Problemi u ucenju, hiperaktivnost deteta

Joy&fun

Obećava
Poruka
80
Moj osmogodisnji sestric je hiperaktivan, impulsivan, i ima problema da se koncentrise na skolsko gradivo, i uopste na nesto sto mu nije interesantno. Ima dobru koncentraciju na video igrice, i kada ih igra nista ga ne ometa sa strane. Ali, kad treba da uci, pada mu na pamet bujica misli, ili primeti svaku muvu koja proleti i to mu skrene paznju. Cula sam da se takvi problemi kod dece nazivaju ADD(Attention Defficit Dissorders) ili ADHD(H je dodatak za hiperaktivnost.) Nasla sam na nekim sajtovima da je najdelotvorniji(i ne skodljiv, za razliku od lekova) metod za prevazilazenje takvih problema kod dece neurofidbek(neurofeedback), ili biofeedback. Pise da je to ucenje deteta da kontrolise sopstvene mozdane talase, i tako suzbije impulsivnost i hiperaktivnost, i nauci da se koncentrise. To se radi uz pomoc senzora koji se postave na glavu deteta, snimljeni impulsi(mozdani talasi) idu u kompjuter, i dete njima pokrece kompjuterske igrice. Kad se, npr., dobro koncentrise, onda mozak proizvodi neke beta talase jace, a smanjuje izvesne teta talase, i onda se igrica pokrene...tako nekako. Zvuci mi logicno i interesantno za dete, pogotovo ono koje luduje za igricama...pa moze i da se igra i da resi svoj problem. Ali, nisam mogla da nadjem da se neko tim metodima bavi kod nas. Mada sam cula da je bilo na TVu u nekoj emisiji da neki psiholog to i ovde radi. Na zalost nisu zapisali ime, i ja ne znam odakle da krenem. Znate li da li neko kod nas primenjuje taj metod.
 
Biofidbek se veoma uspesno mada ne tako cesto radi na zapadu, na primer u Kanadi, programcic za biofidbek je relativno jeftin (oko 50 dolara) i sastoji se od posebne 'kacige' koja se stavlja na glavu (slicna biciklistickoj, s atim sto u njoj postoje senzori), koja se vezuje za kompjuter i softvera koji podrazumeva 'interaktivnu' igricu: jedan od ovih programa koje ja znam izgleda kao pticica koja leti po nebu i koju dete snagom svoje koncentracije treba da pokrece po ekranu (dakle, mozdanim talasima) i ucini da ista ne padne, tj. u kasnijim fazama savladava prepreke u letenju.
Kod nas niko ne radi biofidbek kod hiperaktivne dece (bar koliko sam ja informisana, a obicno sam dobro informisana). Hiperaktivni poremecaj sa poremecajem paznje nije bolest, ver razvojni problem, po pravilu se ne leci lekovima (kod nas nikakvim) sem u teskim slucajevima na zapadu Ritalinom odnosno stimulansima centralnog nervnog sistema. Radi se o nedovoljno sazrelom nervnom sistemu i sa godinama starosti te sazrevanjem istog i ovaj problem se umanjuje.
Sto se biofidbeka kod dece tice, biofidbek zna sa pocetka tretmana d abude veoma otezan pocetnom nemogucnoscu deteta da se koncentrise i pokrene igricu te velikom frustracijom koja se zbog toga razvije i nisu sva deca sposobna da sa svojim inace nbiskim pragom frustracije i visokom impulsivnoscu prevazidju ovaj pocetni stadijum. Zato se i biofidbek dosta retko primenjuje u odnosu na ostale nacine pomoci ovojh deci, koja traze zaista posebne uslove prilikom skolovanja, i koja su, zbog prirode naseg skolskog sistema i brojnih predrasuda u nasem drustvu, pa i onih vezanih za decu sa ovim problemom, cesto stigmatizirana, izolovana, odbacena, sa niskim skolskim postignucem i cesto pridruzenim poremecajem ponasanja kao rezultatom osecaja odbacenosti, neprihvacenosti i stalne frustracije.
Razlog zasto ovakva deca dobro drze koncentraciju na 'elektronske stimuluse' jeste velika izmenjljivost slike, svuka, i boja na ovim medijima - koje decija rasuta paznja lako percipira. Zato ove medije treba maksimalno ograniciti deci sa hiperaktivnim poremecajem sa poremecajem paznje. Takodje pokazalo se da odredjen nacin iskrane (izbacivanje pojedinih a ubacivanje drugih namernica) moze dosta da pomogne ovoj deci.
Srecno Vasem sestricu i njegovim roditeljima, bice im potrebno jako puno strpljenja i energije da prevazidju ovaj razvojni problem.....
 
Hvala ti na informacijama. Nasla sam na sajtu drustva psihologa Srbije da neko drzi edukaciju za psihologe iz biofidbeka i da postoji Biofidbek Asocijacija Srbije. E, sad, jos samo da nadjem ko je taj neko...Stoji da su predavaci Nebojsa Jovanovic i Tatjana Firevski Jovanovic. Hmm. Poznato mi je ime.
Znam za jednog Nebojsu Jovanovica, zvanog Nesa Zmaj, koji se nekada pojavljivao na forumu knjizevnost, pisac, psiholog/psihoanaliticar. Ali, kakve bi on veze mogao da ima sa biofidbekom...Da li je to isti tip? Provericu...
U svakom slucaju hvala.
Imas li sajt preko kojeg moze da se nabavi ta igrica za 50$?
 
Roditelj sam troje dece,od kojih su dvoje starijih imali probleme razvoja govora od najranijih dana.
Najstarije dete upravo završava srednju školu i upornim radom taj problem je eliminisan.Kod srednjeg deteta je problem bio teži pa i danas postoje neki problemi u govoru.Zbog ovog problema mentalni razvoj je bio veoma usporen.I pored toga mi smo se borili da deca prodju kroz redovno školovanje.Uzroci ovog poremećaja nisu do kraja ispitani i verovatno neće biti.Razlog za takvu odluku je zbog toga što umesto na saradnju , redovno smo nailazili na otpor školskih psihologa i na njihovu inicijativu da se deca kategorizuju.Ne ulazeći u to ko je u pravu , mislim da smo u praksi na neki način dokazali da su deca bila u stanju da se redovno školuju , uz pojačan napor roditelja.Ovom prilikom postavljam pitanje .,dali bi se mi ceo život pitali šta su naša deca sve mogla da postignu da smo poslušali savet stručnjaka.Čak mislimo da su pristupi i pravila rešavanja svakog slučaja po naosob suviše šematizovani. Dali je dete sa usporenim razvojem, obavezno i retardirano dete?ako nije gde onda ono spada?
 
Naravno da nije, zna se sta je retardacija i kako se odredjuje, ona predstavlja snizenje intelektualnih kapaciteta ispod granicne vrednosti IQa, moze biti laka, umerena ili teska ali to nema veze sa usporenim razvojem normalno inteligentne dece. No sa druge strane, ako je dete deficijentno u intelektualnim kapacijetima, pa i granicnih intelektualnih potencijala, desava se i previse cesto da roditelji iz sopstvene nemogucnosti da se suoce sa tezinom dijagnoze i istinom o stanju i mogucnostima deteta insistira da dete ide u redovnu skolu i izlaze ga strahovitom psiholoskom i jos vecem emotivnom stresu uzasnim pritiscima i naporima za koje dete realno nije intelektualno 'opremljeno'...Drugim recima, to Vam je kao kad biste 'naterali' Jugo da izvuce 200 na sat jer to moze Mercedes. Mozda biste i uspeli u tome ako biste se dodatno potrudili oko friziranja motora, ali.....Dakle, ne znam kako stvari stoje sa Vasom decom, jedno je ako su deca granicne inteligencije a Vi ih 'terali' do (i svojih i njihovih) granica izdrzljivosti, po svaku cenu pa kud puklo da puklo, a drugo je ako su deca normalnih IQ kapaciteta ali sa problemom govora (postoje problemi govora - disleksije, pisanja - disgrafije itd.....) koji se upornim radom mogu ispraviti. Ne znam sta Vam to znaci da je mentalni razvoj bio usporen - po cemu to procenjujete i sta tacno pod tim podrazumevate? Intelektualni kapacitet 'meri' se standardizovanim testovima (psiholoska dijagnostika) i - zao mi je sto moram resi ali je tako - oni ne grese; tako da mozete posetiti 3 ili 10 psihologa, svi oni imaju iste testovne materijale, svi testovi imaju iste kljuceve pa i rezultati (ako se testiranje) kvalitetno odradi) moraju biti isti ili bar priblizno isti. Cudno je sto niste poslusali savet (jer ako su VAs upucivali na kategorizaciju onda su Vas sigurno upucivali i u ustanove koje su jedine nadlezne da kategorizaciju rade, a to su ustanove sa timovima sa mentalnog zdravlja, dispanzerio za ment. zdravlje dece i omladine, Institut z ament. zdravlje itd). Da ste se obratili nekome za procenu i pomoc, mozda bi Vasoj deci bilo lakse, a mozda bi i Vama bilo lakse. Ulozili ste veliki napor i postigli ste zeljeni cilj, ali po koju cenu - to je uvek pitanje. Jer ako su Vasa deca patila kroz taj proces (bilo svesno ili nesvesno) ukoliko nisu imali kapacitet za ono sto ste Vi zeleli, pitanje je kakve im je sve to koristi donelo.
U odgovoru na Vase pitanje, dete sa usporenim razvojem nije isto sto i retardirano dete, ali retardirano dete jeste dete sa usporenim mentalnim razvojem. I jedna i druga kategorija potpada pod specijalnost tima za mentalno zdravlje dece i omladine, a usko gledano, dete ssa usporenim razvojem pod nadleznost defektologa. Srdacan pozdrav
 
Prica o hiperaktivnosti me veoma zanima zato sto imam problem sa starijim sinom.On ima 11godina i mnogo simptoma hiperaktivnosti.Skolski psigolog mi je rekao da je on pametno,ali preosetljivo dete,i da se precesto deca proglasavaju hiperaktivnim,a da u sustini nema bas puno stvarno hiperaktivne dece.Ipak ja bih volela da mu pomognem,posto znam da njegov neuspeh u skoli nije problem inteligencije,ili lenjosti,nego mu ne odgovara sistem ucenja.Pored toga (verovatno zbog tih frustracija u skoli) cesto mu se desi da se upiski u krevet.E sad,nemam bas previse mogucnosti da placam privatne psihologe,a ne znam odakle da krenem.
 
U odnosu na to gde zivite odvedite dete u Savetovaliste za mentalno zdravlje dece i omladine (slicno postoji pri velikom broju Domova Zdravlja, na primer N. Bgd, Zemun, Vozdovac, Stari Grad itd, ako nema bas to ima savetovaliste za razvojno doba). Sto se psihologa u skoli tice, skole su vrlo orijentisane ka izolaciji sve dece koja su po necemu drugacija jer nece da se bakcu pa im je lakse reci da 'ima vrlo malo hiperaktivne dece' (a Vase je onda verovatno samo 'preosetljivo' i 'bezobrazno'!). Vrlo dobro se zna kako se vrsi procena za hiperaktivnost i poremecaj paznje, nije to nasumicno odokativno sabiranje broja jabuka na drvetu pored puta! Prema tome, ako se dete dijagnostikuje kao hiperaktivno sa poremecajem paznje, mora se raditi na resavanju tog problema sto od skole zahteva povecan angazman skolskog kadra ukljucujuci tu narocito psiholosko-pedagosku sluzbu, a oni su uvek radi da sto manje budu ukljuceni (jer kako kazu 'nisu placeni za to!').
A sto se tice nocnog mokrenja, ono moze biti i organske prirode, ali i na naslednoj osnovi (da li je neko iz vasih porodica imao enurezu?), no svakako stoji da povecane frustracie i trpljenje u skoli moze da dovede do ovog problema. Odvedite dete decijem psihologu odnosno psihijatru i defektologu, oni obicno rade timski pri pomenutim Dispanzerima. Ako ne mozete da se snadjete drugacije a iz Beograda ste, javite mi se na PP i mozete dovesti dete kod mene u Savetovaliste. Pozdrav.
 
Hvala na savetima,mi zivimo na Banovom Brdu,i pretpostavljam da u Domu zdravlja Simo Milosevic postoji takva sluzba,raspitacu se vec u ponedeljak.Samo sto pretpostaljam da skolski kadar nije bas raspolozen da se posebno potrudi oko takve dece,ali dobro,bar da znam da li je to hiperaktivnost ili nesto drugo.
 
Vidim da je tema stara, ali pokusajte na googlu sa "indigo dete", ili nesto tome slicno.
Citala sam negde, ili sam cula, sve jedno, da decu koja su hiperaktivna i kojoj su pridavali razlicite epitete,nije "poremeceno" i tome slicno. Postoji strucan termin za takvu decu, a zove se indigo.
 
Mozda se zove indigo ali svakako d ato nije strucan termin; zna se sta je hiperaktivno dete u dijagnostickom smislu govoreci i tu nema nikakve misterije. A to sto nas svet svako zivo dete proglasi hiperaktivnim - to je vec druga stvar. A i to sto svako dijagnostikovano hiperaktivno dete proglase poremecenim, e to je tek posebna prica!
 
Mozda nije strucan termin, ali sam ja stekla utisak da jeste. Ipak to nije moja struka.
To su hiperaktivna deca, koja imaju problema sa ucenjem, jer im program ne drzi paznju, nisu koncentrisana- svaka musica im odvaraca paznju, prepuna su ideja i konstruktivnih i destruktivnih, jer im energija nije kanalisana. Takvu decu obicno zovu harambase, jer cesto predvode drugu decu, mogu lako da ih organizuju, u igri, najcesce...
Pozdrav
 
Slazem se, ako ces biti predavac u skoli (posebno osnovnoj) NEOPHODNO JE da sto vise naucis o ovom razvojnom problemu, i d abudes sposobna da ga prepoznas i adekvatno se postavis, jer doalzi vreme inkluzivne nastave kada ce se za svu decu koja su iz bilo kojih razloga 'drugacija' (a ovakva deca to jesu) unutar iste skole i istih razreda u kojima su sa svom ostalom decom praviti posebni, individualni programi rada sto ce od nastavnog kadra zahtevati visok stepen edukacije i obucenosti u domenu psihologije i pedagogije. Prema tome - pocni na vreme! :)

Pozdrav
 
Draga Mica cacak, Bila sam na ovom sajtu biofidbek.com i meni to sve liči, ne na asocijaciju koja živi u Srbiji, već na dobru šemu da se zgrnu pare, nemoguće da sve ono leči istom metodom uspešno. Nisam razumela zašto tvoj sin ide na taj tretman i koliko sam shvatila sa sajta, Jovanović je psiholog, a nejasno mi je i ko tu određuje da li je dete indikovano za taj tretman tj ko postavlja tačnu dijagnozu(koliko sam ja upoznata za definitivnu dijagnozu je neophodna konsultacija sa lekarom, tj. kod razvojnih problema sa psihijatom) Sa nestrpljenjem očekujem tvoj odgovor!
Pozdrav!
PS Ako nije tajna koliko to košta?
 

Back
Top