Sa druge strane brdasca na kome je moj pokojni deda ziveo sa porodicom, u mestu u kome je moj otac rodjen i odrastao zivela je tetka, sada vec bakica, koja je bila idealni prototip one dobrodusne seoske snase, osoba koja je svima cinila dobro i kojoj su se svi obracali za neku pomoc, savet, lek, utehu. Stalno nasmejana, mila, vedra, svakog doceka u tom nekom pozitivnom maniru, kao da dolazis kod svog bliznjeg. Meni je pomagala da se izborim protiv bronhitisa, poklanjala bi mi neku mesavinu meda od cetinara koja mi je koristila, znaci i mene je zaduzila dobrotom. I cujem nedavno ovako mator da ipak nije bila bezgresna, iako je sasvim sigurno bila osoba za primer, imala je stalnog ljubavnika, coveka njenih godina koji je ziveo tamo u selu. Snalazila se i ona, a sta su tek radili svi oni gori od nje sa tog nekog moralnog stanovista. No ne verujem da je imala svalera, jer je to bio obicaj, pre ce biti da je bila stvar srca, neki visi nivo odnosa.