U „Londonskom dnevniku”, odbacujući ekstremističke izjave Mihailovićevog Centralnog nacionalnog komiteta iz 1944, gorkim rečima kritikuje nacionalističke manifestacije četnika: „taj mračni duh koji goni sve što je umnije i naprednije u tabor komunista, i bez ubeđenja komunističkog”, taj „naduveni nacionalizam, tako zaostao u vremenu u kome smo”, tako da je za svakog naprednijeg slobodoumnijeg čoveka onih ratnih vremena težak bio izbor „između komunizma i tog srednjovekovnog nacionalizma”.
U svom pismu od 1. januara 1946, upućenog stranačkom prijatelju Božidaru Vlajiću (1888-1974) u Londonu, Grol ustaje protiv jednostavnog sučeljavanja, za Tita ili za Kralja. Objašnjava da je mnogim svojim građanima govorio „da se oslobode dileme Tito ili Kralj, da izbrišu iz glave stoprocentna rešenja, da se zalažu za pravo naroda i za mir s gotovošću radikalnih reformi”. I pored svog levičarstva, Grol je bio čovek „srednjih rešenja”, ono što se u razvrstavanju političkih stranaka zove „centar”: protiv komunizma, ali i protiv prizemnog profašistoidnog antikomunizma.
U svom pismu od 1. januara 1946, upućenog stranačkom prijatelju Božidaru Vlajiću (1888-1974) u Londonu, Grol ustaje protiv jednostavnog sučeljavanja, za Tita ili za Kralja. Objašnjava da je mnogim svojim građanima govorio „da se oslobode dileme Tito ili Kralj, da izbrišu iz glave stoprocentna rešenja, da se zalažu za pravo naroda i za mir s gotovošću radikalnih reformi”. I pored svog levičarstva, Grol je bio čovek „srednjih rešenja”, ono što se u razvrstavanju političkih stranaka zove „centar”: protiv komunizma, ali i protiv prizemnog profašistoidnog antikomunizma.