mrznja, sta je u stvari to...

ariela

Aktivan član
Poruka
1.483
Pitam se cesto jer ma koliko me neko iznervirao i povredio ja taj osecaj nemam...ne pisem i ne pitam ovo zato sto bi ne daj Boze zelela da ga imam ali se pitam nekad kako to ljudi osecaju mrznju i pakost i kako zive sa tom osobinom...Nisam nikog dosad nesto i necim naterala da me mrzi ali sam se najezila od pogleda jedne osobe...Osetila sam to sto kazu do koske...moj greh ako postoji nije sigurno nesto neoprostivo a osecaj koji tu izazivam je meni nesto nepoznato...Iskreno receno bojim se... pa pitam...
 
ariela:
Pitam se cesto jer ma koliko me neko iznervirao i povredio ja taj osecaj nemam...ne pisem i ne pitam ovo zato sto bi ne daj Boze zelela da ga imam ali se pitam nekad kako to ljudi osecaju mrznju i pakost i kako zive sa tom osobinom...Nisam nikog dosad nesto i necim naterala da me mrzi ali sam se najezila od pogleda jedne osobe...Osetila sam to sto kazu do koske...moj greh ako postoji nije sigurno nesto neoprostivo a osecaj koji tu izazivam je meni nesto nepoznato...Iskreno receno bojim se... pa pitam...

poenta je u tome da ti niko ne može povrediti osećenja,
to sama radiš sebi.
 
ariela:
Pitam se cesto jer ma koliko me neko iznervirao i povredio ja taj osecaj nemam...ne pisem i ne pitam ovo zato sto bi ne daj Boze zelela da ga imam ali se pitam nekad kako to ljudi osecaju mrznju i pakost i kako zive sa tom osobinom...Nisam nikog dosad nesto i necim naterala da me mrzi ali sam se najezila od pogleda jedne osobe...Osetila sam to sto kazu do koske...moj greh ako postoji nije sigurno nesto neoprostivo a osecaj koji tu izazivam je meni nesto nepoznato...Iskreno receno bojim se... pa pitam...

...jako dugo nisam umela da mrzim...cak ni dan danas ne osetim taj osecaj u pravom smislu te reci (mada moj decko sa obzirom da ga jako volim moze da me dovede da predjem na trenutak i na onu drugu stranu)....ali nekada sam zastupala stav da je naivnost na ceni....i bila dovoljno povredjena da mi je fitilj sada jako kratak.....sve u svemu sto sam starija sve vise nailazim na ljude koji su pakosni....to ne mogu nazvati mrznjom....mislim da to proistice iz nezadovoljstva te osobe....
....ali naravno oci su ogledalo duse...tako da iz njih covek moze mnogo da vidi....
 
U životu postoje dva puta:

1 put ljubavi i njegove komponente: empatija, poverenje, sigurnost, pouzdanje, razumevanje, itd

2 put straha i njegove komponente: laži, odbijanje da se razume, povređujuća dela, zadržana komunikacija, itd
 
Ja ne umem da mrzim,i stvarno nisam od onih koji su zlopamtila.Mnogo su me ljudi povredjivali u zivotu,zabadali noz u ledja i u srce,pa ih opet nisam mrzela.Kad tad oprostim,ali ne zaboravim - da mi to bude za nauk da sa takvim osobama nemam sta da trazim.Jedino me moja sestra dovede do roletni,ali uvek iskuliram,jer ipak - jaca sam od nje.Jedino mogu da budem besna ko ris i da imam zelju da nekome slomim nos,ali me to brzo prodje,opet to nije mrznja,nego trenutak slabosti.;)
 
Naravno da znam šta je mržnja i naravno da sam je osećala i da mi se i sad ponekad javlja.
I to uglavnom kad je neko nepravedan prema meni i ljudima koje volim, kad ih stavi u pat poziciju i kad onda možemo samo da se slikamo - i da ih mrzimo ako nam je tako lakše :lol:
 
Navar:
U životu postoje dva puta:

1 put ljubavi i njegove komponente: empatija, poverenje, sigurnost, pouzdanje, razumevanje, itd

2 put straha i njegove komponente: laži, odbijanje da se razume, povređujuća dela, zadržana komunikacija, itd

...mislim da ne valja ici ni u jedan ni u drugi extrem ...barem iz licnog iskustva...jer ukoliko se ponasas u skladu sa primorom 1....ja sam sigurna da ces negde puci....nisam pesimista ali iz licnog iskustva govorim....kako prolaze godine ljudi se jako menjaju....jer pocinju da zavise od mnostva faktora kojima su bili pokriveni ranije...npr..materijalni status....partner....i sto se vise penjes na lestvici uspeha na bilo kom polju od ova dva imaces vise neprijatelja....jer ljudi (barem u ovoj zemlji) ne trpe uspeh...vremenom si primoran da komuniciras sa mnostvom premazanih i zlih ljudi...i moras da nadjes nacin (ukoliko si izuzetno emotivan i naivan) da se izboris sa tim.....najgori put po meni je laz....ali neku masku moras da stavis jer ce te pojesti kao divlje zveri....
....ja sam vremenom skinula ruzicaste naocare koje sam nosila i bila jako srecna sa istim...i ostavila ih za ljude koje zaista volim...tako da ljudi sve u svemu zivot je maskembal.....
 
OneMoment:
...mislim da ne valja ici ni u jedan ni u drugi extrem ...barem iz licnog iskustva...jer ukoliko se ponasas u skladu sa primorom 1....ja sam sigurna da ces negde puci....nisam pesimista ali iz licnog iskustva govorim....kako prolaze godine ljudi se jako menjaju....jer pocinju da zavise od mnostva faktora kojima su bili pokriveni ranije...npr..materijalni status....partner....i sto se vise penjes na lestvici uspeha na bilo kom polju od ova dva imaces vise neprijatelja....jer ljudi (barem u ovoj zemlji) ne trpe uspeh...vremenom si primoran da komuniciras sa mnostvom premazanih i zlih ljudi...i moras da nadjes nacin (ukoliko si izuzetno emotivan i naivan) da se izboris sa tim.....najgori put po meni je laz....ali neku masku moras da stavis jer ce te pojesti kao divlje zveri....
....ja sam vremenom skinula ruzicaste naocare koje sam nosila i bila jako srecna sa istim...i ostavila ih za ljude koje zaista volim...tako da ljudi sve u svemu zivot je maskembal.....
Odlicno receno...Ja sam svojevremeno ovde citirala jednog pisca koji je rekao "Kad mislite da vas ljudi dodiruju zato sto vas vole, gresite...oni to rade da bi videli koliko ste meki i da bi vas zivog pojeli" Naravno naisla sam na velike kritike da to nije tako i da je taj pisac neko ko se boji ljudi... Ko zna sta je doziveo...
 
Navar:
Mržnja nije osećaj, već emocija...
Je l' to neko odvrnuo slavinu sa podforuma Filozofija? Vidim da se ozbiljno razgovara... Neka, brate... Dosta je bilo o kurcevima.
Elem... Mrznja jeste emocija, tj. osecanje, ali je za njeno poimanje jako bitan i osecaj, tj. percepcija. Ukoliko prihvatimo da je mrznja emocija, moramo da budemo svesni da ne mozemo egzaktno odrediti, a pogotovo imenovati snagu i "boju" pojedinih osecanja. Recimo, ja nesto ne volim... Svako od nas ne voli nesto, ili nekoga. Ako je to osecanje jako izrazeno, odnosno imamo jak osecaj... tu pojavu imenujemo mrznjom. E, sad, gde je granica, kad mi priznajemo da nevoljenje prelazi u mrznju - diskutabilno je pitanje. Pitanje je i da li umemo da odredimo tu granicu ili makar tacno odredimo snagu emocije koja odredjuje kako cemo sta zvati.
Mislim da svi ponekad osetimo mrznju... Buduci da je emocija u pitanju, podlozna je promenama i prolazna. U svakom slucaju, treba se boriti protiv nje, jer nije korisna.
 
Julian_Duranona:
U svakom slucaju, treba se boriti protiv nje, jer nije korisna.

Boriti se protiv emocija izaziva samo njihovo potiskivanje u podsvest.
Odatle one i dalje utiču na kompletno naše ponašanje u određenim situacijama,
iako mi toga najčešće nismo ni svesni.
Tako da umesto delujemo proaktivno u skladu sa trenutnom situacijom i na način koji nam je najkorisniji, mi delujemo reaktivno sa emocionalnom zrelošću razmaženog deteta.

Gde je tu odgovornost=odgovor na situaciju?
 

Back
Top