Da li stvarno treba naslov........:)))

Te veceri samo pozeljela

neke cudne stvari...

Jedne veceri

sam imala neke cudne

zelje.

Pozeljela sam

otvoriti tvoj san

i pepeljaru s laznim

otiscima cigare

i osjecanja

zbunjenog junaka

kratke

simpaticne price.

Pozeljela sam

velicanstvenu sobu

punu dima

i zvuk tvoga glasa

pomislila sam na tebe,da,znam...

Pozeljela sam

da si tu uvijek

i da te zagrljajem utoplim

i da te zelim

da o tome pisem

da te takvog volim.

Pozeljela sam

da te nadjem

i da te ne izgubim iz vida

da te opet trazim

Iste veceri... nesto samo da si mi blizu

pozeljela sam jos neke cudne

stvari

i telefon da te nazovem.

Ali sam znala da nisi sam..

Nisi li cuo tisinu
dok promatrala sam te?
zagrobni je sum
prisutan osamljen...
a ti si izostren
u mom pogledu...
cudljivom...
i sami smo,
unatoc gomili,
dok promatram te,
puna osijecanja...
pitam se...
nije li to samo
mali leptir u trbuhu...
koji mozda sutra
necu osijecati....
sta je to ostalo..
ili necu moci
zivjeti dalje normalno...

umorna sam
od svih igara koje smo prekidali i zapocinjali
od tebe
od sebe
prepustena vlastitom sudu savjesti i boli
sto se kandjama penje uz gleznjeve

umorna

toliko da cvijece vene kad ga pogledam
da se jutro budi nedosanjano i slijepo

i sve sto ostane
samo su dodiri zaljepljeni za kozu
koje nikad nismo fizicki osijetili
magla naseg daha
slani okus uzitka


sve sto ostane
samo su rijeci
izbrisane i napisane
crnom tintom zudnje
jace od razuma
bolnije od srece

umorna sam

toliko
da te pozelim poniziti
baciti na koljena
zamoliti da ostanes...

Je li to vas krik, gospodjo?
O, da, hvala, nisam ni primijetila
kad sam ga ispustila!




Vristim....u snovima...
a u stvarnosti tek sutim....
manja od makovog zrna....
svoj bjeg slutim...
oprat cu ruke od tebe...
i razbiti srce da te nema vise...
skinuti kozu koju nikad nisi ljubio...
obuci drugo odijelo
tamo gdje tebe nema...
kupit cu i novi sat...
koji nemjeri tvoje vrijeme...
i pustiti jos duzu kosu...
koju nikad nisi skupio....
staviti lece na zelene oci
koje neces vise nikad prepoznati...
imat ce drugaciji sjaj...
kupiti novi osmijeh
mozda od prosjaka...
njemu ionako vise nije potreban...
kao ni meni sva ta tvoja lazna obecanja...
koja su nekada postojala....
bjzet cu u drugu zemlju
koja nije upisana na tvojoj karti...
i neces me nikad vise naci...
izbrisat cu sve...
a napisati novi zivot...
sve bez tebe...
kao da te nije bilo...
kao da me nikad nisi
nicemu ucio...
zaboravi i ono
kao da si se mucio...

Boluckaju iste rane stare
proslost mi je teska kao teg,
donesi jos jednu evo ti pare
zrak opet mirise na snijeg.

Samu sebe ne mogu da shvatim,
samoj sebi razlog sam za smijeh,
sto sam duzna htjela bih da platim,
racun molim, koliki je ceh?

Iskusna sam, nisam zutokljunka,
i borim se koliko god znam,
ja sam samo vjecita bjegunka
jednostavno, progonim se sama.

Sto me gledas,sta ti nije jasno
i u moje kosti uvlaci se strah
da vam znacim ko i svaka druga stvar,
pepeo i prah.

Mnogo bola vucaram za sobom
nema smisla da pricam sa tobom,
ti si ipak samo obican konobar
a ja sam ponoc velikoga grada.

Pricas mi a nemas pravo
nedonosis pice kazes nije lijepo,
pusti me prijatelju, ajde cao
kako zena nesmije voljeti slijepo.

Pusti me da odbolim
i zena prava piti ima
bar jednom u godini
donesi pice svima.

Lijepa si i to ti nije potrebno
odslikavas se medju hiljadama lica
zapali mi cigaru prijatelju
ne budi mu skica..

Sta ti znas
kolika je ljepota moja
i koliko dusa tezi od boli
ti neznas konobaru
cije srce on uopce voli.....

Sta te briga
ja sam samo jedna kao gost
ni tvoje rijeci ne prelaze moj teski most
vec sutra necu biti tu
neces me se sjecati cak ni u bunilu...

Poznajem te oci tuzne
svake godine su mi oprost duzne
i pice isto pijes
i svaki put isto lice krijes...

Nevracaj se gdje za ljubav neznas
ostani tu sa nama
neces da priznas
da si tuzna godinama.

Nepricaj mi vise
proseci se do sanka
sad ce kise
rijeci imam manjka...

Sacuvaj mi isto pice
i budi dobro konobaru moj
stedi rijeci bolje bit ce
krenimo kuci zora svice....

Imam mnogo vise
godina nego sto mi
daju ljudi
koji me samo vide,
a mnogo manje
nego sto misle
oni koji me samo cuju...
Imala sam tu srecu
da pronadjem covijeka
svog zivota...svojih snova...
i tu nesrecu da je taj covjek
desetinu hiljada milja
daleko od mene...

Sokrat je smatrao da pesnici nisu naročito mudri. Ja se slažem sa njim.

scharfschuetze:

Sokrat je smatrao da pesnici nisu naročito mudri. Ja se slažem sa njim.

Kliknite za proširenje...

aha....nekapiram ...sta da se radi............))

bobba:

aha....nekapiram ...sta da se radi............))

Kliknite za proširenje...

Ha, ha, ha.

Lepo je kad se našalimo na svoj račun!

scharfschuetze:

Ha, ha, ha.

Lepo je kad se našalimo na svoj račun!

Kliknite za proširenje...

ne nisam se salila.......jednostvno ne reagujem na te jeftine fazone...........sta da se radi.........btw hvala za lepo ime " bezobrazna princeza" svidelo mi se...)))

Sta si moje ti?

Pakao i raj,
pocetak i kraj
eto to si moje ti!
I moje sunce i moje jutro
mjesto gdje pocinju moji sni.
Njeznost i grubost
razum i ludost
sto na meni ostavlja trag.
I sreca sto mi na vrata kuca
ali mi ne prelazi prag.
Ponor i vir
rat i mir
koji mojom dusom hara
i lomaca jednog unistenja.
Pepela nastalog bez vatre i plama.
Jutro i noc
slabost i moc
koje sam vremenom stekla.
I vatra moja usred zime
koja me do bola opekla.
Radost i jad
i nekad i sad
koje stoji na nogama od stakla
i zaborav moj koji ce doci
kada se smijeh zacuje iz pakla...

Zapis o snu i prokletstvu

Počivalo mi tijelo s dušom na staklenom ležaju, svilenom maramom pokriveno, dva metra pod zemljom moga zavičaja, već dugi niz zatomljenih godina – i od svijeta i od mene zaštićeno.
Noćas sam (nesvjesna u smrti svojoj) odnekud snagu sakupila i uskrsnula, otvorila kapiju svojih snova, pa onda Tebe, moja jedina ljubavi, dozvala nečujnim šapatom kroz svoje usne napukle i osušene, bez kapi krvi...
I usnuh Te, moja jedina ljubavi, kako stojiš u ljepoti Tvojoj pred kojom je Apolon poražen na koljena pao, kako stojiš naslonjen na ogradu od neobrađenog kamenja, ispruženih ruku zbog čijih sam neproživljenih dodira i tijelo i dušu sahranila, sa smješkom na usnama s okusom dozrelih višanja za kojima sam žeđala, s pogledom rasplesanim i uzvišenim, Ljubavlju i Pozivom zapečačenim....
I usnuh sebe, moja jedina ljubavi, kako bosonoga i laganim koracima bez doticanja zemlje prema Tebi dolazim, u haljini prozirnoj i bijeloj, začarana oslobođenom strašću, Ljubavlju i Karmom potaknuta; ne bijahu to, moja jedina ljubavi, ni iluzija, ni fikcija, ni trenutak...bijaše to, moja jedina ljubavi; Vječnost - za nas tintom Sudbine potpisana....
I usnuh da me čekaš, moja jedina ljubavi, da me ipak čekaš....govoreći: ne, nisi ti mene dozvala, ponoćna Ljubavnice i Zavodnice moja, već ja tebe - mojim porama koje veličanstvenom ekstazom za tobom vrište….

A potom.....

Nađoh se izjutra kako sjedim na rubu hladne i puste postelje, sa zaleđenim kapljicama suza na jednom dlanu i sa srcem zgrčenim, u komadić stijene pretvorenim, na drugom dlanu...
Samo su me kroz moju tamu jutarnju iz prikrajka promatrale crvene, sotonske oči, nazirale se u zluradoj crti iskrivljene njegove usne i ruka koja je sablju prema meni pružala, velikodušno…
Sa zahvalnošću i olakšanjem prihvatila sam neprocjenjivi dar, da njegovom oštricom zaustavim nadolazeću navalu strašne boli bez početka i kraja, da se vratim tamo gdje mi je i mjesto - na stakleni ležaj, dva metra pod zemljom...
Jer, što je ovo, moja jedina ljubavi, što je ovo što mi za vratom dahće, a pogrdno se životom naziva?
Nije to život, moja jedina ljubavi, jer bez Tebe može se jedino prokletstvom zvati.
I dokad to prokletstvo, moja jedina ljubavi?
Odgovor znam - dok mi se ne pridružiš u smrti, mirnoj i krasnoj, jer Te samo u njoj, moja jedina ljubavi, mogu u sebi imati, zatočiti Te među svoje bokove i nikada ne osloboditi...
Čekat ću Te, moja jedina ljubavi, jer Vječnost se za nas na ovaj zapis tintom Sudbine potpisala...


Tebi, mojoj osobitoj i nedodirljivoj ljubavi....

1. "Sokrat je smatrao da pesnici nisu naročito mudri. Ja se slažem sa njim."

2. "aha....nekapiram ...sta da se radi............))"


--- Stvarno je delovalo kao da si se našalila na svoj račun.

scharfschuetze:

1. "Sokrat je smatrao da pesnici nisu naročito mudri. Ja se slažem sa njim."

2. "aha....nekapiram ...sta da se radi............))"

--- Stvarno je delovalo kao da si se našalila na svoj račun.

Kliknite za proširenje...

boze........pa i jesam bre...........)) ali sta da se radi...bas lepo rece Sokrat jel'te molim vas

bobba:

ne nisam se salila.......jednostvno ne reagujem na te jeftine fazone...........sta da se radi.........btw hvala za lepo ime " bezobrazna princeza" svidelo mi se...)))

Kliknite za proširenje...

vis osmeh bre covece na kraju od uva do uva............))