furtvengler:
Najpre, kako mozete apstrtahovati formu, odnosno izraz, od sadrzaja. Cega je to izraz ako ne nekakvog sadrzaja, odnosno ukoliko se sadrzaj ne nalazi u izrazu, tada izraz, razumlkjivo, nista ne izrazava. Ti u stvari hoces da kazes da se ukod Kafke, Joneska, ili Beketa ne radi o "filozofskom sadrzaju", u cemu otkrivas, moram Ti to reci sasvim diirektno, "zdravorazumsko" razumevanje filozofije. Filozofski sadrzaj, inace, ne postoji nigde drugde do u filozofiji, pa kada filozofija govori o Beketu, Kamiju, Jonesku, Kafki, onda je to uvek u kontekstu samog filozofskog sadrzaja. Mogao bih o tome nasiroko, ali ova forma nije podesna za predavanja iz filozofije. Prema tome, kada se filozofija bavi "zivotnom mudroscu", ma sta to znacilo, to je onda uvek vec stvar filozofije, a ne "zivorne mudrosti.
Odakle da pocnem?
Heh... nekako mi je najlakse da te uputim u stvar preko one teme (Propast umetnosti)... da se ne bih ponavljao. Ali pokusacu ovako, posto ovde imamo konkretnu stvar na stolu. Dakle, kazes da ja apstrahujem formu ili izraz od sadrzaja. Istina, postoji kod Gadamera tako nesto, teza koja ne dozvoljava da se izdvaja jedno od drugog, ali tek u vezi sa konkretizacijom i u dozivljaju, a ne u analizi dela. O tome imas u nekom od poslednjih postova na temi Propast umetnosti.
Potom, da te ispravim, nisam rekao da se u delima Beketa, Kafke itd. radi o filozofskom sadrzaju, vec da njihovo delo ima i filozofskog sadrzaja, ono podlezece sto uzimaju da oblikuju. Njihova polazna teza je ono sto si ti uhvatio da razglabas kao da se radi o nekakvoj dubokoj mudrosti i kao da su oni to hteli da kazu. Da su samo to hteli, ne bi koristili knjizevni izraz, rekli bi to u jednoj ili dve recenice, suvo i jasno, kako to radi filozof. Otud i moja preporuka da otvoris nekog egzistencijalistu i pogledas kako on tu stvar uzima kao prvu hipotezu, ili tezu, kao pretpostavku daljeg pisanja, ali ne u knjizevnoj formi, i to ga jedino razlikuje od pisca.
Na kraju imas pogresno razumevanje termina "zivotne mudrosti", ali me mrzi da ti i to objasnjavam, skoro nebitna stvar.
furtvengler:
Medjutim, osnovni problem Tvog, inace ne mnogo promislejnog stava, je da u pomenutim delima , ipak, postoji nekakav sadrzaj, koji se ne moze filozofski otkriti. Recimo da je tako, ali kako onda uopste mozes artikulisati tu neizrecivost, a da to ipak ne bude neka interpretacija, koja ide "dalje od izraza". Drugim recima, Ti najpre tvrdis da se radi o izrazima, koji nisu brementi sadrzajem, a kasnije konstatujes da tu ima nekakve punuine (zivotne mudrosti), koja se filzofski ne moze valjano artikulisati. Ali, odakle, onda, uopste dolazi Tvoje znanje o punini, ako ne iz spoznaje sadrzaja, odnosno nekakvog, makar kvazifilozofskog diskursa.
Opet pre svega cu te obavestiti da ono nije moj stav, vec neka osnova bez koje se ne ulazi u filozofsku ili diskusiju o umetnosti na filozofski nacin. (Mozes istorijski ili narodnomudrijaski na podforumu Knjizevnost.) Ako budes citao makar nekog filozofa umetnosti ili esteticara, pa verujem i proucavao makar malo teoriju knjizevnosti (trebalo bi, makar po naslovu, da se time bave) nailazis sigurno na ono sto sam ja ispricao, i to opet kao pretpostavku svake dalje rasprave, jer ono sto sam ti ja izneo je preduslov za kompleksnija pitanja filozofije umetnosti.
Drugo, pogresno si nasao u mom tekstu da sam ja rekao "...da u pomenutim delima , ipak, postoji nekakav sadrzaj, koji se ne moze filozofski otkriti". Rekao sam da taj sadrzaj nije vredno komentarisati, da se on ne tice ni nekog tamo slucajnog citaoca, a kamo li onoga koji bi da govori o delu sa nekog dubljeg stanovista. Rekao sam da je sadrzaj u knjizevnom delu, i to onaj filozofski, uvek u drugom planu, i kao potpora formi, iz cega dalje mozes izvuci da ih ni ja ne apstrahujem, vec govorim o preplitanju i odnosu koji medju njima postoji.
Sa malo vise suptilnosti i ipak nesto citanja bi valjalo drzati tako samouveren stav koji si ti pokazao, mada uglavnom iz straha.
furtvengler:
Sa druge strane, podseticu Te da je Satrt, takodje, i dramski pisac, i autor nekoliko znacajnih romana, kao i Alber Kami, te da je ovde i te kako uputno otici dalje od "zivotne mudrosti", inace bi se shizofreno, mogli razlikovati Satrt i Kami kao knjizevnici i kao mislioci.
hvala ti. Istina, ja sam na njemu (Sartru) - slobodnije receno - doktorirao, ali nema veze, sad znam da je i dramski pisac
Iskreno, nije mi do smajlija, jer je uvek korisnije raspravljati u ozbiljnijim uslovima, ali me iznenadjuje odgovor kakav si dao u prethodnom postu... a ocekivao sam ipak ozbiljnijeg i ucenijeg sagovornika.
furtvengler:
Na kraju, dozvoli da primetim da filzofija nije nimalo hladna. Filozofija koja ne dotice najitimnije temelkje egziztencije, koja je prodire kroz najtananije pore bivstvovanja, u stvari, i ne zasluzuje da se nazove tim imenom. A oni koji na ovakjav nacin posmatraju filozofiju, izvesno, nisu bili dovoljno postojani da se sa njom valjano suoce.I zato im ostaje, tek, da njoj neobavezno caskaju na ovakvim sajtovima.
Maliciozno i nekako nisko... Ali nije bitno. Jos jednom nekako slabo shvatas stvar onda kad sam rekao da ona (filozofija) "to" radi hladno, ili hladnije od knjizevnosti. A upravo se u toj vrsti distinkcije nazire ono gadamerovsko estetsko nerazlikovanje (forme i sadrzaja). Ok, nebitno. Komentarisacu kad budes dao ozbiljniji odgovor.