ova zena treba dobiti Nobelovu nagradu

vispak

Primećen član
Banovan
Poruka
973
Nataša Kandić, direktor Fonda za humanitarno pravo iz Beograda

"Hagu ću dostaviti još jedan snimak zločina u Srebrenici"
Nataša Kandić, direktor Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, kazala je u intervjuu "Nezavisnim" da ima još jednu video-kasetu o smaknućima Bošnjaka iz Srebrenice u julu 1995. godine.

Tvrdi da je ova kaseta još "goreg sadržaja" od one prve koju je proslijedila Haškom tribunalu i koja je u junu prikazana na suđenju Slobodanu Miloševiću, optuženom za ratni zločin.

Kandićeva ističe da su i na ovoj kaseti, kao i na prvoj, zabilježena ubistva Bošnjaka koja su izvršili pripadnici jedinice MUP-a Srbije "Škorpioni" i da će uskoro kaseta biti proslijeđena Sudu u Hagu. Nije željela otkriti kako je došla do ovog video-zapisa.

"Imamo još jednu kasetu. I ona pokazuje 'Škorpione' i Vojsku Republike Srpske i pokazuje plaćenike koji su angažovani kao vojna snaga. Tu se vidi kako je u ratu sve novac i kako je taj novac opljač kan , otet i otišao je u ruke onih koji su odgovorni za zločine i za sve ono što se dogodilo. Uskoro će svetska javnost videti još dokaza o zločinima."

NN: Vjerujete li da su snimci o smaknuću šest mladića Srebreničana, koje ste Vi predočili Sudu u Hagu, ali i široj svjetskoj javnosti, utjecali na pravi način na narod i političke dužnosnike, prvenstveno u Srbiji i Crnoj Gori?

KANDIĆ: Taj snimak je uverljivo delovao, prvenstveno na obične ljude. Zločini koji su se desili u Bosni i Hercegovini, ali i u drugim delovima bivše Jugoslavije i Evrope, moraju se razjasniti do kraja. Treba saznati istinu. Taj snimak je ubedljiv zbog istinitosti kojom svedoči o onom što smo videli na njemu. One slike sve govore. On je oružje protiv negiranja počinjenog zločina, protiv skrivanja iza nekog naroda, iza nekih nacionalnih interesa. Na snimku su šestorica mladića, a njih hiljade i hiljade je pobijeno. Samo na osnovu tog snimka zamišljam šta se dogodilo sa svima ostalima. Odjednom su svi ti koji su bili u uniformama i izdavali takva surova naređenja bili uklopljeni u taj civilni svet i mislili su kako su tragovi o njihovim zločinima izgubljeni. To ne sme da se dogodi zbog nas i budućih generacija.

NN: Da li će i novi video-dokumenti pomoći, kako kažete, da se prestane negirati zločin?

KANDIĆ: Narodi nemaju ništa s tim, nego su institucije bile te koje su organizovale te narode. Oblačili ih u uniforme, a jednom delu naroda dodeljivani su posebni zadaci i sve je to bilo u svrhu nekog državnog zadatka. Kao što mi svi pripadnici "Škorpiona", kada ih pitam koji je vaš posao, šta ste radili, kažu da su imali državno zaposlenje. I da je uz to državno zaposlenje spadala i ta naredba likvidacije. Ti dokazi moraju se izneti pred javnost i tu nema čuvanja i zaštite interesa ni Srbije, kao države. Ta istina je važna, ne samo za žrtve, nego za sva društva, pre svega za društvo u Bosni i Srbiji.

NN: Zašto je, osim za žrtve i njihove porodice, istina o zločinu jednako važna i za društva u cjelini?

KANDIĆ: Zato što smo svi mi unakaženi tom užasnom politikom i borbom za teritorije. Ova kaseta je mnogo toga pokrenula kada je u pitanju rasvetljavanje ratnih zločina. Ovaj film sigurno ima veze s tim, i nadam se da će se svuda otvoriti ta polja. Nema nam života ako i dalje ostanemo sa svojim već naučenim porukama "ne, srpski narod je žrtva". Žrtve se tačno mogu identifikovati, ali je stvar u tome što se te žrtve prvo moraju priznati.

NN: Koliko sve ovo što radite utiče na Vaš privatni život? Bojite li se?

KANDIĆ: Kod nas postoje strašna ograničenja u pravdi. Izabrala sam taj put i mislim da to što radim ja i moja organizacija jeste nešto neprijatno, ali pre svega je neprijatno onima koji i jesu odgovorni. Običnom čoveku je važno da čuje sve i da zna istinu. Pretili mi jesu, ali ja se ne bojim. Prete mi, ali ne bi se usudili da mi naude u ovom trenutku, jer znaju da bi odmah bili otkriveni. Dosta toga će se još otkriti. Puno je zločina.

M. LINGO
 
vispak:
Nataša Kandić, direktor Fonda za humanitarno pravo iz Beograda

"Hagu ću dostaviti još jedan snimak zločina u Srebrenici"
Nataša Kandić, direktor Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, kazala je u intervjuu "Nezavisnim" da ima još jednu video-kasetu o smaknućima Bošnjaka iz Srebrenice u julu 1995. godine.

Tvrdi da je ova kaseta još "goreg sadržaja" od one prve koju je proslijedila Haškom tribunalu i koja je u junu prikazana na suđenju Slobodanu Miloševiću, optuženom za ratni zločin.

Kandićeva ističe da su i na ovoj kaseti, kao i na prvoj, zabilježena ubistva Bošnjaka koja su izvršili pripadnici jedinice MUP-a Srbije "Škorpioni" i da će uskoro kaseta biti proslijeđena Sudu u Hagu. Nije željela otkriti kako je došla do ovog video-zapisa.

"Imamo još jednu kasetu. I ona pokazuje 'Škorpione' i Vojsku Republike Srpske i pokazuje plaćenike koji su angažovani kao vojna snaga. Tu se vidi kako je u ratu sve novac i kako je taj novac opljač kan , otet i otišao je u ruke onih koji su odgovorni za zločine i za sve ono što se dogodilo. Uskoro će svetska javnost videti još dokaza o zločinima."

NN: Vjerujete li da su snimci o smaknuću šest mladića Srebreničana, koje ste Vi predočili Sudu u Hagu, ali i široj svjetskoj javnosti, utjecali na pravi način na narod i političke dužnosnike, prvenstveno u Srbiji i Crnoj Gori?

KANDIĆ: Taj snimak je uverljivo delovao, prvenstveno na obične ljude. Zločini koji su se desili u Bosni i Hercegovini, ali i u drugim delovima bivše Jugoslavije i Evrope, moraju se razjasniti do kraja. Treba saznati istinu. Taj snimak je ubedljiv zbog istinitosti kojom svedoči o onom što smo videli na njemu. One slike sve govore. On je oružje protiv negiranja počinjenog zločina, protiv skrivanja iza nekog naroda, iza nekih nacionalnih interesa. Na snimku su šestorica mladića, a njih hiljade i hiljade je pobijeno. Samo na osnovu tog snimka zamišljam šta se dogodilo sa svima ostalima. Odjednom su svi ti koji su bili u uniformama i izdavali takva surova naređenja bili uklopljeni u taj civilni svet i mislili su kako su tragovi o njihovim zločinima izgubljeni. To ne sme da se dogodi zbog nas i budućih generacija.

NN: Da li će i novi video-dokumenti pomoći, kako kažete, da se prestane negirati zločin?

KANDIĆ: Narodi nemaju ništa s tim, nego su institucije bile te koje su organizovale te narode. Oblačili ih u uniforme, a jednom delu naroda dodeljivani su posebni zadaci i sve je to bilo u svrhu nekog državnog zadatka. Kao što mi svi pripadnici "Škorpiona", kada ih pitam koji je vaš posao, šta ste radili, kažu da su imali državno zaposlenje. I da je uz to državno zaposlenje spadala i ta naredba likvidacije. Ti dokazi moraju se izneti pred javnost i tu nema čuvanja i zaštite interesa ni Srbije, kao države. Ta istina je važna, ne samo za žrtve, nego za sva društva, pre svega za društvo u Bosni i Srbiji.

NN: Zašto je, osim za žrtve i njihove porodice, istina o zločinu jednako važna i za društva u cjelini?

KANDIĆ: Zato što smo svi mi unakaženi tom užasnom politikom i borbom za teritorije. Ova kaseta je mnogo toga pokrenula kada je u pitanju rasvetljavanje ratnih zločina. Ovaj film sigurno ima veze s tim, i nadam se da će se svuda otvoriti ta polja. Nema nam života ako i dalje ostanemo sa svojim već naučenim porukama "ne, srpski narod je žrtva". Žrtve se tačno mogu identifikovati, ali je stvar u tome što se te žrtve prvo moraju priznati.

NN: Koliko sve ovo što radite utiče na Vaš privatni život? Bojite li se?

KANDIĆ: Kod nas postoje strašna ograničenja u pravdi. Izabrala sam taj put i mislim da to što radim ja i moja organizacija jeste nešto neprijatno, ali pre svega je neprijatno onima koji i jesu odgovorni. Običnom čoveku je važno da čuje sve i da zna istinu. Pretili mi jesu, ali ja se ne bojim. Prete mi, ali ne bi se usudili da mi naude u ovom trenutku, jer znaju da bi odmah bili otkriveni. Dosta toga će se još otkriti. Puno je zločina.

M. LINGO


M|A|R|S U P|I|C|K|U M|A|T|E|R|I|N|U
 
puer:
absonic:
M|A|R|S U P|I|C|K|U M|A|T|E|R|I|N|U

Razumem tvoj patriotizam...ali to nije lepo...

Ovakvim komentarom kao da kažeš DA, JA SAM DIVLJAK S BALKANA! :roll:
DA,JA SAM BALKANAC,A KO JE TO KO DAJE SUD KO JE DIVLJAK A KO NE?eVROPA JE MRTVA CIVILIZACICKI,DUHOVNO I MORlno,dok za Srbiju ima jos nade,ako ove suknje,pisulje,malo primirimohe he he
 
divljak je neko ko na forumu napishe "mash u pichq materinu".....dal je balkansi il azijski to je chisto geogragija....to za snimke je ok...ko god ima nek dadne....a jes bilo hrkljusha....setjate se kapetana dragana i njegovih dobrovoljaca...setjam se da je pichila neka reklama na tv-u...u fazonu reklamiranje paravojnih formacija...hehehe shteta sto nisam imao video
 
absonic:
vispak:
Nataša Kandić, direktor Fonda za humanitarno pravo iz Beograda

"Hagu ću dostaviti još jedan snimak zločina u Srebrenici"
Nataša Kandić, direktor Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, kazala je u intervjuu "Nezavisnim" da ima još jednu video-kasetu o smaknućima Bošnjaka iz Srebrenice u julu 1995. godine.

Tvrdi da je ova kaseta još "goreg sadržaja" od one prve koju je proslijedila Haškom tribunalu i koja je u junu prikazana na suđenju Slobodanu Miloševiću, optuženom za ratni zločin.

Kandićeva ističe da su i na ovoj kaseti, kao i na prvoj, zabilježena ubistva Bošnjaka koja su izvršili pripadnici jedinice MUP-a Srbije "Škorpioni" i da će uskoro kaseta biti proslijeđena Sudu u Hagu. Nije željela otkriti kako je došla do ovog video-zapisa.

"Imamo još jednu kasetu. I ona pokazuje 'Škorpione' i Vojsku Republike Srpske i pokazuje plaćenike koji su angažovani kao vojna snaga. Tu se vidi kako je u ratu sve novac i kako je taj novac opljač kan , otet i otišao je u ruke onih koji su odgovorni za zločine i za sve ono što se dogodilo. Uskoro će svetska javnost videti još dokaza o zločinima."

NN: Vjerujete li da su snimci o smaknuću šest mladića Srebreničana, koje ste Vi predočili Sudu u Hagu, ali i široj svjetskoj javnosti, utjecali na pravi način na narod i političke dužnosnike, prvenstveno u Srbiji i Crnoj Gori?

KANDIĆ: Taj snimak je uverljivo delovao, prvenstveno na obične ljude. Zločini koji su se desili u Bosni i Hercegovini, ali i u drugim delovima bivše Jugoslavije i Evrope, moraju se razjasniti do kraja. Treba saznati istinu. Taj snimak je ubedljiv zbog istinitosti kojom svedoči o onom što smo videli na njemu. One slike sve govore. On je oružje protiv negiranja počinjenog zločina, protiv skrivanja iza nekog naroda, iza nekih nacionalnih interesa. Na snimku su šestorica mladića, a njih hiljade i hiljade je pobijeno. Samo na osnovu tog snimka zamišljam šta se dogodilo sa svima ostalima. Odjednom su svi ti koji su bili u uniformama i izdavali takva surova naređenja bili uklopljeni u taj civilni svet i mislili su kako su tragovi o njihovim zločinima izgubljeni. To ne sme da se dogodi zbog nas i budućih generacija.

NN: Da li će i novi video-dokumenti pomoći, kako kažete, da se prestane negirati zločin?

KANDIĆ: Narodi nemaju ništa s tim, nego su institucije bile te koje su organizovale te narode. Oblačili ih u uniforme, a jednom delu naroda dodeljivani su posebni zadaci i sve je to bilo u svrhu nekog državnog zadatka. Kao što mi svi pripadnici "Škorpiona", kada ih pitam koji je vaš posao, šta ste radili, kažu da su imali državno zaposlenje. I da je uz to državno zaposlenje spadala i ta naredba likvidacije. Ti dokazi moraju se izneti pred javnost i tu nema čuvanja i zaštite interesa ni Srbije, kao države. Ta istina je važna, ne samo za žrtve, nego za sva društva, pre svega za društvo u Bosni i Srbiji.

NN: Zašto je, osim za žrtve i njihove porodice, istina o zločinu jednako važna i za društva u cjelini?

KANDIĆ: Zato što smo svi mi unakaženi tom užasnom politikom i borbom za teritorije. Ova kaseta je mnogo toga pokrenula kada je u pitanju rasvetljavanje ratnih zločina. Ovaj film sigurno ima veze s tim, i nadam se da će se svuda otvoriti ta polja. Nema nam života ako i dalje ostanemo sa svojim već naučenim porukama "ne, srpski narod je žrtva". Žrtve se tačno mogu identifikovati, ali je stvar u tome što se te žrtve prvo moraju priznati.

NN: Koliko sve ovo što radite utiče na Vaš privatni život? Bojite li se?

KANDIĆ: Kod nas postoje strašna ograničenja u pravdi. Izabrala sam taj put i mislim da to što radim ja i moja organizacija jeste nešto neprijatno, ali pre svega je neprijatno onima koji i jesu odgovorni. Običnom čoveku je važno da čuje sve i da zna istinu. Pretili mi jesu, ali ja se ne bojim. Prete mi, ali ne bi se usudili da mi naude u ovom trenutku, jer znaju da bi odmah bili otkriveni. Dosta toga će se još otkriti. Puno je zločina.

M. LINGO


M|A|R|S U P|I|C|K|U M|A|T|E|R|I|N|U


Ovo si brate onako mogao i slozno da mu odvojis a ne samo slovno.
 
Definitivno mi je vise muka od ove Kandicke..

Pitam se samo..da li postoji neka slicna NATASA u ostalim narodima koji su cinili iste ili slicne zlocine..

Pa ako se naka takva Natasa pojavi i kod njih onda nemam nista protiv ove, a ovoj jos i nagradu za sve ovo... Pa ne treba nam gora kazna, kada kaznjavamo sami sebe...

Srbi i dalje cute i gledaju. Sta sve novac moze da kupi..

NATASI KANDIC pozdrav i jedna konstatacija:

Novac moze da kupi sve sem:
1.Zdravlja
2. Pameti...

Posto pameti izgleda nema, novac joj vec nije potreban
a za zdravlje ce da se pobrine neko..

Poz.
 
vispak:
Nataša Kandić, direktor Fonda za humanitarno pravo iz Beograda - ova žena treba dobiti Nobelovu nagradu...

Inicijativa je na mestu i dajem svoju punu podrsku ovoj ideji!
Jer ako je neko u ovom veku zasluzio da dobije Nobelovu nagradu, onda je to Zla-Kandza. Ona je ubojito oruzje koje je gotovo najefikasnije u direktnoj borbi protiv Srba, srpskog imena, srpske istorije,... i Srpstva.
Mislim da zasluzuje i da je odmah proglase za sveca. Za katolickog sveca!
 
FAUSTOVSKI UGOVOR

UDRUŽENI RAD BRISELA I BEOGRADA

Andrej NIKOLAIDIS

Ne liči li vam odveć ova provokacija sa maketom crkve na Rumiji na onu povorku srpskih svatova na Baš - čaršiji? Doista: srpske zastave na čaršiji 1992. i limeni krst na Rumiji 2005. dio su istog scenarija, koji u Crnoj Gori čak sprovode isti ljudi koji su na rat huškali i prije petnaest godina. Da ne bi bilo zabune, pristalice Srpske pravoslavne crkve koje su se prošle nedjelje popele na Rumiju da gledaju kako Amfilohije osveštava limenku, nosile su majice sa likom Radovana Karadžića.
Monitor je već primijetio: tu, na planinski vrh iznad grada, gdje je Amfilohije postavio svoju izlivenu "crkvu", tu bi Radovan postavio isto tako izliveni top. I obratno: jer nema razlike između Amfilohija i Radovana, niti njih dvojica vide razliku između crkve i topa. Za njih je grmljavina topova samo nastavak liturgije drugim sredstvima .
Igra je ista, čak su i akteri manje-više isti. Užasna prošlost nam se pod mudrom politikom Brisela vraća kao košmar. Čak se ponovo javlja i Peter Handke, da ponovo podrži srpsku stvar. Objavio je knjigu Sve oko Haškog suda, u kojoj još jednom staje u odbranu Slobodana Miloševića.
Kontekst u u kojem se danas artikuliše srpski nacionalizam radikalno je promijenjen - u korist tog nacionalizma. Pod pokroviteljstvom Brisela, srpski nacionalizam je od izvora nestabilnosti na Balkanu, postao partner EU u njenoj politici prema tom području. Kako sada stvari stoje, proizilazi da bi projekat velike Srbije bio ostvaren, samo da je započet deceniju kasnije. Baš kao da sporan nije bio projekat, nego njegov tajming.
U svom odgovoru Handkeu francuska spisateljica Luiz Lambriš polemiše sa tezom koju ovaj preuzima iz odbrane Slobodana Miloševića pred Haškim sudom - sa tvrdnjom da ideja velike Srbije nikada nije postojala. Takvo očito negiranje stvarnosti i ne tako daleke prošlosti danas nailazi na plodno tle na zapadu. Lambrišova se poziva na knjigu Etničko čišćenje, antologiju povijesnih dokumenata koji pokazuju, piše on, "da mit o velikoj Srbiji ne samo da potiče s početka XIX vijeka, nego i da ti istorijski tekstovi preporučuju upravo onu politiku koju je Milošević doslovno primijenio".
Tu knjigu u Francuskoj je objavio Fayard, godine 1993, uz knjigu Pola Gordea Život i smrt Jugoslavije, u kojoj su iznešene slične teze. Deset godina kasnije, isti izdavač, baš on, objavljuje Handkeovu Sve oko Haškog suda, knjigu koja sve to negira.
Koštunica, Srpska pravoslavna crkva i srpska opozicija u Crnoj Gori (ovdje valja, za sada, izdvojiti SNP koji još očijuka sa crnogorskim partizanstvom) posve su odbacili partizansko (ergo, antifašističko, jer kod nas drugoga antifašizma nije bilo) nasljeđe, i svoj nacionalni projekat riješili nadalje graditi na nedićevsko-ljotićevskoj ostavštini koju su prigrlili.
Incidenti poput onih u Vojvodini, antisemitske kampanje u Beogradu ili onog na Rumiji logični su potezi takvoga nacionalizma. Podsjetimo se mračnoga nedićevsko-ljotićevskog zavještanja. Luiz Lambriš napominje: "U Drugom svjetskom ratu upravo je Srbija - ne ustaška Hrvatska - bila prva judenfrei zemlja u Evropi!" Prva zemlja u kojoj je istrebljenjem Jevreja bilo riješeno takozvano Jevrejsko pitanje. Je li to legat na kojem sa obje noge stoji Beograd nakon Đinđića? Ako jeste, kakva se politika sa tog postolja - osim nacionalno-vjerske netrpeljivosti i izazivanja sukoba sa Drugim - može voditi?
Srpska državna uprava pokazala se zastrašujuće učinkovitom", piše Lambriš - još učinkovitijom od one u Višiju. U srpskim logorima na Banjici ili na Sajmištu, logorima koji su sravnjeni sa zemljom i o kojima niko ne govori, popisi zatvorenika pisani su ćirilicom. Misliš da su Njemci znali ćirilicu? Postoji jedan nevelik tekst Ljubice Štefan, koju je Država Izrael odlikovala Odličjem Pravednice među narodima, a zove se Od priče za djecu do holokausta. Na temelju dokumenata, ona piše o tome kako su čak i Nijemci bili zaprepašteni načinom na koji su se Srbi odnosili prema židovskim zatvorenicima u logorima. Ali problem je što se u Srbiji o tome još ni danas ne zna ništa". Ovo vam se čini poznato, ovo negiranje i "nismo znali"?
Kažemo kako je projekat koji srpska vlast i njene ispostave u Crnoj Gori sprovode isti kao onaj koji je sprovodila prethodna, ali je promijenjen kontekst. Kada su današnji grlati crnogorski opozicionari početkom devedesetih godina prošlog vijeka prijetili sukobima susjedima i, općenito, ne - Srbima, iz tadašnje evropske perspektive bilo je to huškanje na rat i sprovođenje politike zbog koje su Srbija i Crna Gora bile izopštene iz međunarodne zajednice, zemlji uvedene sankcije, potom bila bombardovana a njen političko-oružani vrh završio na sudu za ratne zločine. Tada se to zvalo politikom etničkog čišćenja.
A sada? Kada danas iste stranke, čak isti ljudi koji su smatrani nacionalistima i promoterima politike etničkog čišćenja čine isto što i onda, dakle prijete sukobima i svađaju se sa ne-Srbima, oni su saradnici Havijera Solane, njegova pješadija, oni su snage koje sprovode evropskokomesarsku viziju navodnih "evropskih integracija" Srbije i Crne Gore. Isti ljudi, sa istom ideologijom i politikom koja se sprovodi istim metodama jednom vode antievropsku politiku izolacije, dok se drugi put ta ista politika smatra proevropskom politikom integracija.
Ali ko uistinu može povjerovati da su oni koji sa vrha Rumije provociraju i muslimane i katolike i pravoslavce, oni koji na ulicama Tivta u tri noću provociraju Hrvate, oni koji nose majice sa likom Radovana Karadžića i nadaju se reprizi Srebrenice ona snaga koja Crnu Goru treba uvesti u Evropu? To je uostalom manje važno.
Drugo je bitno: to da odgovornost za dizanje etničkih tenzija u Crnoj Gori snosi Brisel i njegova bezuslovna podrška srpskom nacionalizmu. Limena maketa crkve na Rumiji je spomenik toj politici. Preostaje da se vidi: je li to mauzolej u slavu Karždžića, Amfilohija, ili možda Solane?


(Monitor, CG)
 

Back
Top