Emotivni invalidi

gost 351128

Domaćin
Poruka
4.973
Evo dva dana čitam Žabinu temu i svi se hvale da nemaju srce :lol:
ja im neverujem, ubeđen sam da je to samo odbrambeni mehanizam, da ne kažem maska :manikir:

Emotivni invalid je osoba koji teško otvara svoje srce – ikome! On je u stanju isključiti sve iz delova svog života i nikada ne dopustiti da iko u njegovom životu ima bilo kakvu važnu ulogu. Osim toga, ova osoba može i zna iscrpiti, a ostvarivanje stabilne i emotivne veze s ovom individuom je definitivno Sizifov posao! Reč je o „oštećenim“ ljudima kada su u pitanju sposobnost prepoznavanja i razumevanja potreba drugih. Ove osobe su često narcisoidne, nesposobne transcendirati sebe u drugo ljudsko biće, decentrirati se, što je osnova same ljubavi. Dakle, emotivni invalidi su osobe za koje je ljubav, kao vrhunsko dostignuće zrelosti, te fenomen davanja i primanja, apsolutno nedostižna emocija.

Šta mislite da li se oni rađaju kao takvi ili ih neke ˝sile˝ pretvore u ˝zver˝?
Da li se mogu promeniti?
ako da, kako?
ako ne, zašto?
 
Ја искрено мислим да се нико не рађа као емотивни инвалид већ да га разни фактори као што су нпр тешко дјетињство, одбаченост, издаја и слично направе таквим.
 
Svi ljudi imaju emocije i osecanja jer nisu roboti, to je prirodno . Kod nekoga je to manje kod nekoga vise izrazeno. Rec je o tome da u kasnijem zivotu vecina ljudi potiskuje emocije i u prvi plan stavlja pragmaticnost. Prilagodjavaju se okolnostima i vremenom postanu emotivni invalidi i iskazuju kvazi emocije vise kao odraz glume .
 
Evo dva dana čitam Žabinu temu i svi se hvale da nemaju srce :lol:
ja im neverujem, ubeđen sam da je to samo odbrambeni mehanizam, da ne kažem maska :manikir:

Emotivni invalid je osoba koji teško otvara svoje srce – ikome! On je u stanju isključiti sve iz delova svog života i nikada ne dopustiti da iko u njegovom životu ima bilo kakvu važnu ulogu. Osim toga, ova osoba može i zna iscrpiti, a ostvarivanje stabilne i emotivne veze s ovom individuom je definitivno Sizifov posao! Reč je o „oštećenim“ ljudima kada su u pitanju sposobnost prepoznavanja i razumevanja potreba drugih. Ove osobe su često narcisoidne, nesposobne transcendirati sebe u drugo ljudsko biće, decentrirati se, što je osnova same ljubavi. Dakle, emotivni invalidi su osobe za koje je ljubav, kao vrhunsko dostignuće zrelosti, te fenomen davanja i primanja, apsolutno nedostižna emocija.

Šta mislite da li se oni rađaju kao takvi ili ih neke ˝sile˝ pretvore u ˝zver˝?
Da li se mogu promeniti?
ako da, kako?
ako ne, zašto?

Niko se ne rađa "bez srca", ali čovek je "retka zverka" koja svoje srce može lično zatvoriti u kavez i nikada ga ne pustiti da udahne malo vazduha mimo njega. Ipak, želim da verujem da ljubav, nežnost i pažnja mogu od "otkameniti" i najtvrdokornije.
 
Ево ја потешко и ретко кад отварам срце и не видим зашто их то радио?
Осим према неким особама које ми значе па се њима отворим понекад, мада у последње време се трудим да то не практикујем.
 
Ево ја потешко и ретко кад отварам срце и не видим зашто их то радио?
Осим према неким особама које ми значе па се њима отворим понекад, мада у последње време се трудим да то не практикујем.

Pa i to retko ne znači nikada, ne znam nikoga ko ide i otvara se kome god stigne, samim tim ti svakako ne upadaš u kategoriju emotivnih invalida zar ne?
 

Back
Top