Okreni se dok još nije kasno
Pričala si da se meni diviš,
da kraj mene pleteš svog života mrežu,
da sa srugim kao da ne živiš,
jer jedino deca za njega te vežu.
Robinja si i sluga sudbine,
koja nikad trun milosti nema,
da ti sa njim sve umire i gine,
da si sa mnom samo prava žena.
Verovao sam svakoj tvojoj reči
i voleo ko ni jednu drugu,
traasirao put ka pravoj sreći,
sve činio da ti smanjim tugu.
Mislio sam dosta ti je svađe,
reke suza što se licem sliva,
trudio se da u meni nađeš
sto od tebe zla sudbina skriva.
Prevarih se,padoh na te suze,
na te reči bolom izrečene,
sve što dadoh bez savesti uze
i bez žala ti napusti mene.
Znam da sada novu žrtvu tražiš,
da doživiš iskušenja ista,
bol u braku behu samo laži,
ti si samo slepi egoista.
I na kraju još ti želim reći,
to što radiš večnog sjaja nema,
nije sreća samo dah u sreći,
u pravu si,nisi srećna žena.
To lutanje od jednog do drugog,
ko pijanac od stola do stola
i praćenje tog puta suludog,
to je gore od najjačeg bola.
Imaš ćerke koje su još male,
znaj u majci oličenje vide,
možda ti se sad dive i hvale,
a sutra će tebe da se stide.
Budi srećna ako tako bude,
kad odrastu prepoznaće sebe,
bolje da te preziru i sude,
no u svemu da liče na tebe.
Okreni se dok još nije kasno,
lupi glavom o najbliži zid,
možda će ti tad postati jasno
da od svega zaslužuješ stid.
Probudi se,stvarnosti se seti
i napusti te puteve sive,
svim se srcem toj deci posveti,
da se sutra barem njima dive.
Z.Jović
Antuntun,ovo nije kopy-paste i ova pesma poseduje registrovano autorsko pravo.
Namerno sam je objavio na ovom forumu,kako bih te u mnogo čemu demantovao.
Amebo,zašto bih te lagao.Zaista smo kolege,bez obzira što smo istu gimnaziju pohađali u različitim periodima.