gost 30309
Domaćin
- Poruka
- 4.376
Kakva zena.
Za neupucene:
Erzsebet, takodje poznata i kao Elizabeth Bathory rodjena je 1560. a umrla 21. avgusta 1614. godine.
Bila je grofica Transilvanije (naravno, odatle potichu meni dragi vampiri tako da chitava pricha djeluje josh intrigantnije).
I sama je bila toliko "zla" da je oznachena kao jedna od "pravih" vampira koji su kasnije inspirisali Stokera da napishe chuveni roman-"Drakula".
Neuobichajeno za njen socijalni status, bila je zivahno i aktivno dijete.
Bila je vitka i veoma lijepa, a po svom sopstvenom mishljenju najjachi adut bio je njen "kremasti" ten. Iako ostali nisu bili podjednako odushevljeni njenom kozom, nisu smjeli da joj se suprotstavljaju ukoliko su htjeli da ostanu u zivotu-Erzsebet je bila veoma osvetoljubiva.
Imala je 15 godina kada se iz politichkih razloga udala i otishla da zivi u dvorcu svog muza (grubog vojnika) u knezevini duboko u Karpatima, tada poznatoj kao Transilvanija.
Erzsebeth je bila dokona i dosadjivala se dok je njen muz obavljao vojnichke duznosti i chesto odsustvovao, trazila je razne izvore zabave kako bi dane uchinila podnoshljivijim.
Polako je oko sebe pochela da okuplja ljude koji su se bavili neobichnim "umjetnostima" i tajnim vjeshtinama. Za neke od njih se tvrdilo da su vjeshtice, magovi, alhemichari i drugi. Nauchili su je svojim vjeshtinama do detalja i ona je bila ocharana. Potpuno se zanijela njima.
Tokom rata koji je bjesnio u XVI vijeku, njen muz je upotrebljavao uzasan vid muchenja: koristio je srebrna kljeshta koja su derala i kidala meso na takav nachin da se chak i on (iako veoma surov chovjek) odrekao te naprave sa gadjenjem.
Erzsebet se opremila tim kljeshtima (takodje, imala je i tetku koja ju je nauchila "vjeshtini" bichevanja), provodeci sate i sate isprobavajuci ih na licu mjesta na utamnichenim ljudima. Shto su jachi bili njihovi krici, i shto su obilnije krvarili, veca je bila njena satisfakcija. Uzivala je u gledanju izoblichenih lica ljudi koje je muchila.
Njen muz je umro ili 1602. ili 1604. godine (neki kazu jedno, a neki drugo), od rane zadate bodezom od strane neke bludnice, i Erzsebet je automatski pochela da sanjari i trazi ljubavnika koji ce ga zamijeniti, poshto joj muz nikada nije bio na prvom mjestu.
Po svaku cijenu je zeljela da ochuva mladolik izgled, i, prvenstveno, svoj "andjeoski" ten.
Ideju je dobila kada je jednog dana shibala sluzavku zbog neke manje omashke. Dok ju je tukla, Erzsebetini dugachki, shiljati nokti zagrebali su djevojchin obraz. Rana je bila dovoljno velika da su kapljice krvi poprskale Erzsebetinu kozu. Kasnije, bila je ubjedjena da joj se koza na koju je kanula sluzavkina krv podmladila, i da izgleda mnogo mladje i svjezije.
Odmah je konsultovala alhemichare, koji nisu htjeli da je razocharaju, pa su se pozvali na jedan stari primer kada se isto desilo i krv mlade nevine djevojke imala je isti uchinak na kozu jedne vremeshne osobe.
Erzsebet je bila odushevljena i od tada je vjerovala da ce ostati mladolika do smrti ukoliko se bude kupala u krvi mladih djevica i, samo u sluchaju onih zaista ljupkih, pila ju je.
Uz pomoc "vjeshtica" i zene po imenu Dorotta Szentes, koja joj je bila posebno vijerna i pomagala da ostvari svoje naume, Erzsebeth je tumarala nocu u potrazi za mladim djevicama. Taj surovi lov zavrshavao bi se kada bi pronashla djevojku, odvela je u dvor i tu je okivala, a zatim joj rezala grlo i cijedila krv za svoje kupanje.
Ukoliko bi "ulovila" narochito lijepu mladu djevojku, njenu krv je pila iz zlatne chuture, a kasnije, kada se njena zedj povecala, i direktno sa umiruce zrtve.
Nakon 5 godina vidjela je da sve to ima malo uticaja na poboljshanje i ochuvanje kvaliteta njene koze.
1609. godine, Erzsebet je osnovala akademiju u svome zamku, ponudivshi obuku za 25 djevojaka iz uglednih porodica. Medjutim, ove djevojke su zavrshile na isti nachin kao i njihove prethodnice. Ovo je bilo toliko jednostavno da je Erzsebet postala neoprezna i nemarna, po prvi put u chitavoj svojoj karijeri. 4 tijela koja su bachena sa zidina zamka, pronadjena su i identifikovana.
Konachna cifra iznosi 600. Shest stotina ubijenih djevojaka za Erzsebet Bathory.
Njene sauchesnice su zive spaljene, ali grofichina egzekucija nije izvrshena na taj nachin, zbog njenog plemenitog porijekla.
Prokleta je josh za zivota, a zatim zatvorena u mali kovcheg/plakar u svom sopstvenom zamku, i nikada nije pushtena napolje. Umrla je 4 godine kasnije.
Wow, wow, wow. Zaista fascinantno.
Pa, shta mislite?
Za neupucene:
Erzsebet, takodje poznata i kao Elizabeth Bathory rodjena je 1560. a umrla 21. avgusta 1614. godine.
Bila je grofica Transilvanije (naravno, odatle potichu meni dragi vampiri tako da chitava pricha djeluje josh intrigantnije).
I sama je bila toliko "zla" da je oznachena kao jedna od "pravih" vampira koji su kasnije inspirisali Stokera da napishe chuveni roman-"Drakula".
Neuobichajeno za njen socijalni status, bila je zivahno i aktivno dijete.
Bila je vitka i veoma lijepa, a po svom sopstvenom mishljenju najjachi adut bio je njen "kremasti" ten. Iako ostali nisu bili podjednako odushevljeni njenom kozom, nisu smjeli da joj se suprotstavljaju ukoliko su htjeli da ostanu u zivotu-Erzsebet je bila veoma osvetoljubiva.
Imala je 15 godina kada se iz politichkih razloga udala i otishla da zivi u dvorcu svog muza (grubog vojnika) u knezevini duboko u Karpatima, tada poznatoj kao Transilvanija.
Erzsebeth je bila dokona i dosadjivala se dok je njen muz obavljao vojnichke duznosti i chesto odsustvovao, trazila je razne izvore zabave kako bi dane uchinila podnoshljivijim.
Polako je oko sebe pochela da okuplja ljude koji su se bavili neobichnim "umjetnostima" i tajnim vjeshtinama. Za neke od njih se tvrdilo da su vjeshtice, magovi, alhemichari i drugi. Nauchili su je svojim vjeshtinama do detalja i ona je bila ocharana. Potpuno se zanijela njima.
Tokom rata koji je bjesnio u XVI vijeku, njen muz je upotrebljavao uzasan vid muchenja: koristio je srebrna kljeshta koja su derala i kidala meso na takav nachin da se chak i on (iako veoma surov chovjek) odrekao te naprave sa gadjenjem.
Erzsebet se opremila tim kljeshtima (takodje, imala je i tetku koja ju je nauchila "vjeshtini" bichevanja), provodeci sate i sate isprobavajuci ih na licu mjesta na utamnichenim ljudima. Shto su jachi bili njihovi krici, i shto su obilnije krvarili, veca je bila njena satisfakcija. Uzivala je u gledanju izoblichenih lica ljudi koje je muchila.
Njen muz je umro ili 1602. ili 1604. godine (neki kazu jedno, a neki drugo), od rane zadate bodezom od strane neke bludnice, i Erzsebet je automatski pochela da sanjari i trazi ljubavnika koji ce ga zamijeniti, poshto joj muz nikada nije bio na prvom mjestu.
Po svaku cijenu je zeljela da ochuva mladolik izgled, i, prvenstveno, svoj "andjeoski" ten.
Ideju je dobila kada je jednog dana shibala sluzavku zbog neke manje omashke. Dok ju je tukla, Erzsebetini dugachki, shiljati nokti zagrebali su djevojchin obraz. Rana je bila dovoljno velika da su kapljice krvi poprskale Erzsebetinu kozu. Kasnije, bila je ubjedjena da joj se koza na koju je kanula sluzavkina krv podmladila, i da izgleda mnogo mladje i svjezije.
Odmah je konsultovala alhemichare, koji nisu htjeli da je razocharaju, pa su se pozvali na jedan stari primer kada se isto desilo i krv mlade nevine djevojke imala je isti uchinak na kozu jedne vremeshne osobe.
Erzsebet je bila odushevljena i od tada je vjerovala da ce ostati mladolika do smrti ukoliko se bude kupala u krvi mladih djevica i, samo u sluchaju onih zaista ljupkih, pila ju je.
Uz pomoc "vjeshtica" i zene po imenu Dorotta Szentes, koja joj je bila posebno vijerna i pomagala da ostvari svoje naume, Erzsebeth je tumarala nocu u potrazi za mladim djevicama. Taj surovi lov zavrshavao bi se kada bi pronashla djevojku, odvela je u dvor i tu je okivala, a zatim joj rezala grlo i cijedila krv za svoje kupanje.
Ukoliko bi "ulovila" narochito lijepu mladu djevojku, njenu krv je pila iz zlatne chuture, a kasnije, kada se njena zedj povecala, i direktno sa umiruce zrtve.
Nakon 5 godina vidjela je da sve to ima malo uticaja na poboljshanje i ochuvanje kvaliteta njene koze.
1609. godine, Erzsebet je osnovala akademiju u svome zamku, ponudivshi obuku za 25 djevojaka iz uglednih porodica. Medjutim, ove djevojke su zavrshile na isti nachin kao i njihove prethodnice. Ovo je bilo toliko jednostavno da je Erzsebet postala neoprezna i nemarna, po prvi put u chitavoj svojoj karijeri. 4 tijela koja su bachena sa zidina zamka, pronadjena su i identifikovana.
Konachna cifra iznosi 600. Shest stotina ubijenih djevojaka za Erzsebet Bathory.
Njene sauchesnice su zive spaljene, ali grofichina egzekucija nije izvrshena na taj nachin, zbog njenog plemenitog porijekla.
Prokleta je josh za zivota, a zatim zatvorena u mali kovcheg/plakar u svom sopstvenom zamku, i nikada nije pushtena napolje. Umrla je 4 godine kasnije.
Wow, wow, wow. Zaista fascinantno.
Pa, shta mislite?
Usputm,ako hocete pogledajte staaari film "Kada od krvi".