Lužički Srbin ponovo na čelu Saksonije

Alter_Ego_

Stara legenda
Poruka
76.060
NEMAČKA

Lužički Srbin ponovo na čelu Saksonije


Stanislav Tilih i njegova Hrišćansko demokratska unija (CDU) pobednici su na izborima za parlament u Saksoniji. Tiliha mnogi porede sa Angelom Merkel, a to što je on Lužički Srbin, građane apsolutno ne interesuje.

0,,17891817_303,00.jpg


Nekada je Stanislav Tilih lično učestvovao u tradicionalnoj uskršnjoj procesiji na konjima Lužičkih Srba u Lauzicu (Jutrowne jěchanje na gornjolužičkosrpskom jeziku odnosno Osterreiten na nemačkom). Tada još nije bio premijer Saksonije. Ali od učešća u toj procesiji odavno je morao da odustane zbog političkog angažmana u glavnom gradu Saksonije – Drezdenu. Ipak, taj katolik, kad god je to moguće, ne odustaje od nedeljnih, porodičnih odlazaka u crkvu zajedno sa porodicom.
Premijer visoko u sedlu – za Tiliha se to zaista ne može reći. U njegovom javnom nastupu nema glasnog ni vidljivog mešanja u politiku na saveznom nivou, u ne tako dalekom Berlinu. Solidan i čvrsto na zemlji – to su njegove osobine uz pomoć kojih rešava probleme zajedno sa svojim ministrima. Saksonija ima stabilan ekonomski razvoj i to je, pored Bavarske, savezna država sa najmanjim dugom, a u isto vreme i sa dobrim obrazovnim nivoom učenika. O tome koliko je sve to Tilihova zasluga, postoje različita mišljenja. Mnogi te rezultate pripisuju njegovom prethodniku Kurtu Bidenkopfu.
„Bolja Merkel“

Bez obzira na to, Tilih je u Saksoniji omiljen. Na jučerašnjim (31.8.) izborima za parlament Saksonije njegova Hrišćansko-demokratska unija osvojila je 39,4 odsto glasova (minus 0,8) i moći će da rukovodi vladom iako je pitanje s kim. Naime, dosadašnji koalicioni partneri – liberali (FDP) nisu prešli cenzus (3,8%), ali je zato evroskeptična stranka Alternativa za Nemačku zabeležila odličan rezultat – 9,7 odsto glasova.
Tilih ne radi mnogo, ali predstavlja pozitivnu političku figuru, kažu o 55-godišnjem demohrišćaninu njegovi politički protivnici. Uvek besprekorno odeven, on od 2009. sigurnom i mirnom rukom vodi najmnogoljudniju istočnonemačku saveznu državu. Bez ikakvih privatnih afera. Mnogi ga porede sa Angelom Merkel. Evropski poslanik, novinar i satiričar Martin Zoneborn čak se našalio: Tilih je „bolja Merkel“.
Tilihovu pobedu na izborima 2009. predsedavajući udruženju Lužičkih Srba „Domovina“ (Domowina) David Štatnik tada je okarakterisao i kao pobedu te slovenske manjine. Lužički Srbi već vekovima žive u Lauzicu, otkako su se u ranom srednjem veku odvojili od Zapadnih Slovena. Suživot u Lauzicu već dugo protiče bez bilo kakvih problema. Oko 60.000 Lužičkih Srba ponovo imaju domovinu i zalažu se za autonomiju. Njihov tačan broj može se samo proceniti zbog toga što nemački državljani ne moraju da se izjašnjavaju o svojoj nacionalnoj pripadnosti.
Udruženje „Domovina“ bilo je u vreme nacista zabranjeno, a u vreme DDR-a Lužički Srbi su bili promovisani kao neka vrsta uzorne manjine. Čak i danas u zakonima Saksonije i Brandenburga zagarantovana im je sloboda upotrebe govora i očuvanja kulture. Ipak, sve manje mladih smatra sebe za Lužičke Srbe i sve manje njih govori jezikom svojih roditelja i predaka.
„Naš premijer“

Stanislav Tilih potiče iz porodice u kojoj se o očuvanju tradicije itekako vodilo računa. Taj diplomirani inženjer priključio se Hrišćansko demokratskoj uniji 1987. smatrajući da to što govori i nemački i lužičkosrpski može da mu pomogne u političkoj karijeri. „Sa gospodinom Tilihom mogu da razgovaram na našem maternjem jeziku“, raduje se David Štatnik. „Njegova posvećenost promovisanju naše manjine uvek je bila za poštovanje“, dodaje predsedavajući udruženju „Domovina“.
A to što premijer govori i češki i poljski, svakako da olakšava saradnju sa tim dvema zemljama koje se graniče sa Saksonijom.
Građanima Saksonije sasvim je normalno to što je na čelu njihove savezne države Lužički Srbin. Ispod njegove fotografije je još na izborima 2009. stajao natpis: „Saksonac“. To nije bila samo poruka da je jedan Lužički Srbin takođe i Saksonac, već i da je, nakon dva premijera koji su poticali sa zapada Nemačke, došao red da kormilo preuzme neko „naš“. Zato je u izbornoj kampanji za izbore održane u nedelju 31.8. ispod Tilihove fotografije sada stajalo: „Naš premijer“.

http://www.dw.de/lužički-srbin-ponovo-na-čelu-saksonije/a-17892101

Честитке Станиславу Тилиху.
 
"....И дан данас у Русији око реке Волге реч "Сербо'' значи породицу , род , својту , а код Бјелоруса реч ''Сарб'' или "Сјарб" значи силу , множину великог народа исте крви и језика . Код Великоруса реч ''Серби'' значи здрав ,јуначан ,силан сој људи ,а у рјазанској губернији значи добра суседа, рођака . Код Лужичких Срба реч "Сораб" значи човека најразборитијег , најлепшег, најодабранијег у том роду . Код Украјинаца реч '' сирбин '' значи господовати , што сведочи и ова украјинска песма
Ој сирбине Сирбињенку
Ми дрог дорогењки ,
покин Сирбу сирбовати
визми сирп , приди в стип
псениченку зати
.....
 
NEMAČKA

Lužički Srbin ponovo na čelu Saksonije


Stanislav Tilih i njegova Hrišćansko demokratska unija (CDU) pobednici su na izborima za parlament u Saksoniji. Tiliha mnogi porede sa Angelom Merkel, a to što je on Lužički Srbin, građane apsolutno ne interesuje.

0,,17891817_303,00.jpg


Nekada je Stanislav Tilih lično učestvovao u tradicionalnoj uskršnjoj procesiji na konjima Lužičkih Srba u Lauzicu (Jutrowne jěchanje na gornjolužičkosrpskom jeziku odnosno Osterreiten na nemačkom). Tada još nije bio premijer Saksonije. Ali od učešća u toj procesiji odavno je morao da odustane zbog političkog angažmana u glavnom gradu Saksonije – Drezdenu. Ipak, taj katolik, kad god je to moguće, ne odustaje od nedeljnih, porodičnih odlazaka u crkvu zajedno sa porodicom.
Premijer visoko u sedlu – za Tiliha se to zaista ne može reći. U njegovom javnom nastupu nema glasnog ni vidljivog mešanja u politiku na saveznom nivou, u ne tako dalekom Berlinu. Solidan i čvrsto na zemlji – to su njegove osobine uz pomoć kojih rešava probleme zajedno sa svojim ministrima. Saksonija ima stabilan ekonomski razvoj i to je, pored Bavarske, savezna država sa najmanjim dugom, a u isto vreme i sa dobrim obrazovnim nivoom učenika. O tome koliko je sve to Tilihova zasluga, postoje različita mišljenja. Mnogi te rezultate pripisuju njegovom prethodniku Kurtu Bidenkopfu.
„Bolja Merkel“

Bez obzira na to, Tilih je u Saksoniji omiljen. Na jučerašnjim (31.8.) izborima za parlament Saksonije njegova Hrišćansko-demokratska unija osvojila je 39,4 odsto glasova (minus 0,8) i moći će da rukovodi vladom iako je pitanje s kim. Naime, dosadašnji koalicioni partneri – liberali (FDP) nisu prešli cenzus (3,8%), ali je zato evroskeptična stranka Alternativa za Nemačku zabeležila odličan rezultat – 9,7 odsto glasova.
Tilih ne radi mnogo, ali predstavlja pozitivnu političku figuru, kažu o 55-godišnjem demohrišćaninu njegovi politički protivnici. Uvek besprekorno odeven, on od 2009. sigurnom i mirnom rukom vodi najmnogoljudniju istočnonemačku saveznu državu. Bez ikakvih privatnih afera. Mnogi ga porede sa Angelom Merkel. Evropski poslanik, novinar i satiričar Martin Zoneborn čak se našalio: Tilih je „bolja Merkel“.
Tilihovu pobedu na izborima 2009. predsedavajući udruženju Lužičkih Srba „Domovina“ (Domowina) David Štatnik tada je okarakterisao i kao pobedu te slovenske manjine. Lužički Srbi već vekovima žive u Lauzicu, otkako su se u ranom srednjem veku odvojili od Zapadnih Slovena. Suživot u Lauzicu već dugo protiče bez bilo kakvih problema. Oko 60.000 Lužičkih Srba ponovo imaju domovinu i zalažu se za autonomiju. Njihov tačan broj može se samo proceniti zbog toga što nemački državljani ne moraju da se izjašnjavaju o svojoj nacionalnoj pripadnosti.
Udruženje „Domovina“ bilo je u vreme nacista zabranjeno, a u vreme DDR-a Lužički Srbi su bili promovisani kao neka vrsta uzorne manjine. Čak i danas u zakonima Saksonije i Brandenburga zagarantovana im je sloboda upotrebe govora i očuvanja kulture. Ipak, sve manje mladih smatra sebe za Lužičke Srbe i sve manje njih govori jezikom svojih roditelja i predaka.
„Naš premijer“

Stanislav Tilih potiče iz porodice u kojoj se o očuvanju tradicije itekako vodilo računa. Taj diplomirani inženjer priključio se Hrišćansko demokratskoj uniji 1987. smatrajući da to što govori i nemački i lužičkosrpski može da mu pomogne u političkoj karijeri. „Sa gospodinom Tilihom mogu da razgovaram na našem maternjem jeziku“, raduje se David Štatnik. „Njegova posvećenost promovisanju naše manjine uvek je bila za poštovanje“, dodaje predsedavajući udruženju „Domovina“.
A to što premijer govori i češki i poljski, svakako da olakšava saradnju sa tim dvema zemljama koje se graniče sa Saksonijom.
Građanima Saksonije sasvim je normalno to što je na čelu njihove savezne države Lužički Srbin. Ispod njegove fotografije je još na izborima 2009. stajao natpis: „Saksonac“. To nije bila samo poruka da je jedan Lužički Srbin takođe i Saksonac, već i da je, nakon dva premijera koji su poticali sa zapada Nemačke, došao red da kormilo preuzme neko „naš“. Zato je u izbornoj kampanji za izbore održane u nedelju 31.8. ispod Tilihove fotografije sada stajalo: „Naš premijer“.

http://www.dw.de/lužički-srbin-ponovo-na-čelu-saksonije/a-17892101

Честитке Станиславу Тилиху.

Mi smo serbi, a oni su sorbi. Malo si se zajjebbao.
 
Станиславе Србендо!

Саксонија је једна од јачих економских области у Немачком Отечеству. Примећујем да Срби и Немци полако постају неодољиви пријатељи. Заједно смо непобедиви.

Да су Немци имали Србе у два светска рата, оба пута би победили.

Али добро, сад је време да немачки народ исбрави те грешке и извине се узвишеном Србском народу.
 
Станиславе Србендо!

Саксонија је једна од јачих економских области у Немачком Отечеству. Примећујем да Срби и Немци полако постају неодољиви пријатељи. Заједно смо непобедиви.

Да су Немци имали Србе у два светска рата, оба пута би победили.

Али добро, сад је време да немачки народ исбрави те грешке и извине се узвишеном Србском народу.

Немци и Срби су требали да буду крвна браћа, али ето проклета масонерија је учинила своје.
 
NEMAČKA

Lužički Srbin ponovo na čelu Saksonije


Stanislav Tilih i njegova Hrišćansko demokratska unija (CDU) pobednici su na izborima za parlament u Saksoniji. Tiliha mnogi porede sa Angelom Merkel, a to što je on Lužički Srbin, građane apsolutno ne interesuje.

0,,17891817_303,00.jpg


Nekada je Stanislav Tilih lično učestvovao u tradicionalnoj uskršnjoj procesiji na konjima Lužičkih Srba u Lauzicu (Jutrowne jěchanje na gornjolužičkosrpskom jeziku odnosno Osterreiten na nemačkom). Tada još nije bio premijer Saksonije. Ali od učešća u toj procesiji odavno je morao da odustane zbog političkog angažmana u glavnom gradu Saksonije – Drezdenu. Ipak, taj katolik, kad god je to moguće, ne odustaje od nedeljnih, porodičnih odlazaka u crkvu zajedno sa porodicom.
Premijer visoko u sedlu – za Tiliha se to zaista ne može reći. U njegovom javnom nastupu nema glasnog ni vidljivog mešanja u politiku na saveznom nivou, u ne tako dalekom Berlinu. Solidan i čvrsto na zemlji – to su njegove osobine uz pomoć kojih rešava probleme zajedno sa svojim ministrima. Saksonija ima stabilan ekonomski razvoj i to je, pored Bavarske, savezna država sa najmanjim dugom, a u isto vreme i sa dobrim obrazovnim nivoom učenika. O tome koliko je sve to Tilihova zasluga, postoje različita mišljenja. Mnogi te rezultate pripisuju njegovom prethodniku Kurtu Bidenkopfu.
„Bolja Merkel“

Bez obzira na to, Tilih je u Saksoniji omiljen. Na jučerašnjim (31.8.) izborima za parlament Saksonije njegova Hrišćansko-demokratska unija osvojila je 39,4 odsto glasova (minus 0,8) i moći će da rukovodi vladom iako je pitanje s kim. Naime, dosadašnji koalicioni partneri – liberali (FDP) nisu prešli cenzus (3,8%), ali je zato evroskeptična stranka Alternativa za Nemačku zabeležila odličan rezultat – 9,7 odsto glasova.
Tilih ne radi mnogo, ali predstavlja pozitivnu političku figuru, kažu o 55-godišnjem demohrišćaninu njegovi politički protivnici. Uvek besprekorno odeven, on od 2009. sigurnom i mirnom rukom vodi najmnogoljudniju istočnonemačku saveznu državu. Bez ikakvih privatnih afera. Mnogi ga porede sa Angelom Merkel. Evropski poslanik, novinar i satiričar Martin Zoneborn čak se našalio: Tilih je „bolja Merkel“.
Tilihovu pobedu na izborima 2009. predsedavajući udruženju Lužičkih Srba „Domovina“ (Domowina) David Štatnik tada je okarakterisao i kao pobedu te slovenske manjine. Lužički Srbi već vekovima žive u Lauzicu, otkako su se u ranom srednjem veku odvojili od Zapadnih Slovena. Suživot u Lauzicu već dugo protiče bez bilo kakvih problema. Oko 60.000 Lužičkih Srba ponovo imaju domovinu i zalažu se za autonomiju. Njihov tačan broj može se samo proceniti zbog toga što nemački državljani ne moraju da se izjašnjavaju o svojoj nacionalnoj pripadnosti.
Udruženje „Domovina“ bilo je u vreme nacista zabranjeno, a u vreme DDR-a Lužički Srbi su bili promovisani kao neka vrsta uzorne manjine. Čak i danas u zakonima Saksonije i Brandenburga zagarantovana im je sloboda upotrebe govora i očuvanja kulture. Ipak, sve manje mladih smatra sebe za Lužičke Srbe i sve manje njih govori jezikom svojih roditelja i predaka.
„Naš premijer“

Stanislav Tilih potiče iz porodice u kojoj se o očuvanju tradicije itekako vodilo računa. Taj diplomirani inženjer priključio se Hrišćansko demokratskoj uniji 1987. smatrajući da to što govori i nemački i lužičkosrpski može da mu pomogne u političkoj karijeri. „Sa gospodinom Tilihom mogu da razgovaram na našem maternjem jeziku“, raduje se David Štatnik. „Njegova posvećenost promovisanju naše manjine uvek je bila za poštovanje“, dodaje predsedavajući udruženju „Domovina“.
A to što premijer govori i češki i poljski, svakako da olakšava saradnju sa tim dvema zemljama koje se graniče sa Saksonijom.
Građanima Saksonije sasvim je normalno to što je na čelu njihove savezne države Lužički Srbin. Ispod njegove fotografije je još na izborima 2009. stajao natpis: „Saksonac“. To nije bila samo poruka da je jedan Lužički Srbin takođe i Saksonac, već i da je, nakon dva premijera koji su poticali sa zapada Nemačke, došao red da kormilo preuzme neko „naš“. Zato je u izbornoj kampanji za izbore održane u nedelju 31.8. ispod Tilihove fotografije sada stajalo: „Naš premijer“.

http://www.dw.de/lužički-srbin-ponovo-na-čelu-saksonije/a-17892101

Честитке Станиславу Тилиху.

...

Sta ti znaci ovaj naslov???

Luzicki Srbin ponovo na celu Saksonije...

Kada je prvi i zadnji na tom celu cucao???
 
Не изговара се Тилих, него Тилић или по германски Тилич (оригинал: Tillich).

Mi smo serbi, a oni su sorbi. Malo si se zajjebbao.

Нетачно. Постоје само "Серби". "Сорби" је германска измишљотина како би се разбила српска нација. Лужичка Србија ("Сербја") је заузимала територију од Хамбурга преко Берлина ("Брљин") до Познана на истоку, преко Влашке у данашњој Чешкој до Баварских шума. Данашњи становници тих регија и држава су пореклом Лужички Срби. Лужички Срби и себе и Србе са Балкана називају "Серби".

Химна лужичких Срба ("Дијалект Горске Сербје")
Rjana Łužica,
sprawna, přećelna,
mojich serbskich wótcow kraj,
mojich zbóžnych sonow raj,
swjate su mi twoje hona!

Časo přichodny,
zakćěj radostny!
Ow, zo bychu z twojeho
klina wušli mužojo,
hódni wěčnoh wopomnjeća!

Дијалект "Ниже Сербје"
Rědna Łužyca,
spšawna, pśijazna,
mójich serbskich wóścow kraj,
mójich glucnych myslow raj,
swěte su mě twóje strony.

Cas ty pśichodny,
zakwiś radosny!
Och, gab muže stanuli,
za swój narod źěłali,
gódne nimjer wobspomnjeśa!

Сад пази превод
Schöne Lausitz,
ehrliche, freundliche,
Land meiner sorbischen Väter,
Paradies meiner glücklichen Träume,
heilig sind mir deine Fluren!

Zukunft,
erblühe froh,
ach, mögen aus deinem Schoß Männer hervorgehen,
die des ewigen Gedenkens würdig sind!

То је део нашег народа, само што смо ми њих заборавили. Кроз своју књижевност помињу јужне Србе, помињу Србију на југу и сматрају је својом другом мајком. Само ми јужни Срби наседамо на германску пропаганду и одричемо се свог народа. Чак смо прихватили берлинско-бечку школу, па нам деца уче лажну историју, како сми ми овде дошли у 6. и 7. веку, а мноштво места на Балкану је вековима пре нашег доласка носило наше име. Како је почело, заборавићемо и Космет као што смо заборавили наше земље на северу и наш народ који су са неколико милиона свели на пар десетина хиљада.
 
Lužički Srbi su duhovno odvojeni od ostatka. Oni su katolici i protestanti i ne zarezuju mnogo Srbe ovde na Balkanu.
Krvne veze jesu važne, ali najvažnije su duhovne.

Ja ne kažem da postoji neprijateljstvo sa njihove strane, ali katolicizam je uticao na njih. Pravoslavni Rusi i Grci su mnogo bliži.

PS
Paul Sturm je izuzetak.
 
bas luzicke srbe zabole tuki za "bracu" sa balkana...

Па нормални људи. Њима су далеко ближи они са којима живе него неки тамо, на другом крају света.

Рецимо, ми нисмо нормални, па су нам ближи неки тамо, на другом крају света а не они са којима живимо у суседству.
 
Kad sam onomad bio u Drezdenu, drugovi, ja sam tako osetio te neke srpske zrake u vazduhu i tu neku srbijansku atmosferu. Lica ljudi, miris Bratwursta, sve se pomesalo u jednu Srbsku simfoniju.

Ucinilo mi se da u daljini vidim i Milana Gruzanina.

Srce mi je bilo nekako, medju svojima.
 
Poslednja izmena:
Jedan moj drugar je posebno ponosan na svoje krvne veze sa Saksonskim Srbima.

Zovemo ga od miloste Tarkan, BTW, jer izgleda identicno kao turski kantautor.
Ja sam bila kod onih drugih ( pored Berlina), specijalitet su im kiseli krastavci, ali tu se i zavrsava njihov uticaj na nemacku kulturu.
Nego ovaj je relativno mlad i drzec lik, mozda ce on biti sledeci kancelar Nemacke ( Merkelova nece vise da se aka).
I onda ce bidne "Srbin opet pobediJo":hahaha:
 

Back
Top