Nataša Kandić, direktor Fonda za humanitarno pravo iz Beograda
"Hagu ću dostaviti još jedan snimak zločina u Srebrenici"
Nataša Kandić, direktor Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, kazala je u intervjuu "Nezavisnim" da ima još jednu video-kasetu o smaknućima Bošnjaka iz Srebrenice u julu 1995. godine.
Tvrdi da je ova kaseta još "goreg sadržaja" od one prve koju je proslijedila Haškom tribunalu i koja je u junu prikazana na suđenju Slobodanu Miloševiću, optuženom za ratni zločin.
Kandićeva ističe da su i na ovoj kaseti, kao i na prvoj, zabilježena ubistva Bošnjaka koja su izvršili pripadnici jedinice MUP-a Srbije "Škorpioni" i da će uskoro kaseta biti proslijeđena Sudu u Hagu. Nije željela otkriti kako je došla do ovog video-zapisa.
"Imamo još jednu kasetu. I ona pokazuje 'Škorpione' i Vojsku Republike Srpske i pokazuje plaćenike koji su angažovani kao vojna snaga. Tu se vidi kako je u ratu sve novac i kako je taj novac opljač kan , otet i otišao je u ruke onih koji su odgovorni za zločine i za sve ono što se dogodilo. Uskoro će svetska javnost videti još dokaza o zločinima."
NN: Vjerujete li da su snimci o smaknuću šest mladića Srebreničana, koje ste Vi predočili Sudu u Hagu, ali i široj svjetskoj javnosti, utjecali na pravi način na narod i političke dužnosnike, prvenstveno u Srbiji i Crnoj Gori?
KANDIĆ: Taj snimak je uverljivo delovao, prvenstveno na obične ljude. Zločini koji su se desili u Bosni i Hercegovini, ali i u drugim delovima bivše Jugoslavije i Evrope, moraju se razjasniti do kraja. Treba saznati istinu. Taj snimak je ubedljiv zbog istinitosti kojom svedoči o onom što smo videli na njemu. One slike sve govore. On je oružje protiv negiranja počinjenog zločina, protiv skrivanja iza nekog naroda, iza nekih nacionalnih interesa. Na snimku su šestorica mladića, a njih hiljade i hiljade je pobijeno. Samo na osnovu tog snimka zamišljam šta se dogodilo sa svima ostalima. Odjednom su svi ti koji su bili u uniformama i izdavali takva surova naređenja bili uklopljeni u taj civilni svet i mislili su kako su tragovi o njihovim zločinima izgubljeni. To ne sme da se dogodi zbog nas i budućih generacija.
NN: Da li će i novi video-dokumenti pomoći, kako kažete, da se prestane negirati zločin?
KANDIĆ: Narodi nemaju ništa s tim, nego su institucije bile te koje su organizovale te narode. Oblačili ih u uniforme, a jednom delu naroda dodeljivani su posebni zadaci i sve je to bilo u svrhu nekog državnog zadatka. Kao što mi svi pripadnici "Škorpiona", kada ih pitam koji je vaš posao, šta ste radili, kažu da su imali državno zaposlenje. I da je uz to državno zaposlenje spadala i ta naredba likvidacije. Ti dokazi moraju se izneti pred javnost i tu nema čuvanja i zaštite interesa ni Srbije, kao države. Ta istina je važna, ne samo za žrtve, nego za sva društva, pre svega za društvo u Bosni i Srbiji.
NN: Zašto je, osim za žrtve i njihove porodice, istina o zločinu jednako važna i za društva u cjelini?
KANDIĆ: Zato što smo svi mi unakaženi tom užasnom politikom i borbom za teritorije. Ova kaseta je mnogo toga pokrenula kada je u pitanju rasvetljavanje ratnih zločina. Ovaj film sigurno ima veze s tim, i nadam se da će se svuda otvoriti ta polja. Nema nam života ako i dalje ostanemo sa svojim već naučenim porukama "ne, srpski narod je žrtva". Žrtve se tačno mogu identifikovati, ali je stvar u tome što se te žrtve prvo moraju priznati.
NN: Koliko sve ovo što radite utiče na Vaš privatni život? Bojite li se?
KANDIĆ: Kod nas postoje strašna ograničenja u pravdi. Izabrala sam taj put i mislim da to što radim ja i moja organizacija jeste nešto neprijatno, ali pre svega je neprijatno onima koji i jesu odgovorni. Običnom čoveku je važno da čuje sve i da zna istinu. Pretili mi jesu, ali ja se ne bojim. Prete mi, ali ne bi se usudili da mi naude u ovom trenutku, jer znaju da bi odmah bili otkriveni. Dosta toga će se još otkriti. Puno je zločina.
M. LINGO
"Hagu ću dostaviti još jedan snimak zločina u Srebrenici"
Nataša Kandić, direktor Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, kazala je u intervjuu "Nezavisnim" da ima još jednu video-kasetu o smaknućima Bošnjaka iz Srebrenice u julu 1995. godine.
Tvrdi da je ova kaseta još "goreg sadržaja" od one prve koju je proslijedila Haškom tribunalu i koja je u junu prikazana na suđenju Slobodanu Miloševiću, optuženom za ratni zločin.
Kandićeva ističe da su i na ovoj kaseti, kao i na prvoj, zabilježena ubistva Bošnjaka koja su izvršili pripadnici jedinice MUP-a Srbije "Škorpioni" i da će uskoro kaseta biti proslijeđena Sudu u Hagu. Nije željela otkriti kako je došla do ovog video-zapisa.
"Imamo još jednu kasetu. I ona pokazuje 'Škorpione' i Vojsku Republike Srpske i pokazuje plaćenike koji su angažovani kao vojna snaga. Tu se vidi kako je u ratu sve novac i kako je taj novac opljač kan , otet i otišao je u ruke onih koji su odgovorni za zločine i za sve ono što se dogodilo. Uskoro će svetska javnost videti još dokaza o zločinima."
NN: Vjerujete li da su snimci o smaknuću šest mladića Srebreničana, koje ste Vi predočili Sudu u Hagu, ali i široj svjetskoj javnosti, utjecali na pravi način na narod i političke dužnosnike, prvenstveno u Srbiji i Crnoj Gori?
KANDIĆ: Taj snimak je uverljivo delovao, prvenstveno na obične ljude. Zločini koji su se desili u Bosni i Hercegovini, ali i u drugim delovima bivše Jugoslavije i Evrope, moraju se razjasniti do kraja. Treba saznati istinu. Taj snimak je ubedljiv zbog istinitosti kojom svedoči o onom što smo videli na njemu. One slike sve govore. On je oružje protiv negiranja počinjenog zločina, protiv skrivanja iza nekog naroda, iza nekih nacionalnih interesa. Na snimku su šestorica mladića, a njih hiljade i hiljade je pobijeno. Samo na osnovu tog snimka zamišljam šta se dogodilo sa svima ostalima. Odjednom su svi ti koji su bili u uniformama i izdavali takva surova naređenja bili uklopljeni u taj civilni svet i mislili su kako su tragovi o njihovim zločinima izgubljeni. To ne sme da se dogodi zbog nas i budućih generacija.
NN: Da li će i novi video-dokumenti pomoći, kako kažete, da se prestane negirati zločin?
KANDIĆ: Narodi nemaju ništa s tim, nego su institucije bile te koje su organizovale te narode. Oblačili ih u uniforme, a jednom delu naroda dodeljivani su posebni zadaci i sve je to bilo u svrhu nekog državnog zadatka. Kao što mi svi pripadnici "Škorpiona", kada ih pitam koji je vaš posao, šta ste radili, kažu da su imali državno zaposlenje. I da je uz to državno zaposlenje spadala i ta naredba likvidacije. Ti dokazi moraju se izneti pred javnost i tu nema čuvanja i zaštite interesa ni Srbije, kao države. Ta istina je važna, ne samo za žrtve, nego za sva društva, pre svega za društvo u Bosni i Srbiji.
NN: Zašto je, osim za žrtve i njihove porodice, istina o zločinu jednako važna i za društva u cjelini?
KANDIĆ: Zato što smo svi mi unakaženi tom užasnom politikom i borbom za teritorije. Ova kaseta je mnogo toga pokrenula kada je u pitanju rasvetljavanje ratnih zločina. Ovaj film sigurno ima veze s tim, i nadam se da će se svuda otvoriti ta polja. Nema nam života ako i dalje ostanemo sa svojim već naučenim porukama "ne, srpski narod je žrtva". Žrtve se tačno mogu identifikovati, ali je stvar u tome što se te žrtve prvo moraju priznati.
NN: Koliko sve ovo što radite utiče na Vaš privatni život? Bojite li se?
KANDIĆ: Kod nas postoje strašna ograničenja u pravdi. Izabrala sam taj put i mislim da to što radim ja i moja organizacija jeste nešto neprijatno, ali pre svega je neprijatno onima koji i jesu odgovorni. Običnom čoveku je važno da čuje sve i da zna istinu. Pretili mi jesu, ali ja se ne bojim. Prete mi, ali ne bi se usudili da mi naude u ovom trenutku, jer znaju da bi odmah bili otkriveni. Dosta toga će se još otkriti. Puno je zločina.
M. LINGO
