Unapred se izvinjavam onima koji nisu rodjeni u Bgd a misle da je ovo sto budem pitala uvredljivo...naime ja sam kao pravo Bgd dete vaspitavana da ne lazem da ne kradem da ustajem starijima u busu da prevedem nemocne preko ulice i akodje da ne pocenjujem nikog ko nije rodjen u pomenutom gradu i da prijatelje treba da imam medju svim narodima i narodnostima...Primecujem naime da sam ovde u inostranstvu gde zivim usamljena u tim svojim navikama jer vecina ljudi jednostavno ne razume mentalitet Beogradjana...Ne mislim pritom da smo mi jako moralni i najbolji na svetu ali bogami se i izdvajamo...Na laz reagujem jako i ostro, ljutim se na sve moguce kombinacije podvala prevara po sistemu "ko koga zezne bolje"...Ne shvatam mnoge stvari koje su ovde za druge postale odavno normalna pojava a to je kako biti bezosecajan totalno i kako npr voditi tudji zivot vise nego svoj i sl. Kadgod se pobunim ispada ono: Daj vi iz Bgd stte toliko nadobudni i puni sebe da prosto nervirate....Kao vi se ne j...kao vi ne lazete kao vi ste nesto posebno...sta glumite vise? Ne glumim nista samo ne mogu da se odviknem od stecenih navika da se pitam zasto se zivot zivi komplikovano kad je jako jednostavan i lep samo ga kvari neki svet u kome ja ne mogu da se snadjem....