Upucujem ovu lijenu popodnevnu misao,nježnu i pohotnu,u ono dvorište,u kojem sam vas gledao draga susjedo 1957me godine,kada je bila jesen slicna ovoj,i kada su još u moj san udarali prozori roditeljske kuce,utopljene u šibenskoj jugovini,u gradu koji je postajao moja bolnica,a mojom napola razbuðenom glavom kolali prvi tramvaji,plavi i uspavani,adresiram tamo ovu misao i kažem;šteta!
Bili ste ljubavnica mog cimera od 8 do 11 svakog jutra,kako ste se zvali?Ema,Selma,Alma,Adela!?Dali je što izmjenilo vaše lice,oci i trbuh?A kako sam vam zavidio,vracajuci se iz šetnje od 8 do 11 izjutra,uz cetvrt kruha i mlijeko u jednom blijedom pešcenickom mljekarstvu.Svim je bojama vec moj prvi studentski rujan dodavao malo crnog i malo tamno zelenog,i danas vam iskreno kažem; šteta,šteta!Više vjerojatno i niste za takva šta!Ponovo ono dvorište,vrijeme je za nedjeljni ribolov i vaš suprug odlazi, vi znaci danas dolazite još ranije u moju sobu!Oko pola sedam!A ja baš izlazim,šteta!Jer moj je cimer mrzovoljan tako rano,i ja bih vam vjerojatno pružio više!Ali ja idem u šetnju!!I šetao sam tako godinu,i drugu,i ne da vam se hvalim, bilo je toga!Kakve sve zemlje,kakva mora,gdje sam sve bio,gdje sam sve ljubio!I kakve žene!Jer vama otvoreno mogu reæi,kuda sam sve šetao po kiši ujutro.Nekakav vlak je istruo u crnom proljecu u Poljskoj,blizu Rusije,kakvu sam tamo ženu ostavljao,isukrste!!!I kakva je mene ostavljala na sjeveru,pijuci neko nerazgovjetno pice svog naroda!Daleko,daleko kao u snovima!Opet,neko ovdje u Zagrebu,u Jurjevskoj,pa oci,providne i dragocjene,jedne Cehinje
iz Brna,Wozderkove!Premještene zauvjek u moju utrobu,a takav snijeg i sve što treba!Bilo je,bilo!Ali ono dvorište u kojem sam vas viðao,izmeðu dva neodreðena stabla,crna od vlage one jeseni,vas tako obicnu i raskalašnu domaèicu,i mirisi koje ste ostavljali u mojoj sobi u sezonama tisucudevetstopedesetsedme,pedesetosme i sljedece...ah,šteta, nepovratno šteta!
NICEG NEEEMA,NICEG NEEEEMA,OD TEBE,OD MENE
Rade Serbedzija
Bili ste ljubavnica mog cimera od 8 do 11 svakog jutra,kako ste se zvali?Ema,Selma,Alma,Adela!?Dali je što izmjenilo vaše lice,oci i trbuh?A kako sam vam zavidio,vracajuci se iz šetnje od 8 do 11 izjutra,uz cetvrt kruha i mlijeko u jednom blijedom pešcenickom mljekarstvu.Svim je bojama vec moj prvi studentski rujan dodavao malo crnog i malo tamno zelenog,i danas vam iskreno kažem; šteta,šteta!Više vjerojatno i niste za takva šta!Ponovo ono dvorište,vrijeme je za nedjeljni ribolov i vaš suprug odlazi, vi znaci danas dolazite još ranije u moju sobu!Oko pola sedam!A ja baš izlazim,šteta!Jer moj je cimer mrzovoljan tako rano,i ja bih vam vjerojatno pružio više!Ali ja idem u šetnju!!I šetao sam tako godinu,i drugu,i ne da vam se hvalim, bilo je toga!Kakve sve zemlje,kakva mora,gdje sam sve bio,gdje sam sve ljubio!I kakve žene!Jer vama otvoreno mogu reæi,kuda sam sve šetao po kiši ujutro.Nekakav vlak je istruo u crnom proljecu u Poljskoj,blizu Rusije,kakvu sam tamo ženu ostavljao,isukrste!!!I kakva je mene ostavljala na sjeveru,pijuci neko nerazgovjetno pice svog naroda!Daleko,daleko kao u snovima!Opet,neko ovdje u Zagrebu,u Jurjevskoj,pa oci,providne i dragocjene,jedne Cehinje
iz Brna,Wozderkove!Premještene zauvjek u moju utrobu,a takav snijeg i sve što treba!Bilo je,bilo!Ali ono dvorište u kojem sam vas viðao,izmeðu dva neodreðena stabla,crna od vlage one jeseni,vas tako obicnu i raskalašnu domaèicu,i mirisi koje ste ostavljali u mojoj sobi u sezonama tisucudevetstopedesetsedme,pedesetosme i sljedece...ah,šteta, nepovratno šteta!
NICEG NEEEMA,NICEG NEEEEMA,OD TEBE,OD MENE
Rade Serbedzija
Ne kvariš NestašnAmebice, znam ja to kao i mnogo toga još posle 15-tak godina provedenih na radiju. Pravo ime mu je Arsenije Dedić, Šerbedžija je prepoznatljiv sa njom zbog recitovanja, obojica su srbi a Arsenov rođeni brat živi ili je živeo u Sarajevskoj ulici u Beogradu (nisam baš siguran za ovo) 
