Sta radite kad vas iznerviraju?

Upravo sam se veceras,kada sam se vracala iz skole,samo tako iznervirala...
Ali eto veceras sam iskulirala....
Mada pre uvek planem u sekundi,krenem raspravu,pa to preraste u svadju,i uglavnom sa jednom osobom.I uglavnom sam iskrena i sve kazem,sem kad bas nije neka prilika...
A u poslednje vreme se vise kontrolisem,iako iskrenost ne krijem.
Volim da budu iskreni samnom,pa i ja to ispunjavam :)
 
love_girl:
Upravo sam se veceras,kada sam se vracala iz skole,samo tako iznervirala...
Ali eto veceras sam iskulirala....
Mada pre uvek planem u sekundi,krenem raspravu,pa to preraste u svadju,i uglavnom sa jednom osobom.I uglavnom sam iskrena i sve kazem,sem kad bas nije neka prilika...
A u poslednje vreme se vise kontrolisem,iako iskrenost ne krijem.
Volim da budu iskreni samnom,pa i ja to ispunjavam :)


Respect,malena.
Iskreno jedina stvar na koju se ja potrudim da reagujem je kad neko nesto laze.
A danas ljudi to toliko cesto rade,i kao da se ne trude uopste,...odma ih provalis.
 
U svakom sluchaju mene je izuzetno teshko iznervirati,i ustanju sam da zaboravim sve zaebancije,bile one uputjene meni ili drugima,ali kad me neko kljuca non stop u glavu onda popizdim i naravno odreagujem kao shto vetj gore napisah i nishta vishe,fizichku nasilnost ne volim.
 
jao ne znam... recimo da sam ja sve procese svela na to da se deshavaju u meni. kad sam bila mladja, histerila sam sam, vishe ne.
[ne rachunam sad kad dodjem neshto nervozna kucji, pa se brecam na svaku rech i to preraste u neku svadju. mini-svadju, recimo.] baka zna samo tako da me iznervira, ali tu bash nikako ne reagujem (ili jednostavno odem), shta cju, stari ljudi, neka pricha sebi...
suma sumarum [preuzeh uzrechicu od novog profe ;p], ne reagujem spolja nikako. za unutra necju da komentarishem.
 

Back
Top