tudje dete-da li reagovati i kako

WithdrawnWater:
Da li si ti bre normalna, zeno?! Akoje znala da je dete tako nemirno trebala je da posklanja...video i televizor da ih on ne bi unistio?!?! Ti stvarno imas problem, zivota mi! A ne treba ih udariti sem ako ne cine nesto sto ugrozava njihov zivot(sta tacno mislis pod time - izadju na terasu i hodaju simsom, guraju ruku u rernu koja radi, stavljaju zicu od vesalice u uticnicu.....GURAJU KLIKERE U ELEKTRICNI APARAT?). Moji uospte nikad nisu dolazili u situaciju da moram da budem 'ostrija' kada sebe dovedu u zivotnu opasnost, jer sam ih naucila da se ne dovode u zivotnu opasnost. I sigurno ne tako sto sam sklanjala sve pred njima jer su zaboga nemirni i pustala ih da divljaju do besomucnosti unistavajuci ljudima namestaj i tehniku po kuci! Neverovatno! Non stop siris nekakvu demagogiju ovde po netu, sto o Bogu sto o deci, red jednog pa red drugog - ides nam vec svima na nerve! Nisi bre ti jedina ni verujuca niti jedina koja ima decu, pa da tripujes kako si jedino ti savrseno bogoposlusna i jedino ti savrseni roditelj - osvesti se malo i spusti se na zemlju.

kako sam vec rekla, ja sam protiv "klepanja" tudje dece; naravno da postoji citava skala "intervencija" koja prethodi fizickoj, i ja sam sve to "oprobala" na tom momcicu... neposredno pre klikera u videu je bilo natrpavanje klikera u - toster, ali je bio iskljucen iz struje, i videla sam na vreme.... a posle SILNOG macanja, pricanja, i sve kako spada. nadalje, tokom godina - sama sa njim i svojim detetom, sam insistirala na "svom" modelu, i uvek se povinovao bez i najmanjih problema, bez obzira na to da li ih vodim na plazu, u bioskop ili na veceru - uzorno dete.... par puta me je jos "probao", video da sam spremna da "ginem" za svoj stav, i nadalje je sve, sto se tice mene licno, islo glatko...

"epilog" ove price je za mene licno jako zanimljiv... tadasnji klinac, danas momak 35 cm visi od mene, me izuzetno pazljivo slusa, postuje i voli, a njegov otac mi je pre neki dan, u nastupu ocajanja, rekao - on tebe oduvek slusa vise nego nas.... ja sam njemu rekla - a jel' cujes ti sebe sta si sada izgovorio?

u vrlo skracenoj varijanti - da se drzim teme: pitanje je - da li MI treba da vaspitavamo tudju decu, ili njihovi roditelji....?
moje skromno misljenje je da (eventualno i ne daj boze) lemanje treba PRVO poceti od roditelja....:).


 
Ako su iscrpljene sve ostale *metode smirivanja*, a verujem da se radi ( -lo ) o NEMOGUCOJ deci pitala bih roditelje :
- Hocete li vi ili ja ? Pa da pocnemo..!

A zapravo, treba tuci te roditelje ! Jes' malo je nezgodno, ali nikad nije kasno za vaspitavanje :)
 
pikax:
Ako su iscrpljene sve ostale *metode smirivanja*, a verujem da se radi ( -lo ) o NEMOGUCOJ deci pitala bih roditelje :
- Hocete li vi ili ja ? Pa da pocnemo..!

A zapravo, treba tuci te roditelje ! Jes' malo je nezgodno, ali nikad nije kasno za vaspitavanje :)

ma, da ti kazem, nije ni nezgodno :).

jednom sam usla kod zaove u stan (uvek su drzali otkljucana vrata), i iz hodnika videla momcica kako chuchi na ivici kuhinjskog prozora, drzeci se za ram i gleda nanize (cetvrti sprat, dete od skoro pet godina, sirina rama mozda 3 prsta), dok mu otac "opusteno" gleda TV, na par metara daleko, ali izvan vidokruga. ja sam zastala u soku, jer nisam znala sta da radim - da viknem, moze da se omakne i slucajno padne, da polako pridjem da ga uzmem, jos gore... i u tim sekundama moje paralize, klinac me spazi iz ugla oka, pusti se, otrese na kuhinjski sto, sklizne po stolnjaku, srusi vazu i nadje se na podu....srce mi je preskocilo, veruj. zaovin muz je skocio, prenerazio se, poceo da ocajava, bla-bla... momak je "samo" slomio ruku.

posto sam ja od onih ljudi koji pobesne kad se jako uplase, ali JAKO besne :), malo je falilo da ga u black out-u bijem tu na licu mesta; ebenti, ne ni da ga bijem, nego da ga ubijem - videla sam njihovo dete bar nekoliko puta u takvoj opasnosti, to je strasno...

i da, dobro si primetila, stalno pominjem oca deteta.... zaova je u tom momentu bila u kupatilu, izasla je posle - 2 (cita se D-V-A) sata.... samo cool......
 
Pa da, to ko pre neki dan - ja vozim kroz neku malu ulicu i posto znam da tu uvek ima dece vozim stvarno uvek izuzetno oprezno i polako, nikad vise od 20km cak i ako nigde nikog nema. I stoji neki kombi, minivan sta li je, od koga nisam mogla da vidim sta je iza, kad odjedanput izlete decharac od mozda dve godine pravo pred auto iza tog kombija (mislim - ipak se radi o ULICI kojom prolaze kola!). Ja se zakucam u soferku koceci, srce mi se srozalo u pete, ma samo sto mi nije pod tockove onako mali proleteo, pade ono dete ispred auta (nisam ga ja udarila, hvala Bogu, nego se od strave jadan preturio, i tek kad je poceo da vristi (ja vec otvorila vrata i izletela iz kola) kad evo ti je laganim hodom smizla iza kombija izlazi, sa mobilnim u na uhu i noktima 3 cm duzine, top nasminkana ko za vecernji izlazak (11 ujutro!), zvace zvaku onako retardirano, i ne sk9idajuci telefon sa uha kaze meni (koja dizem decharca i brisem mu suze) "S'a ti je bre zeno, gde juris, ubi mi dete?!" 'bem ti sunce, akko sam po.....zdela! Toliko sam se drala na nju da joj se zvaka zalepila za facu (posto je duvala balon) od soka. Da nije bilo onog deteta koje je jos jace pocelo da place od mog deranja, pitanje da li joj ne bih bacila telefon sve skacuci po njemu! Idiotkinja! da je neko drugi vozio, mogao je stvarno zgaziti dete i nositi ga na dusi citav zivot zbog debilne majke!
 
heheh, nije sirotica znala da je naletela na zmiju :P

potpuno ista situacija se desila jednoj mojoj koleginici, sa razlikom sto je dete ocesala kolima (nije mu bilo nista, srecom), i sto je iz kola izasao mali napuvani dizelas sa svim atributima (kajla, mobilni, obrijana glava, itd.). koleginica, tzv. ozbiljna zena od preko 45 godina, dvoje dece, ali fizicki bivsa rukometasica od preko 1.80 u dobroj formi i VRLO prgava dalmatinka, samo je proverila je li dete dobro (hirurg), stavila ga u svoj auto kod 20-godisnje cerke, dohvatila kuku za volan i macana drala od batina dok ga nisu iscupali.... za divno cudo, niko joj nikakve probleme ni kasnije nije pravio, a panduracija se vidno zabavljala - iako su bili ocevici, preko puta, do nje i njega su putovali minutima, nogicu pred nogicu....LOL. bozija basta....
 
xpajamacax:
iskreno da ti kažem da si mi "na ruku" zveknula bi te sada!
šta je bre strašno?
što je zveknula zvekana koji je postao do te mere nemoguć? šta da gleda kako uništava nešto što je ona možda mukotrpno zaradila?
ja sam odvalila
šamarčinu jednom malom gmazu koji mi uporno bockao visokotonce na zvučnicima koji koštaju soma evra komad!!!i kojima je kutije moj muž sam pravi mesecima...nemaš pojma koliko je tu posla bilo!!!
moja deca znaju da to ne sme.znaš šta u mojoj kući, a imam malu decu, vazne stoje na stolu,kramički i drugi ukrasu ,sveće u svećnjacima...sve im je na dohvat ruke,i nikada nisu dirali!!! a taj mali debil je ladno gađao loptom moj sat na televizoru...izvini ali neretko je to potrebno,da se u deteta smiri euforija i divljaštvo,
ili što jedan moj poznanik kaže" drma ga adrenalin" :roll:
kažeš strašno?
pa da je malo više autoriteta ne bi bilo takvih malih nevaspitanih divljaka.
****** Sanja gde živiš ti?
osećam da su tvoja deca ona od onih koja skaču po tuđem nameštaju!
a ti govoriš kako je to samo još jedna faza u njihovom razvoju!!!
daj,nemoj da me nerviraš....ja sam baš tolerantna.
i ja kada dreknem na dete majke znaju da je zao čas!
ali me zabole,kada roditelj ne reaguje...ja ću.

Potpuno se slazem sa tobom i isto bih reagovala... ako vec ne znaju roditelji da ih vaspitaju, i bas me briga da li se ljute ili ne , jer ono sto moje dete nije moglo da radi ne mogu ni tudja....
 
Moja kuća, moja teritorija, moja pravila, kako za klince, tako i za one velike sa urođenim manama u ponašanju. Tek da napomenem da mi je jedan ortak (tada je imao oko 25 godina) pre par godina na rođendanu, u poletu emocija pisao olovkom po belom drvenom stolu... Šta njemu reći !?!?!?! Mislim da bih lakše izašla na kraj sa dvogodišnjakom, pa čak i 11-godišnjakom, oni bar još uvek imaju neki osećaj za autoritet.
Mislim da je bitno postaviti se odlučno prema detetu od prvog trenutka i da neće biti problema.
Imaju deca neki osećaj kome mogu i šta mogu, pa to i koriste.
Sigurno svi dobro znate primere tipa "pravi je divljak/dobrica, ali kad ode kod ... drugo je dete"! Mislite o tome...
 
Kod mene ima jedna zanimljiva pojava u vezi sa poslusnoscu starijeg deteta ( 4 god.). Kad sam sama sa njim dobro slusa i dosta brzo shvata opomene dok kada smo prisutni i muz i ja onda kao da ga je neko pustio sa uzice, vice, skace, ne cuje nista sto mu se govori, kao neka vrsta neobuzdane srece sto smo svi na okupu.
 
mojickamala:
Moja kuća, moja teritorija, moja pravila, kako za klince, tako i za one velike sa urođenim manama u ponašanju. Tek da napomenem da mi je jedan ortak (tada je imao oko 25 godina) pre par godina na rođendanu, u poletu emocija pisao olovkom po belom drvenom stolu... Šta njemu reći !?!?!?! Mislim da bih lakše izašla na kraj sa dvogodišnjakom, pa čak i 11-godišnjakom, oni bar još uvek imaju neki osećaj za autoritet.
Mislim da je bitno postaviti se odlučno prema detetu od prvog trenutka i da neće biti problema.
Imaju deca neki osećaj kome mogu i šta mogu, pa to i koriste.
Sigurno svi dobro znate primere tipa "pravi je divljak/dobrica, ali kad ode kod ... drugo je dete"! Mislite o tome...

ja ne mislim da bih lakse izasla na kraj sa detetom od 11 godina :(

devojcica od 11 godina (ako sam dobro razumela) je vec itekako veliko i pametno dete, i mislim da je do tog doba vec odavno uvrezila taj neki mehanizam ponasanja kojim istera sta hoce, ovako ili onako.
mislim, dete od 3-4 godine tek "probava" koje su mu granice, "oprobava misice", a ovo od 11, bogami.... da ne govorim o tome sto je to tesko i klepiti, 11-godisnjaci su odreda veci od mene :). salim se, ja mislim nekako da je ovde potrebno jedno 82 puta vise price i upornosti, nego kod klinaca... a to u gostima ne ide; ne znam sta bih.
 
mojickamala:
Razmisli da li ti muž provodi dovoljno vremena sa detetom, ili se možda tvoje raspoloženje promeni kada ti je muž tu.
Možda mu ne poklanjate dovoljno pažnje kada ste zajedno?
Izvinjavam se zbog ispadanja sa koloseka teme!

ili, mozda, muz nema istu "ostrinu" vaspitnog stava kao ti, sanja?

ja sam vidjala da detence cak slusa oba roditelja, i normalno se ponasa dok ne dodje npr. - deda :). koji sve popusta, a klinche zna jako dobro da mu se roditelji nece suprotstaviti....:)
opasni su oni :).
 
indigo:
ja ne mislim da bih lakse izasla na kraj sa detetom od 11 godina :(

devojcica od 11 godina (ako sam dobro razumela) je vec itekako veliko i pametno dete, i mislim da je do tog doba vec odavno uvrezila taj neki mehanizam ponasanja kojim istera sta hoce, ovako ili onako.
mislim, dete od 3-4 godine tek "probava" koje su mu granice, "oprobava misice", a ovo od 11, bogami.... da ne govorim o tome sto je to tesko i klepiti, 11-godisnjaci su odreda veci od mene :). salim se, ja mislim nekako da je ovde potrebno jedno 82 puta vise price i upornosti, nego kod klinaca... a to u gostima ne ide; ne znam sta bih.
Izvinjavam se za skretanje sa teme.
A kada prestaje faza testiranja granica (mada moram priznati da u poslednje vreme popusta dete)?
Znatizeljna mama.
 
Petka:
Izvinjavam se za skretanje sa teme.
A kada prestaje faza testiranja granica (mada moram priznati da u poslednje vreme popusta dete)?
Znatizeljna mama.

iskreno receno, nemam pojma, petka :).

moje dete, kao i zaovino, i jos poneko iz okoline, me je "probavalo" doslovno do, recimo, 4-5 puta, kako koje klinche :). svi su bili u uzrastu do pet godina, koliko me secanje sluzi. drugim recima, kod mene nije bilo pitanje koliko imaju godina, nego samo koliko PUTA su mi "probavali granice".
moja metodologija i tehnika je bila otprilike sledeca: da svakom od njih, ponaosob, kako sam ih najcesce zajedno vodila, u "kriticnoj" situaciji objasnim kako triput kazem, a cetvrti put - bijem. samo zaovin sin je probao taj cetvrti put, a drugi nisu bas mnogo imali zelju da me iskusavaju :). ja ne znam u cemu je tu vic, ali mislim da ima veze moje unutrasnje uverenje da cu ZAISTA da bijem, neka vrsta resenosti koju deca verovatno vide/osecaju. bog zna :).
no, sa vecom decom (evo, ova od 11 godina) nemam nekog iskustva, sva sreca..... vec su se bili naucili dotad :).

EDIT: sad promisljam o tome zasto je moja "objasnjenje" njima delovalo tako uverljivo, i nemam pojma :). ja sam fizicki mala gospodja, govorim blago i milo, i mislim da ne delujem opasno; jedino sto mi pada na pamet je to da su ZAISTA namirisali tvrdu resenost sa moje strane :).
 
Petka:
Izvinjavam se za skretanje sa teme.
A kada prestaje faza testiranja granica (mada moram priznati da u poslednje vreme popusta dete)?
Znatizeljna mama.

Faza testiranja granica ne prestaje nikad; ali faza prihvatanja granica (ako je srece i normalne porodice u kojoj se deca normalno razvijaju) pocinje negde pocetkom osnovne skole pa se ponovo brise pocetkom puberteta a zatim i definitivno uspostavlja negde nakon punoletstva. Tako je u normalnim porodicama i sa normalno podizanom decom (dakle - optimum). NOrmalno, to sve varira od slucaja do slucaja.
 
anam1970:
imam jednu veliku dilemu i jako me zanima vase mišljenje...jednostavno ne znam kako da odreagujem jer se tiče ipak porodice moga muza ...dakle moj dever ima devojcicu od 11 godina koja je jednostavno nevaspitana.. ...mislim jednostavno dete nejvise vremena provod s bakom (mojom svekrvom) i ona joj dopusta bukvalno sveeeeeeee, a ni roditelji ništa ne zaostaju , možda ponekad moja jetrva pokusava da je „dovede u red” ali bezuspesno...mislim, žive daleko i s jedne strane njihova stvar, ali ne znam kako da se ponasam kada dodju kod mene, dakle u mojoj su kuci a mala se ponasa nesnosno. tipa dere se na odrasle (ne na mene ), ako joj neko nešto kaže sto njoj nije po volji pocinje da histerise i place, vrhunac ej kada se baci na pod i pocne da lupa rukama i nogama mislim da još jednom ponovim devojcica ima 11 a ne 1 godinu! e sada kod nas su bili kada smo cerki slavili rođendan i posto smo slavili u restoranu, mala je sve navedeno priredila + drala se na konobare + zamalo upala u reku jer je otvarala i zatvarala neku kapijicu za camce -njen otac je gledao to i smejao se +trcala po splavu u krug NEPRESTANO+pipnula i pomerila svaku sliku iili ukras u restoranu+kada sma ej zamolila da predje za drugi sto i sedi s ostalim mladima i svojim bratom rekla je ja NECUUUUUUUUUUU, JA SEDIM OVDEEEEEEEEEEEEEE i TACKA pokupila sve ukrase s torte iako sam joj rekla da jedan ostavi jer hoću da ga sacuvam i onda ih sve skrcakala, kod mene u kuci ispod stola zalepila zvaku i mojoj cerki slomila igracku za koju sam pet puta rekla nemoj, srećo to da otvaras polomice se - e pa sreća ju je otvorila! dakle, zamislite kako se ona ponasala kada me je 50% ljudi koji su bili na rođendanu i koji je prvi put vide pitalo Da li se OVO uvek ovako ponasa??????njeni roditelji sve to vide ali ne žele da reaguju, valjada im normalno ili šta već...dakle šta biste vi na mom mestu...opomenuti je kada je na „vasoj teritoriji” ili ne? kako sutra svom detu kada bude imalo 2 ili 3 objasnim da ono nešto ne sme a sestra od strica ima 12-13 i nekaznjeno sme da se ponasa kao doj je 5!


Postoji pouka ovog tipa: Prvorotkinja, majka dvomesecne bebe, pita doktora kako i kada treba da pocne da je vaspitava, a doktor joj odgovori "Na zalost, vec ste zakasnili!"
Dakle, dete od 11 godina je vec donekle formirana licnost, pa je za nju odavno vec kasno da se vaspitava kako valja.
I iskreno mi je zao te devojcice. Nije ona kriva, a svi ce se najpre na nju ljutiti i nju grditi.
Mislim da je u ovom slucaju jedino moguce resenje otvoreno razgovarati s njenim roditeljima, pa ako se pokaze da oni ne mogu ili nece nista da ucine da nesto promene, treba im otvoreno staviti do znanja da takvo ponasanje nije pozeljno u vasoj kuci i da ne zelite to da tolerisete, tj. ako nemaju vise uticaja na dete, neka je i ne dovode.
To je samo jedna od mnogih alternativa, mada ne mora da znaci i da je efikasna. Valja probati i to. Mada, situacija je zaista deprimirajuca i malo je verovatno da se tu bilo sta uopste i moze uciniti. Vi licno nemate uticaja, kao ni bilo ko drugi, pa nemojte ni ocekivati promene. Samo neko cudo moze mozda da "prosvetli" devojcicine roditelje, pa da POCNU s vaspitavanjem!?
Ono sto Vi, ipak, mozete je da devojcici S PUNO STRPLJENJA stalno i uporno ponavljate sta je lepo a sta ruzno ponasanje, da joj ukazujete na primere drugih prisutnih, da je malko i "plasite" recenicama tipa "Ako se tako budes ponasala, niko nece hteti da se druzi sa tobom".... a mozete mozda i da osmislite nacin na koji bi se ona igrala dok je kod Vas, da je animirate onim sto joj drzi paznju, da je uposlite necim da joj nije dosadno, da je pozovete u kuhinju da Vam nesto pomogne... cesto deca imaju potrebu da se osecaju korisnim i od pomoci, da se osete vaznim i velikim... A ova devojcica je u dobu i uzrastu kada se prema njima ne ophodimo kao prema "bebama" ( dovoljno su odrasli da shvate mnogo toga ), a ipak se ne odnosimo prema njima kao prema odraslima, jer su jos suvise mali ( bar tako verujemo ). I onda se ima utisak izvesne zbunjenosti deteta, ili osecaj neprihvatanja, ili nepripadnosti ( nisu ni na nebu ni zemlji )...
 
WithdrawnWater:
Uh, kako bi je dovela u red za nedelju dana........!!!!! Ali nije dete krivo - treba tuci lude i nevaspitane roditelje. NAravno da treba da reagujete - na sve moguce nacije koje mozete da smislite da se zastitite (Vas, i VAsu porodicu i imovinu) od takvog divljeg i nevaspitanog ponasanja! Bez pardona prema roditeljima, sta vise!
Nije ti lako, ali kaži roditeljima da imaš nameru da se prema njihovom detetu ponašaš kao prema svom, i traži njihovu saglasnost. Kada je dobiješ, onda su ti ruke otvorene. Prama maloj budi gruba kada je bezobrazna, a kada je ok i nešto je fali, pruži je svu ljubav, i videćeš da će na kraju biti sve kako valja, jedino što ćeš vremenom ti postati njen roditelj.
 
Imala sam 7 godina (sestra 4), samo sto smo se preselili u novi stan na 6. spratu, i tako matori sede sa komsijama piju kafu, ja krenem da potrazim sestru, kad ona u koritu (zardinjeri) terase seta i ne drzi se rukama za onaj gelender. Ja pozovem tatu, secam se kao juce, bio je beo kao krpa, nije smeo da vikne da je ne uplasi da ne padne, nekako je dohvatio, odveo u sobu... i znate sta sledi. Dobila je batine i nakon toga je imala nekakvu imaginarnu liniju ispred terase koju nije smela da predje, sto rece WDW ugrozila je sebi zivot. Tvoja situacija se cesto srece bar kod mene. U pitanju su deca muzevljevog brata od ujaka, zapravo jedno dete, starije, 7 godina. Na slavi kod nas letos imali smo puno gostiju, i naravno puno dece nasih prijatelja. On je bio haotican, iako skoro najstariji medju njima. Maltretirao je drugu decu, otimao igracke, tukao ih, cak je i neku svoju sestru, devojcicu od 12 godina udario, ja sam bila zapanjena. Samo sam posmatrala i kuvala. Njegov otac se samo smeskao, a majka, "nemoj to, ostavi, ne tuci ga..." ali ni prstom nije mrdnula. Skakao je po namestaju, zavlacio se svuda, loptao po sobi... ma ne pitaj. E onda mi je puklo i tu pred njegovim roditeljima sam ga cimnula za ruku i rekla "Ako se u roku od 5 sekundi ne smiris, razbicu te pred mamom i tatom!" On me je gledao zbunjen, njegovi nista samo su se smeskali. I smirio se, ali je tragicno sto sam ja morala da intervenisem pored zivih roditelja. Tako da mislim da treba da nametnes svoja pravila, pa bas te briga hoce li se njeni roditelji naljutiti. A da, kad su odlazili, majka mi se izvinila zbog njegovog ponasanja, a ja sam joj rekla da je moje dete takvo ja ga nikada nigde ne bih vodila, kad nije za ljude neka sedi kuci. Samo hrabro, tvoja kuca, tvoj teren, kome se ne svidja nemoj ni da dolazi. Bolje da budes i babaroga nego da sutra tvoje dete kopira njeno ponasanje. Pozdrav.
 
Moja cera ima 11 godina i ima drugaricu koja je navikla da moze sve.
Naravno, prvi problem je da sa tom malom gotovo niko nece da se druzi jer, cim nije po njenom, ona pokusava da histerise i udara.
Moja cera, koja bas i ne voli da se bije, ali koja raste sa trojicom brace i tatom koji ju je od malena ucio karate stosovima, otrpela jedno dva-tri puta, pa cetvrti, kad joj je pukao film, dovati i namlati ona nju!
Epilog - sad je ta mala vrlo fina kad je u drustvu moje cere, a kod nas u kuci joj je od pocetka bilo pojasnjeno da ne moze da tera po svome.:mrgreen:

Generalno, ja se drzim onoga da moje "Ne", bude propraceno akcijom. Bez obzira na to cije je dete, ako mi se ne dopada nesto sto radi ja pridjem i sasvim smireno ali odlucno kazem da to ne moze i odvedem dete od te stvari. Obicno to moram da ponovim dva-tri puta, a krajnje mi je da brojim do pet.
Najcesce na tri ukapiraju da je vrag odneo salu i prekinu...:D
 
Da ne ispadnem bezgresna, dogodilo mi se, za ovih 20 i kusur godina od kad sam postala majka, samo jednom da osamarim i tudje dete:

Moj najstariji i kumica imali su oko 4 godine. Stanovali smo u susednim zgradama, a izmedju zgrada je bio parkic na koji su nam stanovi gledali.
Ja ga odvela kod kume na igranje i vratila se kuci, a klinci, posle nekog vremena, ubedili kumu da ih pusti dole, u parkic.
Nije proslo pola sata, kad eto njih kod mene na vrata - hoce da se igraju kod nas! Pitam ih jesu li rekli kumi da ce da budu kod nas, a oni, pokunjeni, kazu da nisu, al' sad ce, idu da joj se jave...
I otisli oni, proslo jedno 15-20 minuta, pa se vratili i kazu javili su se.
Dobro. Pustim ih ja da se igraju.
Proslo jedno dva sata kad neko zvoni na vrata. Otvorim - a kuma zadihana i bela ko kreda, oblio zenu hladan znoj, jedva uspela da mi kaze kako ne zna gde su nam deca!
E, onda sam mirno usetala u sobu i OBOMA zalepila po jednu pedagosku!
A malo je falilo da dobiju jos po jednu kad su priznali kako su cucali deset minuta na stepenistu izmedju prvog i drugog sprata da ih ne bih provalila, jer ih je MRZELO da idu i da se jave!:otkacio:
 

Back
Top