Ovo mi se bas dopada!
https://sites.google.com/site/justf...-uzgoj/uzgoj-povrtnih-kultura-malčiranjem-tla
Hranjiva stelja može biti:
• ljekovito i začinsko bilje, list koprive, gaveza, rajčica (u nasadu rajčice i kupusnjača),
• kora drveta ( bjelogorica za neke vrste cvijeća i bobičasto voće npr. ribizli, maline, kupine…),
• nedozreli kompost,
• razni usitnjeni organski otpaci kao što je npr. svježe pokošena trava, sijeno, korovi (bez sjemena), lišće i drugi otpad biljaka koje ubiremo (korijenje, cime, prazne mahune…),
• alge, naplavljene na obalu ( samo ako nisu iz zagađenih voda),
• zelena gnojidba – usjev gorušice ili mahunarki prvo čini živi biljni sag, a potom se kosi te ostaje kao stelja,
• piljevina, u iznimnim slučajevima, ali samo ako se gnojidbom doda dušik, (neophodan za razgradnju lignina i celuloze koji se nalaze u piljevini), koji se u protivnom crpi iz zaliha tla.
Zaštitna stelja služi sprečavanju gubitka vlage iz tla, sabijanju tla, te sprečavanju nicanja korova.
To može biti:
kamenje,
kartoni (nisu preporučljivi u nasadu radi ljepila),
papiri (bez boja),
iverica, te
razne vrste propusnih i nepropusnih folija.
Ekovrtlari se uglavnom koriste hranjivom steljom jer one djelomično ili potpuno zamjenjuju gnojidbu. Stelja od pokošene i uvenule trave se koristi u tankom sloju ispod većine kultura u vrtu,
stelja od začinskih i ljekovitih biljaka blagotvorno djeluje i na usjeve i na tlo,
stelju od kopriva, kao vrlo hranjivu, vole kišne gliste, čime direktno utječu na poboljšanje humusa u tlu,
stelja od lišća i stabljika gaveza služi za zastiranje usjeva koji imaju povećanu potrebu za kalijem
stelja od lišća i mladica rajčice dobra je za same rajčice, ali i za kupusnjače jer njihov miris izbjegava kupusni bjelac
stelja od oplijevljenih korova na jače zakorovljenim gredicama pomaže u sprečavanju daljnje zakorovljenosti (naravno, moramo paziti da korijen nema doticaja s tlom kako bi se spriječilo ponovno nicanje)
Materijal za hranjivu stelju poželjno je usitniti i prosušiti, kako bi bili rahli i prozračni, radi sprečavanja anaerobnih procesa unutar same stelje (truljenje).
Prednosti i nedostaci uzgoja povrtnih kultura postupkom malčiranja tla
• Deblji sloj stelje zadržava toplinu i vlagu. U takvoj sredini mikroorganizmi i fauna tla bolje funkcioniraju i sudjeluju u stvaranju humusa. Stelja čuva tlo od naglih promjena temperature i vlage, onemogućuje bujanje korova. Razlaganjem organskih tvari, kojima smo prekrili tlo, organizmi tla biljkama “serviraju” hranjive tvari, tako da u prostoru gdje se dodiruju tlo i organska tvar stelje, odnosno u zoni razgradnje organske tvari, buja život pun mikroorganizama i kišnih glista kojima stelja osigurava toplinu, vlažnost i hranjiva, dok oni svojim djelovanjem korijenju uzgajanih biljaka daju obilne količine lako pristupačnih hranjiva i ugljičnog dioksida za procese fotosinteze. Zbog toga su biljke na zastrtoj gredici zdrave i bujne te slobodne od konkurencije korova koje stelja sprečava u nicanju.
• Dodatna prednost zastiranja tla je ublažavanje razornog djelovanja energije jakih oborina koje na golom tlu ispiru hranjiva, uništavaju strukturu i odnose humus iz površinskog sloja tla.
• Čovjeku zastiranje tla daje mnoge dodatne pogodnosti, manje kopanja (nema zbijanja tla od prolaska površinama jer stelja amortizira udarce), nema okopavanja, mnogo je manje plijevljenja (stelja efikasno sprečava nicanje korova), zalijevanja i gnojidbe (organizmi u tlu svojom aktivnošću održavaju dobru plodnost tla), manja je briga oko zaštite bilja, nema potrebe za gradnjom kompostera, a samo ubiranje plodova je jednostavnije jer su plodovi čišći, jer leže na čistoj stelji ili padaju na meku stelju pa su i bez nagnječenja. Jesensko prekopavanje postaje nepotrebno i nekorisno. Organizmi tla su cijelu godinu fino strukturirali svoje stanište i ako dvadesetak centimetara tla okrenemo i organizme koji žive na površini ukopamo na 20 cm, a organizme koji žive u tlu izbacimo na površinu, dio organizama će uginuti a dio će trebati poprilično vremena da se vrate u dio tla gdje mogu najbolje funkcionirati i živjeti. Tim postupkom umrtvljujemo tlo, a samim time usporavamo i čak prekidamo proces stvaranja humusa. Činjenica da hladnoća razrahljuje grude zemlje nije razlog za prekopavanje zemljišta, jer se ta zemlja koju mraz razrahli, čim padne prva kiša, opet zbija.
Usjevi pod steljom su sigurniji od mrazova i suše spram biljaka uzgajanih na goloj gredici.
Protiv kasnih mrazova u svibnju rukohvat sijena povrh biljka uspješno štiti od mraza.
Protiv jesenskih mrazova i hladnoće, preostale usjeve možemo prekriti debelom steljom od sijena i lišća i prema potrebi vaditi tijekom zime, uvijek svježe i kvalitetno (mrkva, repa, pastrnjak, kelj, kupus, kelj pupčar). Salata, špinat i rajčica prekriti sijenom mogu pretrpjeti nekoliko mrazova. U uvjetima ekstremnih suša uzgoj pod steljom dolazi do punog izražaja, jer dobro natopljena stelja će duže čuvati vlagu nego gole gredice pod usjevom. U uvjetima suše usjeve je potrebno jače prorijediti, zemlju oko biljaka dobro natopiti, zastirati usjev i s vremena na vrijeme vlažiti stelju.
• U godinama s prekomjernim oborinama stelja će ublažiti negativan utjecaj na strukturu tla, a rahlo tlo će lakše upiti i ocjediti višak vlage. U takvim godinama je važno da stelja bude tanja i prosušenija.
• Naravno, u svemu pa i u opisanom postoje izuzeci. Teška tla u proljeće treba osloboditi stelje kako bi se tlo prije ugrijalo i oslobodilo suvišne vlage, a za kišnog vremena treba paziti da sloj stelje bude dovoljno tanak i prozračan kako bi se spriječili nepoželjni procesi truljenja.
Kako bismo uopće mogli oformiti tlo sa steljom moramo ga pripremiti. Ako je tlo koje želimo koristiti pod livadom ili je jako zakorovljeno, moramo ga prekopati kako bismo uklonili što više bilja, a tek onda nastupaju ranije opisani radovi. Problem može nastati i kod najezde puževa (ali moramo uzeti u obzir, da ti isti puževi razgrađuju mrtvu organsku tvar te su “sanitarna služba” našeg bio-vrta, a nikada ne smijemo zaboraviti da razne “štetočine” u našem vrtu rade prirodnu selekciju i izdvajaju najslabije i najneotpornije biljke za svoju hranu i time nam ostavljaju one najjače i najzdravije za naše potrebe), a i miševi bi se zimi mogli skloniti u deblji sloj stelje (oko voćaka pokrov ostavljamo nekoliko centimetara udaljen od debla).
U praksi se pokazalo da ovakav način uzgoja bilja iziskuje manje teškog fizičkog rada i teži jednom zaokruženom modernom bio-sustavu.