dve decenije svaki treći stanovnik pripadati kategoriji starijih građana. Istovremeno smanjuje se broj mladih, koji će u našoj zemlji 2020. godine biti smanjen za trećinu.
Beograđanin star 40,4 godina
Prosečna starost Beograđana je 40,4 godina. Samo pre trideset godina, Beograđani su bili znatno mlađi - 1971. prosečna starost bila je 33,4 godine, 1981 - 34,9, a 1991 - 37,3 godine. Starost muškaraca je 39,1, a žena 41,6 godina. Samo 4,3 odsto stanovništva Beograda čine deca do četvrte godine. Njih je u prestonici u 2002. bilo 68.421, dok je od pete do devete godine registrovano 76.604 dece, koja čine 4,9 odsto populacije Beograda. Od 10. do 14. godine u glavnom gradu Srbije i Crne Gore živi 83.900 dece, odnosno 5,3 odsto. Najviše je Beograđana između 45 i 49 godina - 136.385 stanovnika, koji čine 8,6 odsto ukupnog stanovništva prestonice. Registrovano je i 167 građana koji imaju više od 95 godina, kao i 726 Beograđana između 90 i 94 godine.
Zanimljivo je, međutim, da je dugogodišnja ekonomska i društvena kriza kod nas imala manje nepovoljne efekte na smanjenje stope rađanja nego, na primer, u zemljama istočne Evrope koje su u tranziciji. To se objašnjava činjenicom da se upravo zbog krize žena vratila porodici, pronalazeći smisao u tome da je održi. Čak i kada je istisnuta iz javnog života, ili je ostala bez posla, odlučuje da barem rodi i podigne dete. Takođe, nije došlo do promene bračnih modela, recimo nije povećan broj razvoda ili vanbračnih zajednica.
Naprotiv, kažu tvorci ove studije, veliki broj brakova u našoj zemlji održava se upravo zato što ljude u zajednici održavaju nevolje sa preživljavanjem, loše materijalno stanje, stambeni problemi, strah od gubitka posla i zarade, obaveza da nekako zajednički školuju i izdržavaju decu. Kriza, međutim, ima nesumnjive negativne efekte na populacionu dinamiku i više utiče na odlaganje, nego na odustajanje od rađanja. Uostalom, poslednjih godina veliki broj mladih ljudi otišao je iz zemlje, što će tek imati dugoročne nepovoljne demografske posledice, jer decu, naravno, ne rađaju oni stariji od 60 godina.
U kojoj meri je "bela kuga" zahvatila našu zemlju, najbolje se vidi na primeru srpskog sela. Prema rečima profesora porodičnog prava i autora knjige "Srbija - sveća koja dogoreva" Marka Mladenovića, prema poslednjem popisu stanovništva, naselja od 500 stanovnika smanjila su se za 90 odsto, naselja do 1.000 stanovnika za 80 odsto, a naselja do 5.000 stanovnika su se prepolovila.
- Ovi podaci samo pokazuju da se sela u Srbiji u poslednjih desetak godina ubrzano prazne, skoro da nestaju, a uvećava se broj stanovnika u većim gradovima. U nekim selima u centralnoj Srbiji i Pomoravlju poslednjih 50 godina nije rođena nijedna beba. Na primer, u selima Vukojevac, Koritnjak i Javorje u 2002. godini nije zabeležen nijedan novi stanovnik. Na većinu seoskih škola davno je stavljen katanac jer nema đaka, ili ih ima po dvoje, troje. Na primer, u jednom pomoravskom selu u školu dolaze učenici iz četiri susedna sela i ima ih svega četvoro - objašnjava Mladenović i dodaje da je "bela kuga" u istočnoj Srbiji postala tradicija, dok su pobačaji i abortusi decenijska praksa.
To najbolje oslikava ispovest dr Stojana Adaševića - koji je 38 godina radio u KBC "Dedinje" - koja je početkom devedesetih godina užasnula srpsku javnost. On je izjavio da je u toku svoje ginekološko-akušerske karijere, koja je trajala 26 godina, "ubio čitav jedan grad veličine Smedereva".
Novčana stimulacija
Država se trudi da se izbori sa "belom kugom", a jedan od načina je i posebna novčana stimulacija za majke koje se opredele da rode drugo, treće ili četvrto dete. Tako je pomoć za drugo dete 74.238 dinara, za treće 133.707, a za četvrto 178.274 dinara.
Međutim, sve govori da ni to ne pomaže. Samo da odnesu bebu iz porodilišta, roditeljima treba najmanje 40.000 dinara. Nosiljke, kolica, krevetac, posteljine, dušeci, pelene, pa sve do kozmetike, koja je takođe neophodna, isteraće novopečenim roditeljima i poslednji dinar iz novčanika. Nosiljke za bebe koštaju od 1.500 do 4.000 dinara, kreveci, u zavisnosti od dimenzija, od 7.000 do 15.000 dinara, dok se kolica ne mogu kupiti za manje od 7.500 dinara. U zavisnosti od načina sklapanja, položaja za dete i pratećeg sadržaja, "markirana" dečja kolica mogu koštati i do 35.000 dinara. Komplet pamučnih pelena od 40 komada može se kupiti za 2.000 dinara, dok pakovanje "pampersa" i ostalih jenokratnih pelena košta od 350 dinara pa naviše. Još toliko novca potrebno je izdvojiti za cucle, flašice, kupke, sapune...
On je tada pričao da je obavio oko 50.000 abortusa i tako ubio čitav grad. Prekinuo je kada je prilikom jednog zahvata prekida trudnoće video živo i formirano dete. Dr Adašević je dodao da se dešavalo da se u istoj bolnici na jednom spratu lekari bore da očuvaju trudnoću žene u petom mesecu trudnoće, a da kod druge žene obavljaju prekid trudnoće u istom mesecu. Doktor Mladenović ističe da otuda i ne čudi podatak što su po sterilitetu Srpkinje prve u Evropi i gotovo jedna trećina ima problema s rađanjem dece. Statistika govori da je za 20 godina obavljeno više od dva miliona abortusa, pri čemu treba imati u vidu i činjenicu da ni taj broj nije precizan, jer se abortusi u privatnim klinikama ne beleže u zvaničnim statistikama.
Najpesimističkije prognoze stručnjaka još su konkretnije - ako se ovako nastavi, Srbi će za 500 godina i biološki izumreti. Prema rečima magistra Biljane Spasić, profesora u Ekonomskoj školi u Kragujevcu, koja se dugo godina bavi istraživanjima o ovoj temi, na svaki brak u Srbiji dolazi 0,88 odsto dece. Drugim rečima, Srbi umiru i ako se tako nastavi, već 2010. godine, u centralnoj Srbiji biće 2.100.000 stanovnika, Vojvodini 800.000, dok bi na Kosovu i Metohiji taj broj, prema sadašnjem populacionom trendu, bio čak 4,4 miliona, smatra Spasić. Ona tvrdi da su "belu kugu" uzrokovali ratovi, čedomorstvo, samoubistva i seobe i dodaje da je Srbija po broju živorođene dece poslednja zemlja u Evropi.
- Srbija je kao država karakteristična po potpuno suprotnim pojavama. Tako na primer, dok se u Srbiji i Vojvodini poslednjih godina beleži značajan mortalitet, na Kosovu i Metohiji tokom poslednjih 80 godina imamo pravi bebi-bum. Recimo, Albanaca je 1921. godine bilo 140.000, a danas ih ima više od dva miliona. U Vojvodini je 1948. godine bilo 2,2 puta više stanovnika nego na Kosmetu, da bi danas Kosovo i Metohija bili brojniji za oko 200.000 ljudi. Kosovo i Metohija je područje koje ima najveću stopu nataliteta u svetu poslednjih osam decenija. Sve opštine u južnoj pokrajini imaju pozitivan prirodni priraštaj, osim Zubinog Potoka koji je naseljen Srbima - ističe mr Spasić. Ona napominje da su u Srbiji pozitivan prirodni priraštaj u 1999. godini od 157 opština imali samo Loznica, Požarevac i Grocka, dok nijedna opština u Vojvodini nije imala više rođenih od umrlih. To znači da je samo u 1999. godini broj umrlih veći za 29.222 od broja rođenih.
Sve ovo zvuci stvarno porazavajuce. Ja nemam bas neki komentar.Sta vi mislite dragi roditelji hoce li nasa deca ziveti u jednom velikom domu penzionera i da li i pored svega ovog mozda nece sve biti lose.Da li im jedino mozemo pomoci tako sto cemo konkurisati za zelenu kartu ili ih na neki drugi nacin skloniti iz ove zemlje?
Stopa fertiliteta ili rodnosti nalazi se već nekoliko decenija ispod 2,1 odsto, što znači da nije obezbeđeno ni prosto obnavljanje stanovništva. Dugoročno, na demografska kretanja utiče broj rođene dece na jednu ženu, a ta stopa je kod nas još šezdesetih godina smanjena ispod one koja obezbeđuje prostu reprodukciju, a danas iznosi samo 1,6 odsto. Zato će, prema nekim statistikama, do 2020. godine u Srbiji i Crnoj Gori, i to bez Kosova i Metohije, živeti 600.000 stanovnika manje, od čega u centralnoj Srbiji skoro 500.000, a u Vojvodini oko 200.000 manje.
Ono što posebno zabrinjava, tvrde stručnjaci koji su radili studiju "Projekat populacione politike u Srbiji", jeste činjenica da Srbija dramatično stari. Od 1991. do 2020. godine, broj starijih od šezdeset godina biće u SCG povećan za više od 700.000 ljudi, što znači da će kroz dve decenije svaki treći stanovnik pripadati kategoriji starijih građana. Istovremeno smanjuje se broj mladih, koji će u našoj zemlji 2020. godine biti smanjen za trećinu.
Beograđanin star 40,4 godina
Prosečna starost Beograđana je 40,4 godina. Samo pre trideset godina, Beograđani su bili znatno mlađi - 1971. prosečna starost bila je 33,4 godine, 1981 - 34,9, a 1991 - 37,3 godine. Starost muškaraca je 39,1, a žena 41,6 godina. Samo 4,3 odsto stanovništva Beograda čine deca do četvrte godine. Njih je u prestonici u 2002. bilo 68.421, dok je od pete do devete godine registrovano 76.604 dece, koja čine 4,9 odsto populacije Beograda. Od 10. do 14. godine u glavnom gradu Srbije i Crne Gore živi 83.900 dece, odnosno 5,3 odsto. Najviše je Beograđana između 45 i 49 godina - 136.385 stanovnika, koji čine 8,6 odsto ukupnog stanovništva prestonice. Registrovano je i 167 građana koji imaju više od 95 godina, kao i 726 Beograđana između 90 i 94 godine.
Zanimljivo je, međutim, da je dugogodišnja ekonomska i društvena kriza kod nas imala manje nepovoljne efekte na smanjenje stope rađanja nego, na primer, u zemljama istočne Evrope koje su u tranziciji. To se objašnjava činjenicom da se upravo zbog krize žena vratila porodici, pronalazeći smisao u tome da je održi. Čak i kada je istisnuta iz javnog života, ili je ostala bez posla, odlučuje da barem rodi i podigne dete. Takođe, nije došlo do promene bračnih modela, recimo nije povećan broj razvoda ili vanbračnih zajednica.
Naprotiv, kažu tvorci ove studije, veliki broj brakova u našoj zemlji održava se upravo zato što ljude u zajednici održavaju nevolje sa preživljavanjem, loše materijalno stanje, stambeni problemi, strah od gubitka posla i zarade, obaveza da nekako zajednički školuju i izdržavaju decu. Kriza, međutim, ima nesumnjive negativne efekte na populacionu dinamiku i više utiče na odlaganje, nego na odustajanje od rađanja. Uostalom, poslednjih godina veliki broj mladih ljudi otišao je iz zemlje, što će tek imati dugoročne nepovoljne demografske posledice, jer decu, naravno, ne rađaju oni stariji od 60 godina.
U kojoj meri je "bela kuga" zahvatila našu zemlju, najbolje se vidi na primeru srpskog sela. Prema rečima profesora porodičnog prava i autora knjige "Srbija - sveća koja dogoreva" Marka Mladenovića, prema poslednjem popisu stanovništva, naselja od 500 stanovnika smanjila su se za 90 odsto, naselja do 1.000 stanovnika za 80 odsto, a naselja do 5.000 stanovnika su se prepolovila.
- Ovi podaci samo pokazuju da se sela u Srbiji u poslednjih desetak godina ubrzano prazne, skoro da nestaju, a uvećava se broj stanovnika u većim gradovima. U nekim selima u centralnoj Srbiji i Pomoravlju poslednjih 50 godina nije rođena nijedna beba. Na primer, u selima Vukojevac, Koritnjak i Javorje u 2002. godini nije zabeležen nijedan novi stanovnik. Na većinu seoskih škola davno je stavljen katanac jer nema đaka, ili ih ima po dvoje, troje. Na primer, u jednom pomoravskom selu u školu dolaze učenici iz četiri susedna sela i ima ih svega četvoro - objašnjava Mladenović i dodaje da je "bela kuga" u istočnoj Srbiji postala tradicija, dok su pobačaji i abortusi decenijska praksa.
To najbolje oslikava ispovest dr Stojana Adaševića - koji je 38 godina radio u KBC "Dedinje" - koja je početkom devedesetih godina užasnula srpsku javnost. On je izjavio da je u toku svoje ginekološko-akušerske karijere, koja je trajala 26 godina, "ubio čitav jedan grad veličine Smedereva".
Novčana stimulacija
Država se trudi da se izbori sa "belom kugom", a jedan od načina je i posebna novčana stimulacija za majke koje se opredele da rode drugo, treće ili četvrto dete. Tako je pomoć za drugo dete 74.238 dinara, za treće 133.707, a za četvrto 178.274 dinara.
Međutim, sve govori da ni to ne pomaže. Samo da odnesu bebu iz porodilišta, roditeljima treba najmanje 40.000 dinara. Nosiljke, kolica, krevetac, posteljine, dušeci, pelene, pa sve do kozmetike, koja je takođe neophodna, isteraće novopečenim roditeljima i poslednji dinar iz novčanika. Nosiljke za bebe koštaju od 1.500 do 4.000 dinara, kreveci, u zavisnosti od dimenzija, od 7.000 do 15.000 dinara, dok se kolica ne mogu kupiti za manje od 7.500 dinara. U zavisnosti od načina sklapanja, položaja za dete i pratećeg sadržaja, "markirana" dečja kolica mogu koštati i do 35.000 dinara. Komplet pamučnih pelena od 40 komada može se kupiti za 2.000 dinara, dok pakovanje "pampersa" i ostalih jenokratnih pelena košta od 350 dinara pa naviše. Još toliko novca potrebno je izdvojiti za cucle, flašice, kupke, sapune...
On je tada pričao da je obavio oko 50.000 abortusa i tako ubio čitav grad. Prekinuo je kada je prilikom jednog zahvata prekida trudnoće video živo i formirano dete. Dr Adašević je dodao da se dešavalo da se u istoj bolnici na jednom spratu lekari bore da očuvaju trudnoću žene u petom mesecu trudnoće, a da kod druge žene obavljaju prekid trudnoće u istom mesecu. Doktor Mladenović ističe da otuda i ne čudi podatak što su po sterilitetu Srpkinje prve u Evropi i gotovo jedna trećina ima problema s rađanjem dece. Statistika govori da je za 20 godina obavljeno više od dva miliona abortusa, pri čemu treba imati u vidu i činjenicu da ni taj broj nije precizan, jer se abortusi u privatnim klinikama ne beleže u zvaničnim statistikama.
Najpesimističkije prognoze stručnjaka još su konkretnije - ako se ovako nastavi, Srbi će za 500 godina i biološki izumreti. Prema rečima magistra Biljane Spasić, profesora u Ekonomskoj školi u Kragujevcu, koja se dugo godina bavi istraživanjima o ovoj temi, na svaki brak u Srbiji dolazi 0,88 odsto dece. Drugim rečima, Srbi umiru i ako se tako nastavi, već 2010. godine, u centralnoj Srbiji biće 2.100.000 stanovnika, Vojvodini 800.000, dok bi na Kosovu i Metohiji taj broj, prema sadašnjem populacionom trendu, bio čak 4,4 miliona, smatra Spasić. Ona tvrdi da su "belu kugu" uzrokovali ratovi, čedomorstvo, samoubistva i seobe i dodaje da je Srbija po broju živorođene dece poslednja zemlja u Evropi.
- Srbija je kao država karakteristična po potpuno suprotnim pojavama. Tako na primer, dok se u Srbiji i Vojvodini poslednjih godina beleži značajan mortalitet, na Kosovu i Metohiji tokom poslednjih 80 godina imamo pravi bebi-bum. Recimo, Albanaca je 1921. godine bilo 140.000, a danas ih ima više od dva miliona. U Vojvodini je 1948. godine bilo 2,2 puta više stanovnika nego na Kosmetu, da bi danas Kosovo i Metohija bili brojniji za oko 200.000 ljudi. Kosovo i Metohija je područje koje ima najveću stopu nataliteta u svetu poslednjih osam decenija. Sve opštine u južnoj pokrajini imaju pozitivan prirodni priraštaj, osim Zubinog Potoka koji je naseljen Srbima - ističe mr Spasić. Ona napominje da su u Srbiji pozitivan prirodni priraštaj u 1999. godini od 157 opština imali samo Loznica, Požarevac i Grocka, dok nijedna opština u Vojvodini nije imala više rođenih od umrlih. To znači da je samo u 1999. godini broj umrlih veći za 29.222 od broja rođenih.
Sve ovo zvuci stvarno porazavajuce. Ja nemam bas neki komentar.Sta vi mislite dragi roditelji hoce li nasa deca ziveti u jednom velikom domu penzionera i da li i pored svega ovog mozda nece sve biti lose.Da li im jedino mozemo pomoci tako sto cemo konkurisati za zelenu kartu ili ih na neki drugi nacin skloniti iz ove zemlje?