Podrska partnera

Melanija24

Početnik
Poruka
39
Zasto u vecini slucajeva kada je osobi potrebna paznja ne dobija je u onoj kolicini koliko mu je neophodna, a onome ko je ne trazi dobija je ponekad i u izobilju? Naravno ovo moze da znaci i: zasto kada zudis za necijom ljubavlju, on ne moze da ti je pruzi u onoj meri koliko je tebi neophodna; a neko kome ne treba toliko ljubavi, dobija je i vise nego sto je neophodno?
Citala sam neke postove, i skrenulo mi je paznju ovo:
"Onima kojima je nepotrebna paznja, podrska i ljubav, ocito mogu da zive sami za sebe pa se onda pitam mogu li ikada da ostvare neku normalnu vezu?"
Da li je moguce da neko ko je poprilicno samostalan, kome nije mnogo neophodna podrska i ljubav partnera (cak mu i smeta kada druga polovina pokusa da pomogne), neko ko voli da sam resava svoje probleme i da isto ocekuje od partnera (a partner se isfrustrira zato sto bas zudi za tom paznjom i podrskom, za bliskoscu), da li je moguce da tako neko ima ikada dobru vezu?
Znaci neko ko ne zeli da shvati potrebe druge osobe, zato sto ima neka svoja misljenja kako sta treba.
Pozdrav svima.
 
Kako to mislite? Pa zar treba da glumim da ne zelim nekoga pored sebe? Da se pravim da mi ne znaci mnogo njegovo drustvo? U stilu, ah, bas lepo sto si se setio mene danas. A kada me zaboravi, da se pravim kao da je to skroz ok? Ma zvace me on sutra, koga briga za danas!?
Zar je toliko pogresno zeleti da te neko voli u istoj meri koliko i ti njega volis?
Naravno, ovo sve sada pisem hipoteticki. Moja veza je pukla pre izvesnog vremena. Samo sada prenosim neka razmisljanja koja sam tada imala.
Nekako i dalje mislim da nije bilo samo do mene, vec podosta i do njega. I ja sam gresila, ali valjda i on nije mogao da se toliko veze za mene. Trudio se on u nekim momentima, ali bilo je na foru danas je on moj princ, super i divan, a sutra je previse zauzet. A i preksutra. Ali zato naksutra je on opet tu, ponovo je moj princ, ali zato sto nema neke druge obaveze. Shvatam ja da svi mi imao zivotne obaveze, cesto se nema vremena za svoju drugu polovinu. Ali zar onda kada ne mozete da se vidite ne moze da se pokaze neki znak paznje, neki slatki poziv ili porukica?
Ah, valjda mi je krivo zato sto mi je veza pukla, i znam da to nije bilo samo zbog moje krivice. Pokusala sam ja da budem 'manje sebicna', ali ne vredi ako samo jedna strana pokusa da se prilagodi, a druga tera sve isto po starom...
 
Ma bre Melanija ako nesto ne ide-ne ide. Za ljubav je potrebno dvoje.
Ti nadji nekog ko ce umeti da ceni ono sto ti pruzas, a on neka nadje devojku kojoj nece smetati njegovo ponasanje i gotovo.
 
Melanija24:
Kako to mislite? Pa zar treba da glumim da ne zelim nekoga pored sebe? Da se pravim da mi ne znaci mnogo njegovo drustvo? U stilu, ah, bas lepo sto si se setio mene danas. A kada me zaboravi, da se pravim kao da je to skroz ok? Ma zvace me on sutra, koga briga za danas!?
Zar je toliko pogresno zeleti da te neko voli u istoj meri koliko i ti njega volis?
Naravno, ovo sve sada pisem hipoteticki. Moja veza je pukla pre izvesnog vremena. Samo sada prenosim neka razmisljanja koja sam tada imala.
Nekako i dalje mislim da nije bilo samo do mene, vec podosta i do njega. I ja sam gresila, ali valjda i on nije mogao da se toliko veze za mene. Trudio se on u nekim momentima, ali bilo je na foru danas je on moj princ, super i divan, a sutra je previse zauzet. A i preksutra. Ali zato naksutra je on opet tu, ponovo je moj princ, ali zato sto nema neke druge obaveze. Shvatam ja da svi mi imao zivotne obaveze, cesto se nema vremena za svoju drugu polovinu. Ali zar onda kada ne mozete da se vidite ne moze da se pokaze neki znak paznje, neki slatki poziv ili porukica?
Ah, valjda mi je krivo zato sto mi je veza pukla, i znam da to nije bilo samo zbog moje krivice. Pokusala sam ja da budem 'manje sebicna', ali ne vredi ako samo jedna strana pokusa da se prilagodi, a druga tera sve isto po starom...


Aj sad lepo priznaj.............jel si ga uvatila na gomili.............ili.............su se ove druge vise trudile od tebe pa te sutnuo........................
 
Sharlote:
Jao bre Melanija!
Opet se slazem sa gurmanci.
Iz tvog posta zakljucujem da ti pod paznjom podrazumevas pre svega pomoc od drugog, ali paznja obuhvata i nesto vise, sitni pokloncici, porukice, kad sa partnerom delis neke stvari u kojima oboje uzivate, to je isto paznja.
Pozdrav...

Za mene je paznja kada neko zeli da provodi vreme samnom, da razgovara samnom, da mi salje porukice (a ne samo po dogovoru). Ja nikada nisam trazila njegovu pomoc, ali on mi je u dosta situacija pomogao. Zato sam i ostajala sa njim, znala sam da me dovoljno voli da mi pomogne kada mi bilo sta zatreba (ako je u gradu). Medjutim ono sto nisam volela je to sto cesto ne bi bio tu samo da provodi vreme samnom, vec bi za tako nesto birao ponekad mene, a cesce svoje drugove. Sta sam sad trebala da radim? Da smisljam probleme da bi on bio tu za mene? Ja sam samo htela da on vise vremena provodi samnom a ne sa svojim drugovima....
 
Melanija, polako...ja citam ali bas nesto ne shvatam...(blond me)
Ako ti pomaze kad ti treba pomoc, to ne znaci bas nesto...vjerujem da i ti pomazes svima koje znas i kojima mozes pomoci...tako valjda i on..idem ja sada ovo ponovo da citam...mozda skontam bolje..
 
Ja te razumem. Nisi dobila potrebnu paznju. Nisi ti sebicna, vec normalno ljudsko bice kojem treba muska zastita, podrska, oslonac. Normalna stvar. Imala sam prilike biti s tipom, koji mi nije pruzao paznju, a da pritom nije imao blage veze kako je to moguce. Tj, on je smatrao da se prema meni ophodi bolje nego prema ijednoj dugoj devojci i naravno : PAZLJIVO. Problem je u tome sta ko smatra paznjom. Odnosno da li ste se nasli. Mislim da je sharlote upravu. I savet: nemoj zaliti za bivsim, nema nista mazohistickije od toga. Ima puuuno dobrih muskaraca.
 
lara#1:
Ja te razumem. Nisi dobila potrebnu paznju. Nisi ti sebicna, vec normalno ljudsko bice kojem treba muska zastita, podrska, oslonac. Normalna stvar. Imala sam prilike biti s tipom, koji mi nije pruzao paznju, a da pritom nije imao blage veze kako je to moguce. Tj, on je smatrao da se prema meni ophodi bolje nego prema ijednoj dugoj devojci i naravno : PAZLJIVO. Problem je u tome sta ko smatra paznjom. Odnosno da li ste se nasli. Mislim da je sharlote upravu. I savet: nemoj zaliti za bivsim, nema nista mazohistickije od toga. Ima puuuno dobrih muskaraca.

Potpuno si u pravu! On je zaista smatrao da je pazljiv prema meni, da se bolje ophodi prema meni nego prema ijednoj njegovoj bivsoj. Ali meni to zaista nije bilo dovoljno. I pricala sam mu sta bih zelela. Ali nije vredelo, on je mislio da je dovoljno ovo sto mi on cini, da sam ja ta koja treba da se promeni...Valjda je skroz drugaciji karakter od mene... Nismo se nasli... Steta.
 
Melanija izvini ali deluje mi kao da si ga smarala "ma voli me" "ma budi 24 sata pored mene". Mislim razumem ja tu potreba da volimo i u ovom slucaju budemo voljeni.

Kako raskidaju zbog glupih razloga da ne poverujes....a za 2-3 meseca ce da pise pesme "volela sam ga o kaka sam glupa bila sad ga vise nema". Ipak neki izgleda moraju da izgube nekog da bi shvatili da im je taj neko ipak pruzao ljubav i paznju...

Hmmm... plodno tle za lesinare, a bogami i lesinarke...
 
Pera_Zdera:
Melanija izvini ali deluje mi kao da si ga smarala "ma voli me" "ma budi 24 sata pored mene". Mislim razumem ja tu potreba da volimo i u ovom slucaju budemo voljeni.

Kako raskidaju zbog glupih razloga da ne poverujes....a za 2-3 meseca ce da pise pesme "volela sam ga o kaka sam glupa bila sad ga vise nema". Ipak neki izgleda moraju da izgube nekog da bi shvatili da im je taj neko ipak pruzao ljubav i paznju...

Hmmm... plodno tle za lesinare, a bogami i lesinarke...
pravi si savetnik za ljubavne probleme.
 
Melanija, očito niste bili istog senzibiliteta, niko nije kriv, prosto ste se tu razišli.
A drugi fenomen: većina muškaraca ne ukazuje ženi onoliko pažnje koliko je njoj potrebno, pa to su očiti stereotipi iz kojih je proizašla gomila viceva, filmova...: vidiš da te žene ovde više razumeju, a muškarci te doživljavaju kao posesivni davež. Prosto funkcionišemo pomalo različito.
A ti, ako si već sklona tome da dečka stavljaš u centar svih svjih svetova i da ti je normalno da od njega očekuješ isto, onda traži dok ne naidješ na nekoga ko je takav.
A ako si sa drugačijim, nemoj mu se, zaboga, bacati pred noge, neka ti bude prioritet, ali ne zaboravljaj da postoje i druge akcije u tvom životu, nezavisne od njega, druženje, učenje, posao, šta znam šta sve radiš u životu, nemoj čitavu svoju organizaciju da podredjuješ njemu (OK je to na početku veze, ali kada hormon "slegne" dobro je da svako od vas ipak ima neki samo svoj "prostorni mehur" i neke svoje nezavisne akcije) - ni zbog sebe (frustriraš se), ni zbog njega (uplašiće se gušenja pa će da te eskivira).
(Iskreno, svi mi priželjkujemo odnos o kakvom govoriš, ali to je, u domenu realnosti, najčešće preromantično i prezahtevno.)
 
Ono sto meni sada najteze pada je sto ne mogu da ga zaboravim! Povremeno stupi u kontakt samnom... Pa zeli da se vidimo. Pa ga povremeno spomene neka moja drugarica. Pa me neko mesto podseti na njega. Pa....
Kako da zaboravim sto brze na nekoga ko je cesto tu? Naravno da ga i dalje volim, a mislim da i on mene (na neki svoj nacin). Ali ja samo zelim da ga zaboravim! Zato sto cim pomislim, pa sto mu ne bih dala jos jednu sansu?, odmah znam da ce sve da bude kao i ranije! Da cu i dalje da se nadam necemu sto ne mogu da dobijem od njega. Da cu opet da budem srecna kada sam sa njim, ali u isto vreme i tuzna zato sto zelim vise od njega. A znam da ni njemu nece da bude lako, zato sto onoliko koliko sam ja zelela da se on promeni za mene, on je zeleo da se ja promenim zbog njega! Znaci nemoguca situacija....
 
Ja sada samo zelim da zaboravim na njega. Povremeno se cujemo. On zeli da se vidimo. Pa ga povremeno neka moja drugarica spomene. Pa me neko mesto podseti na njega. I plasim se da cu malo po malo ponovo da padnem na istu stvar. Da mu se vratim, da budem srecna dok smo zajedno, ali u isto vreme nesrecna zato sto to nije u potpunosti ono sto zelim i zato sto cu znati da ce ponovo da bude neka glupost, nesto sto ce da me razocara. Shvatate? Nekako kao da uvek imam onaj mali tracak nade da ce on da se promeni zbog mene. A cini mi se da on ima tu istu nadu da cu ja da se promenim zbog njega. Ako se posmatra s te tacke gledista: mission impossible. Svako od nas smatra da onaj drugi nije u pravu i pomalo preteruje i da treba da se promeni.
Zivot nije fer. Kako to da sam se zaljubila u pogresnog? Mislim ako je ljubav ona prava, ja bih trebala da ga prihvatim takvim kakav jeste. Ali ja to ne mogu? Iz ovoga proizilazi to da onda to nije prava ljubav. Ali ipak mi je srce slomljeno kao da jeste.
 
iscooliraj to kako ga ti volish..ludo zensko..prekrati sebi muke..ziletom hehehe..shalim se..raskrsti s jadnikom i kreni u novi zivot..videces koliko ce sve biti lepshe..zapanjice te neke stvari..zivot je lep..suvishe kratak da bi se protracio na nekog koji nije zasluzio..nije vredan..piece of shit..
 
Moras biti realna. Ne zelis da se menjas zbog nekog drugog. Da li je to prava ljubav? Znala bi da jeste, uostalom, prava je ona koja ti ispunjava dusu i cini te srecnom, a ne ona zbog koje patis. Samo ti treba zdrava pamet i snaga da ga zaboravis. I nemoj se vidjati s njim.
 
Melanija24:
Ja sada samo zelim da zaboravim na njega. Povremeno se cujemo. On zeli da se vidimo. Pa ga povremeno neka moja drugarica spomene. Pa me neko mesto podseti na njega. I plasim se da cu malo po malo ponovo da padnem na istu stvar. Da mu se vratim, da budem srecna dok smo zajedno, ali u isto vreme nesrecna zato sto to nije u potpunosti ono sto zelim i zato sto cu znati da ce ponovo da bude neka glupost, nesto sto ce da me razocara. Shvatate? Nekako kao da uvek imam onaj mali tracak nade da ce on da se promeni zbog mene. A cini mi se da on ima tu istu nadu da cu ja da se promenim zbog njega. Ako se posmatra s te tacke gledista: mission impossible. Svako od nas smatra da onaj drugi nije u pravu i pomalo preteruje i da treba da se promeni.
Zivot nije fer. Kako to da sam se zaljubila u pogresnog? Mislim ako je ljubav ona prava, ja bih trebala da ga prihvatim takvim kakav jeste. Ali ja to ne mogu? Iz ovoga proizilazi to da onda to nije prava ljubav. Ali ipak mi je srce slomljeno kao da jeste.


Sad bas ja htedoh da se pravim pametna i napisem esej o prihvatanju i ne prihvatanju, al vec si sama donekle odgovorila. Prihvati njega takvog kakav je i prihvati svoju sopstvenu potrebu da se zbog osecanja prema njemu menjas. Ja predpostavljam da osecas uzasan strah od "menjanja sebe" zarad nekog drugog. I to su nas naucili da nikad ne radimo, mada sam ja negde shvatila da je to potpuno glupo. Sustinski, ti si ono sto jesi i to ti niko ne moze oduzeti. Davanje sebe podrazumeva i menjanje sebe i uklapanje i sve redom. Podrazumeva i rad na sebi i sirenje sopstvenih "mogu-ne mogu" granica. A to ume strasno da boli. Najgore sto mozes sebi da uradis jeste da meris. Ja sam za njega uradila ovo ili ono a on za mene nije nista.
 

Back
Top