Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Znam da se emocije mogu skoro pa savrseno iskazati i kroz sliku ali
nemojte samo da kacite "suve" slike..Napisite i neku svoju emociju
ili tudju u kojoj ste se prepoznali...
Noc je.
Kisa rominja i kvasi ulice moga grada.
Muklo svetlo ulicnih svetiljki
obasjava deo puta po kojim koracam.
Dok mi niz lice kisa lije,
moje misli putuju tamo gde si ti.
Vidim ti oci u svakom tom svetlu
i na licu osecam dah tvojih usana.
Tvoje ime lagano u sebi sapucem,
ne pustajuci ga da izadje iz mojih usta,
da ga kisa ne bi saprala
i pokvasila ili da mu slova ne unisti,
jer konacno i ja zivim za to ime,
koje mi je u srcu koje mi je u dusi,
Koje iskreno zelim i volim...
Razmisljala je o tome kakva je bila njihova ljubav..u odnosu na druge ljubavi. Nije znala da objasni.Znala je samo da je njihova ljubav od onih ljubavi koje su odolevale svim iskusenjima. Da je njihova ljubav prolazila sigurno i hrabro kroz sve i da je bila ljubav koja ne zeli da povredjuje..
Ni nju,ni njega ni bilo koga drugog... Nihova je ljubav ona sto uziva u svakom srecnom trenutku njihovog prepoznavanja i postojanja. Njihova je ljubav obecavala sva ona ostvarenja koja su zeleli oboje.. Takva je bila njihova ljubav.. Zato nije mogla danas da se ne zapita da li ce mu se u vremenu koje dolazi i koje je bilo i treba da bude njihovo, nece provuci bar jedno zaljenje za onim sto ostavlja iza sebe.. jer ona je bez svog puzica samo jedna prazna i bez zivota kucica.
kao što mi dodiruješ misli
tako me dodirni..priljubi se uz mene
neka mesečina prosipa svoj sjaj
kao vodopad nek se zlati po telima našim
tiho,nežno dodirni me
nasloni se ljubavi moja
noćas te tako želim
jednostavno,toplo i nežno
znam i ti mene
pitaš se kako sam siguran
odgovaram ti..lepo
vidim..znam..osećam
zar to nije divno..videti i osetiti
želju u tvom pogledu..glasu
ne umišljam..osećam..vidim
tvoje oči noćas posebno sjaje
ne plaši se,ljubavi moja
tu smo nas dvoje..ti i ja
jedno srce,jedna duša..ne plaši se
poslušaj melodiju ljubavi
ne razmišljaj o sutra
cela noć je pred nama
noć nek odluči kakvo će nam biti jutro
mesec,zvezde..svi su uz nas
samo slušaj srca glas
Uhvatio me suludi osecaj da ima toliko stvari koje mozda nikada necu videti.. da sam ovog puta pogresila.
da ima toliko zivota koje necu stici da zivim sa onima koje volim i zelim..
da ima toliko ljudi koje nikada necu upoznati... da necu uspeti da mu pokazem koliko volim... a sve kao posledica odluka koje sam donosila u poslednje vreme.. Mozda mogu i drugacijee..da skrenem levo a ne desno kod Albukerkija. I ovaj strah da necu okusiti zeljeno..neke sanjane stvari..
Racionalnost je ta koja me plasi... mogucnost da ne budem iracionalna.
mogucnost da nista vise ne ucinim iz osecaja, iz zanosa... cak i kada racio govori drugacije..i da sebe osudim na sterilnost,. a ja tako ne umem da zivim....
Ne postoji to sto srce ne moze da oprosti ako voli iskreno. Svi pravimo greske, niko nije savrsen i jos nesto : ono od cega nikada nismo odustali ne moze se izgubiti
Ostaje ona jedna izgovorena rec u meni zauvek..
jedna jedina kojom si me otvorio i sve one neizgovorene reci..
koje nismo uspeli da kazemo niti ce ti ih iko ikada izgovoriti..
Zato..oseti nocas moj dah u tvojoj kosi i poljupce na tvojim usnama..
milovace te nezno,najneznije umesto mene kao moji glasnici tebi..
Meni ostaju suze..Ostaje tuga.. Ostaje ljubav veca od svemira.
A opet..zahvalna sam sto sam te uopste pronasla.
Mogli smo se mimoici..proci jedno pored drugog kao dva zrnca svemirske prasine..
A svemir..ta velika harmonija ne priznaje zemaljsko vreme.
Za svemir je ovo nase vreme koje smo imali.. milijarda svetlosnih godina.
Za mene je vecnost.. U mislima si mi..
I nista me ne moze spreciti ..ni ova tisina.. da te zelim svakog dana, svakog trenutka,sve vise.
Kao sto ne mogu spreciti ni prolaznost vremena koje provodim sa tobom u sebi..
Volim te uvek,vreme nije nista.
I ako me budes ostavljao ucini to nocu bez ijedne reci negde u maju kad kise najlepse padaju i suze se ne vide ako me budes ostavljao molim te..oduzmi mi pogled da te moje oci s tugom posle toga uzalud ne traze
I ne znam gde sve nisam sa tobom ,nema trenutaka u kojima nisi prisutan -
prolazim kroz dugu ...
reklo bi se kao beskucnik lutam ali ja znam da je moj dom tamo gde si Ti.
Biti pored tebe je kao muzika koja smenjuje svoje melodije s kontinenta na kontinenat
zaronivsi u nepregledne dubine za druge oci ,za drugi sluh ...
A onda se vine u visine i lebdi medju nama :
zuboreci kao potok u nekoj sumici i prelama se poput svetlosti na horizontu zelja.
emocija,izbrazdanih oranica prepunih nasih tragova.
Toliko boja i mirisa ima u tim tragovima da mi je nejasno otkuda one u meni ,u tebi
u nama ....
Preplice se proslo i sadasnje ....
u svakom nasem dodiru.raste jedno dete sa imenom sutra ..
Jedan stepenik na nepreglednom bespucu u kojem smo nacinili stazu da se ne izgubimo
pri osvrtu na juce
.Volim te.... tokovima Nila ,strascu Fudzijame,neznoscu majke za svoje dete,
ljubavlju tako velikom kao ceo kosmos.
Snazno poput cunamija i mnogo ....da mi oduzima dah od jacine
i ne znam sta cu sa njom od siline kojom me obuzme i izlece iz mene hrleci ka tebi ...
Sumnjam da postoje reci kojima mogu preliti sve sto je u meni ...
Zagrlicu te i cutati sa tobom u zagrljaju ...nosim te sobom ispod mojih trepavica ...
Nemir