KULIN: Veliki ban bosanski, vladao je od 1180. do 1204. i stekao status legende u bosanskoj povijesti. Sacuvani fragmenti svjedocenja o Kulinovoj vladavini govore o 24 godine mira i nastojanja da Bosna ekonomski prosperira. Kulinov trgovacki ugovor s Dubrovnikom, cuvena Povelja Kulina bana, sklopljen 1189, poticao je dubrovacke trgovce na eksploataciju bosanskih rudnika, a historicari ga smatraju vrijednim zbog cinjenice da je riječ o najstarijem poznatom državnom dokumentu pisanom na narodnom jeziku. Krizu u relacijama sa susjedima Kulin je zadrzao u okvirima crkvene politike i neutralizirao tako što je sazvao skup na Bilinom polju, 1203. godine, gdje su se okupili poglavari Katolicke crkve u Bosni i javno obznanili „pogreske”. Povod za ovaj skup bio je čitav niz optuzbi koje je tadasnji vladar Zete, u nastojanjima diskreditiranja i Bosne i Dubrovnika, uputio u Rim. Optuzbe su, za to doba, bile vrlo teske: Kulin, njegova porodica i podanici optuzeni su kao heretici. Historicari smatraju da su poslanice imale za cilj da od pape ishode odobrenje za otimanje bosanske zemlje, i bas u Kulinovom umijecu da se sve okonca mirnim putem vide njegovu najvecu vladarsku vrijednost.
STJEPAN II KOTROMANIC: Ban bosanski, vladao je od 1322. do 1353. godine i za njegovo vrijeme Bosna se prilično proširila. Prvi je, već 1326. godine osvajanjem knezevine Hum, povezao Bosnu i Hercegovinu u teritorijalnu cjelinu „od Une do Drine i od mora do Save”. Sklopio je značajne ugovore s Dubrovnikom i Mlecima, dobro se slagao i sa ugarskim kraljem. Po njegovu dogovoru s generalom Franjevackog reda Gerardom Odonisom osnovana je 1340. Vikarija bosanskih franjevaca. Stjepan II Kotromanic pokopan je u franjevackom samostanu u Visokom 1353. godine, a iza njega je ostala bosanska država nezavisna, jaka i mocna, najviše zahvaljujuci znatnom razvoju rudarstva (bakar, srebro, olovo, zlato).
TVRTKO I KOTROMANIC: Bosanski ban i prvi bosanski kralj, vladao je od 1353. do 1391. godine. „Za druge polovine Tvrtkove vladavine Bosna je uistinu bila najmocnija država na zapadu Balkana. Jedini dio danasnje Bosne koji nije bio ukljucen u Tvrtkovo kraljevstvo jeste pojas zemlje na sjeverozapadu gdje se danas nalazi grad Bihac, sto je tada pripadao hrvatsko-ugarskom teritoriju” (Noel Malcolm). Godine 1377. Tvrtko se krunio za prvog bosanskog kralja u mjestu Mili (danasnji Arnautovici) nadomak Visokog. U vrijeme Tvrtkove vladavine primjetna je politicka stabilnost, značajan kulturni i duhovni napredak, sto sve zajedno Bosnu čini najsnaznijom juznoslavenskom zemljom. Bosanska Tvrtkova vojska pod vodstvom Vlatka Vukovica 1381. dobija bitku kod Bilece protiv nadirucih turskih trupa. Pod istim vojskovodom bosanski vojnici su 1389. godine porazili desno krilo turske vojske na Kosovu. Neki historicari biljeze odmah nakon Tvrtkovog krunisanja i prvo kovanje zlatnog novca na juznoslavenskim prostorima. Naredni zlatnici u Bosni pojavit će se tek sa Stjepanom Tomasem. S Tvrtkom u bosansku heraldiku ulazi anzuvinski ljiljan. Razvijaju se gradovi, trgovina i rudarstvo.
STJEPAN TOMASEVIC: Posljednji bosanski kralj. Naslijedio je 1461. godine prijesto svoga oca Stje-pana Tomasa. Iste godine po dolasku na vlast u poslanici papi predvidio je tursku najezdu, trazeci pomoć. Pocetkom 1463. godine pomoć je zatražio i od Mletaka, upozoravajuci da Turci toga ljeta kane zauzeti cijelu Bosnu, a nakon toga će, predvidja on, zaprijetiti mletackim posjedima u Dalmaciji. No, sve je bilo uzalud. historija ga pamti kao rijedak primjer vladara koji je uspio izgubiti dvije države: Stjepan Tomasevic je, naime, ozenivsi se kcerkom srpskoga despota, bio i posljednji srpski despot, koji je izgubio Smederevo i despotovinu. Njegovo pogubljenje u Jajcu, u kojemu je i krunisan papinom krunom, simbol je propasti srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva i samostalnosti.
