RODITELJSKE GRESKE

Što se mame tiče, nas dve smo toliko različite, da je ona, jadna, verovatno mislila da je rodila marsovca... :lol: Imala je lošu osobinu da kuka kako joj se ne poveravam - pa sam joj se jednom poverila, da ne kuka i ona je to prvom prilikom zloupotrebila, pa više nikad nije čula ništa od mene. Zato sam ja od cca 7-8 godine smatrala da ona nije osoba na koju mogu da se oslonim.

Tata me je, međutim, obožavao.... Što nikako ne znači da sam mogla da radim šta hoću, već da se bukvalno razboleo kad god nešto nisam uradila sasvim izvanredno i odlično. Nikad nije uspeo da se pomiri sa tim da ja mogu da pogrešim, da nešto uradim nedovoljno dobro... T.j., da nisam idealna. Nikad nas nije hvalio da se ne uobrazimo i ne opustimo, pa nas je mama hvalila i kad nije baš bilo nekog osnova, da nam nadoknadi....

Uglavnom, ja sam rasla pod pritiskom prevelikih očekivanja svojih roditelja.

Nema šta da im opraštam, potpuno sam svesna da su se oni trudili najbolje što su umeli. Nisam ljuta na njih, žao mi ih je, jer su mogli imati lepši život i kvalitetnije odnose sa nama.

I, da, dugo sam osećala nedostatak samopouzdanja... I dan-danas imam prevelika očekivanja sama od sebe...
 
Koje su greske napravili vasi roditelji dok su vas vaspitavali? Sta biste uradili na njihovom mestu? Mozete li da oprostite?
Moj pokojni otac nije napravio ni jednu jedinu, oduvek mi je bio i tata i najbolji drug, o svemu smo mogli da razgovaramo i sve sam mogla da mu kažem i zbog toga mi i dan-danas mnogo nedostaje, pred njim nisam imala nikakvih tajni.
Mama je druga priča, prava pokondirena tikva, polupismena žena visokog oficira,perfektna domaćica, koja je večito nezadovoljna nama i svime što ima- a ima mnogo, zahvaljujući tati, ali je baksuz.Opet, ne zameram joj ništa, ona je radila, onako kako je mislila da treba i dan-danas tako radi, po meni, potpuno pograšno, ali ima 82 godine, sigurno je neću promeniti.
Sa detetom imam odnos, kao što me tajo učio- poverenje i podrška- ima 24 gdine, ali mi redovno ispriča dogodovštine, pa i one neprijatne, zna da mu neću zvocati, ali prihvata i moje negativno mišljenje o nekim stvarima koje radi.
Uzgred, mislim da je moje dete manje problematično, nego što sam ja bila u njegovim godinama:)
Ne puši(za razliku od mene i tatka koji smo kao fabrički dimnjaci), radi od 18. godine jer nije hteo da studira, u kafće stiže da izađe jednom nedeljno(za razliku od nas koji smo divljali i po par puta u nedelji), ima preslatku i predobru devojku, može li čovek da poželi više:D
 
Naveci greh mojih roditelja je bio sto su me kao malu bebu dali na cuvanje bliskim rodjacima u drugi grad,Razlog:nije bilo obdanista, nije bilo nikog da me adekvatno cuva,bila sam kmezava bolesljiva,stalno sam plakala,a moji su morali na posao,tada 63. porodiljsko blovanje je trajalo samo 3mes.Majci koja je invalid (rahtis) bilo je vazno da sacuva posao i stekne penziju....
Sve mi je sada jasno i to razumem,ali :dontunderstand:posle 3,5.god.dobila sam brata.Otvorilo se obdaniste u koje je on isao od jaslica.Njega su cuvali od pocetka,a mene nisu uzeli natrag,jer su me rodjaci jako zavoleli i vise nisu mogli bez mene (svoje dece nemaju).Zapravo sam bila satisfakcija koju je moj teca dao mojoj tetki< koja nemoze da rodi a ocuvala je njegovih 5-oro dece>.Pa ko veli da sad cuva od svojih.
I tako sve bi mozda i bilo ok da su me i usvojili bar, moji bi i pristali.Bas ih briga rodili sebi drugo.Moja teki koju i danas volim postujem i smatram jedinom majkom to nije htela jer je smatrala da papir nije vazan u zivotu ida su mi bolje zivotne sanse (materijalne) uz moje prir.roditelje.
Suma sumarum : zvela sam kao jedinica okruzena ljubavlju ali uvek sa saznanjem da imam drugu porodicu kojoj nisam portebna i koja zivi bolje i lepse od nas (u istom gradu,posto smo se u mojoj 4. god i mi preselili u moj rodni grad).U pubertetu su me uzeli natrag zbog "boljeg vspitanja" i losih porodicnih odnosa..i bla.bla...:thumbdown:sve je vrlo komplikovano.ZATO SAM POBEGLA cim sam nasla zgodnu priliku (mog dragog koji me je voleo podrzavao i zauvek ostao uz mene evo i danas) a nije nam uvek bilo ni lepo ni lako! OTAC MI JE UMRO DAVNO, SA PRIRODNOM MAJKOM ODNOSI SU:otkacio::rtfm::dash::sad2::thumbdown::whistling: A SA BRATOM VISE NIKAKVI.TETKA JE STARA VEC POSTAJE DEMENTNA,ALI JE VOLIM ISTARAM SE O NJOJ, ALI NEMOGU DA ZABORAVIM NI DA POROSTIM -I JOS PATIM (IAKO SADA IMAM VEC ODRASLU DECU I DIVNU PORODICU KOJU LJUBOMORNO CUVAM.

Citam tvoju poruku u rane jutarnje sate,poruku koji si pisala pre 4.godine,videh sebe u tvom bolu,jer koliko god imala godina ta gorcina i dalje ostaje.Moj otac,pre nego se razboleo,imao je obicaj da mi iznervirano kaze da sam sad velika i sta vis o tome davim.Pokusala sam majci oprostiti,i pre par godina u jednoj nasoj raspravi,rekoh joj da mi prizna svoju gresku,da kaze da nije umela drugacije i da ce joj moje srce oprostiti,samo da cujem te reci njenog kajanja.Ali nije mogla ni odglumiti meni za ljubav,jednostavno ona ne vidi ikakvu svoju krivicu.Kada sam dobila poziv za skolu,taj trenutak je moja mati iskoristila kao razlog da se iz Nemacke vratimo u Srbiju,ne bi li se fizicki razdvojila od mog oca od kojeg je planirala razvod.Secam se da me je nocu sa mojih 7 godina ostavljala samu u kuci,dok je ona,a tad joj je bilo 25,izlazila i provodila se.Secam se svojih strahova u mraku i tiini kuce,gde mi je svaki sum ulivao strah u kosti.Secam se batina koje sam dobila kada am otkazala poslusnost jednom od njenih ljubavnika.Secam se svih njenih ljubavnika za te tri godine,i scene mog povratka iz skole i tela moje make i muskarca na njoj....secam se iako sad imam svoju decu i podosta godina,koje su trebale to zaboraviti!Nakon tri godine majka se vraca u Nemacku,mene ostavlja kod sestre,odatele me otac vodi kod svog brata,placem i molim ih da budem sa jednim od njih,ali i otac i mati vec su imali svoje zivote i ja sam bila visak.
Majka kada se najzad smirila i ponovo udala,ostade u drugom stanju,kad se sredila,molila sam da me uzme,ne.Onda je izbila svadja sa tim muzem,pa je on nju isamarao,te je ona abortirala to dete u 5.mesecu trudnoce.Na kraju su se pomirili i dan danas su zajedno,ali dece nemaju.Moja majka po milion puta je ponovila kako je zbog mene abortirala to dete,kao dokaz koliko me voli!:dash::dash::dash: Sve dok joj jednom nisam rekla da prekine vise sa tim nabijanjem osecaja krivica za nesto sto nije istina.
Uglavnom,pokusala jeam oprostiti,zahtevala sam minimum verbalnog kajanja,ali ga dobila nisam iako sam molila za isti,jer mi je oko srca tuga.Trudim se da secanja potisnem u zaborav,ali ona stalno sama od sebe isplivaju na povrsinu,tk dovoljno da stara rana opet prokrvari i tako u krug.
 
Sve je to normalno veliki broj djece rodjenih 70tih i pocetkom 80tih godina su bila na cuvanju kod baba i djeda ili nekih rodjaka, vreme kad se moglo zaraditi ko je hteo raditi a nasi roditelji zeljni svega... iskreno mislim da su im djeca tj.mi bili vise smetnja ali su nas rodili zbog pritiska te iste rodbine koja nas je kasnije cuvala, i ja sam do skole bila odvojena od roditelja i nikad cak ni kasnije nismo imali pravi odnos roditelj djete nikad se nisam osjecala kao da sam deo te porodice, djed i baka su mi bili roditelji. I sada kad imam svoju djecu vjerovatno pravim mnogo gresaka ali se strasno trudim da im pruzim svu mogucu ljubav i da znaju da smo tu za njih bez obzira sta se desilo. A svoje roditelje postujem i na neki nacin i volim jer sta su oni znali o psihickom razvoju djece, mislili su ako nam obezbjede materijalna dobra da cemo biti sretni jer oni su imali ljubav a nisu pare a mi smo imali pare ali ne i ljubav, pa sad ko je sretniji to je tesko odluciti.
 
Sve je to normalno veliki broj djece rodjenih 70tih i pocetkom 80tih godina su bila na cuvanju kod baba i djeda ili nekih rodjaka, vreme kad se moglo zaraditi ko je hteo raditi a nasi roditelji zeljni svega... iskreno mislim da su im djeca tj.mi bili vise smetnja ali su nas rodili zbog pritiska te iste rodbine koja nas je kasnije cuvala, i ja sam do skole bila odvojena od roditelja i nikad cak ni kasnije nismo imali pravi odnos roditelj djete nikad se nisam osjecala kao da sam deo te porodice, djed i baka su mi bili roditelji. I sada kad imam svoju djecu vjerovatno pravim mnogo gresaka ali se strasno trudim da im pruzim svu mogucu ljubav i da znaju da smo tu za njih bez obzira sta se desilo. A svoje roditelje postujem i na neki nacin i volim jer sta su oni znali o psihickom razvoju djece, mislili su ako nam obezbjede materijalna dobra da cemo biti sretni jer oni su imali ljubav a nisu pare a mi smo imali pare ali ne i ljubav, pa sad ko je sretniji to je tesko odluciti.
Mozda bih i ja bila tako puna razumevanja kao i ti,ali meni kod strica nije bio idilican zivot,sa 13 godina dobila sam cir na zeludcu,sa 9 sam odrzavala celu kucu,od kupatila do ostalih soba,dok striceva cerka iako 2 god starija nije imala iste obaveze.Mozda bih i ja imala razumevanje za svoje roditelje,da nisu imali uslova za mene tamo,ali ja kada sam odvojena od njih,bila sam skolsko dete,dakle prosle su pelene,hranjenje i vreme kada dete ne sme ostati samo.Pobogu,pa ima gastarbajtera koji su svoju decu drzali uz sebe i pored posla.Tamo su vrtici dostupni,a za djake nizih razreda postoji dnevni boravak gde dete nakon skole moze ostati ako roditelji rade!Ne mogu oprostiti jer nije prosao dan da ih nisam molila da me uzmu!Znali su da patim kod strica,ali odgovarali su mi da je zivot tezak da se moram sa tim pomiriti!Stricu je bilo fino,dobijali su novcanu nadoknadu za mene,a i imali su besplatnu kucnu pomocnicu.Moji roditelji su isli svake godine na more,ali sami bez mene,a meni su uplacivali more preko skole.
I ja sam majka,i sigurno sam gresila i gresicu,ali moja deca su samnom iako sam u drugom braku.
 
Mozda bih i ja bila tako puna razumevanja kao i ti,ali meni kod strica nije bio idilican zivot,sa 13 godina dobila sam cir na zeludcu,sa 9 sam odrzavala celu kucu,od kupatila do ostalih soba,dok striceva cerka iako 2 god starija nije imala iste obaveze.Mozda bih i ja imala razumevanje za svoje roditelje,da nisu imali uslova za mene tamo,ali ja kada sam odvojena od njih,bila sam skolsko dete,dakle prosle su pelene,hranjenje i vreme kada dete ne sme ostati samo.Pobogu,pa ima gastarbajtera koji su svoju decu drzali uz sebe i pored posla.Tamo su vrtici dostupni,a za djake nizih razreda postoji dnevni boravak gde dete nakon skole moze ostati ako roditelji rade!Ne mogu oprostiti jer nije prosao dan da ih nisam molila da me uzmu!Znali su da patim kod strica,ali odgovarali su mi da je zivot tezak da se moram sa tim pomiriti!Stricu je bilo fino,dobijali su novcanu nadoknadu za mene,a i imali su besplatnu kucnu pomocnicu.Moji roditelji su isli svake godine na more,ali sami bez mene,a meni su uplacivali more preko skole.
I ja sam majka,i sigurno sam gresila i gresicu,ali moja deca su samnom iako sam u drugom braku.

strasno mi je zao zbog tvoje sudbine i smatram da nijedno djete nebi trebalo da tako provede djetinjstvo, moram reci da su mene moji ostavili jer sam bila premala (4 mjeseca) da bi isla u obdaniste a tada nije ni bilo jaslica (a mislim da nema ni sada za tako malu djecu), kod djeda i babe sam imala svu ljubav i paznju koju mi roditelji nebi mogli pruziti jer su radili od jutra do sutra i u teskim godinama koje su kasnije dosle prezivjeli smo uz pomoc onoga sto su tada stekli... ali sam se sa 6.5 godina vratila roditeljina tj. kada sam trebala poci u skolu i baz obzira na to ceo zivot imam osjecaj odbacenosti. a nemogu ni da zamislim kako je bilo tebi koja si bila vec velika, ali zivot ide dalje, hvala Bogu imas svoju djecicu i sta god se desilo vjerujem da ces biti tu za njih a i oni za tebe...
 
Uh, zamerala sam ono što ne mogu da razumem, kad vidim da ta roditeljska ljubav nije ono kako je zamišljaš, da ima emotivne distance, nedovoljno bavljenja svojom decom, a držanja ko pijan plota nekih roditeljskih principa koji više štete čine, nego dobra. Premalo razumevanja u nekim trenucima, premalo brige.

Ali opet kad pogledam odakle su oni pošli, kakvi su bili njihovi porodični modeli iz matičnih porodica, koliko su ljubavi dobijali od svojih roditelja, dobar su put i prevalili. Bitno mi je da se trude, opet ne mora uvek, bitno da povremeno, radi te ljubavi prema deci, prebace neke svoje granice.

A znala sam da budem baš besna. Ispostavilo se da moram da se mirim sa tim da nemam savršene roditelje, kao što se oni mire što nemaju bolju decu. Eto, u mojim nerealnim očekivanjima i egocentričnosti je bio dobar deo razloga za bes.
Kad sam dobila dete i kad sam shvatila da su ograničenja stvar čovekovog bića, ne izbora, da već pravim greške i greške, malo sam počela da posmatram širu sliku, spuštam loptu, nalazim opravdanja. :)
 
Uh, zamerala sam ono što ne mogu da razumem, kad vidim da ta roditeljska ljubav nije ono kako je zamišljaš, da ima emotivne distance, nedovoljno bavljenja svojom decom, a držanja ko pijan plota nekih roditeljskih principa koji više štete čine, nego dobra. Premalo razumevanja u nekim trenucima, premalo brige.

Ali opet kad pogledam odakle su oni pošli, kakvi su bili njihovi porodični modeli iz matičnih porodica, koliko su ljubavi dobijali od svojih roditelja, dobar su put i prevalili. Bitno mi je da se trude, opet ne mora uvek, bitno da povremeno, radi te ljubavi prema deci, prebace neke svoje granice.

A znala sam da budem baš besna. Ispostavilo se da moram da se mirim sa tim da nemam savršene roditelje, kao što se oni mire što nemaju bolju decu. Eto, u mojim nerealnim očekivanjima i egocentričnosti je bio dobar deo razloga za bes.
Kad sam dobila dete i kad sam shvatila da su ograničenja stvar čovekovog bića, ne izbora, da već pravim greške i greške, malo sam počela da posmatram širu sliku, spuštam loptu, nalazim opravdanja. :)
Hvala, bilo mi je potrebno da me neko na ovo podseti. Toliko puta se naljutim ili sam povredjena... seticu se ovoga:heart:
 
Koje su greske napravili vasi roditelji dok su vas vaspitavali? Sta biste uradili na njihovom mestu? Mozete li da oprostite?
Mnogo su pili (nikada rusvaj, nikada grubost ili neka bruka, drugi nisu ni primećivali, ali meni neprijatno). Sa 15 godina sam skupila hrabrosti da im kažem, nije mnogo pomoglo. Tati nisam oprostila. Mojoj Cuci nisam ni zamerila. (bar ne pijem :))
 
Moji su se večito svađali, nisam mogla to da podnesem.
Ali kada su hteli da se razvedu kada sam imala nekih 10-11 godina, mislila sam da će ceo svet da mi se sruši.
Pa sam ucenila mamu da ću ja živeti sa tatom ako se razvedu. I onda je odustala.
5-6 godina kasnije sam ih molila da se razvedu, ali mami je tada već postalo svejedno.
I dan-danas žive zajedno, sami, kao pas i mačka, ali se ispomažu međusobno iako to nikada ne bi priznali.
To mi je bio jedini i najgori stres u detinjstvu.
Zbog toga strogo vodim računa da se mm i ja nikada ne raspravljamo pred decom. Kada imamo neke nesuglasice, obavimo to bez njihovog prisustva.
Njihov mir i spokoj mi je najvažniji na svetu. I kada vidim koliko su srećni, nema većeg zadovoljstva u životu.

Sve ostalo mi ja manje bitno. Svakako su im različiti karakteri, nema šanse da budu po kalupu.
 

Back
Top