Porodica kao najdublji trag koji ostavljamo

Ne slazem se. Mislim da je najdublji trag koji jedinka moze ostvariti ona 'recka' u kulturnom nasledju civilizacije... Biti Tesla, Kiri, Njutn, Mocart, Van Gog, Dostojevski,... Porodica je samo komponenta koja upotpunjuje nas zivot, koja osetno doprinosi udobnosti, stabilnosti, sigurnosti,... a to su elementi bez kojih bi vecina nas bila unezverena, ali nedostatak istih nas, svakako, ne bi anulirao kao vrstu. Zvucace okrutno, ali cini mi se da je porodica cak marginalno gora od ostalih dostignuca ljudskog roda. Jasno da je egzistencija vrste imperativ, ali je isto tako jasno da je porodica pozeljan ali ne i neophodan uslov za opstanak nas samih.
Ma, dalo bi se ovde pripovedat u nedogled...
 
Porodica je dubok trag koji ostavljamo iza sebe. Ne mora da znaci da je najdublji u pozitivnom smislu. Toliko popalih porodica i nesrece u istima......

Sta reci na ovo!?
Porodica je nesto lepo, ali moze da se pretvori u nocnu moru. Uzmite primer izopacenih roditelja koji su maltretirali svoju malu cerku do smrti! Kakav je to trag? Uzas!

Srecna i harmonicna porodica jeste nesto najlepse i stvarno predstavlja najveci uspeh u zivotu jedinke.
 
migud:
Ne slazem se. Mislim da je najdublji trag koji jedinka moze ostvariti ona 'recka' u kulturnom nasledju civilizacije... Biti Tesla, Kiri, Njutn, Mocart, Van Gog, Dostojevski,... Porodica je samo komponenta koja upotpunjuje nas zivot, koja osetno doprinosi udobnosti, stabilnosti, sigurnosti,... a to su elementi bez kojih bi vecina nas bila unezverena, ali nedostatak istih nas, svakako, ne bi anulirao kao vrstu. Zvucace okrutno, ali cini mi se da je porodica cak marginalno gora od ostalih dostignuca ljudskog roda. Jasno da je egzistencija vrste imperativ, ali je isto tako jasno da je porodica pozeljan ali ne i neophodan uslov za opstanak nas samih.
Ma, dalo bi se ovde pripovedat u nedogled...


Po nekim teoreticarima i njihovim kritickim stavovima porodica otudjuje i stvara ljude koji su konofrmisticki orjentisani...Od samog starta porodica uci pojedinca drustvenim normama i pravilima ponasanja...Ma dalo bi se ovdje pripovjedati u nedogled... :lol: :lol: :lol: Vidi ti momchica...Procito jednu knjigu ili cuo na TV-u pa se pravi pametan...Oj Ogistu Kontu nash nasushni...Smijesno...
 
chika_doktor:
migud:
Ne slazem se. Mislim da je najdublji trag koji jedinka moze ostvariti ona 'recka' u kulturnom nasledju civilizacije... Biti Tesla, Kiri, Njutn, Mocart, Van Gog, Dostojevski,... Porodica je samo komponenta koja upotpunjuje nas zivot, koja osetno doprinosi udobnosti, stabilnosti, sigurnosti,... a to su elementi bez kojih bi vecina nas bila unezverena, ali nedostatak istih nas, svakako, ne bi anulirao kao vrstu. Zvucace okrutno, ali cini mi se da je porodica cak marginalno gora od ostalih dostignuca ljudskog roda. Jasno da je egzistencija vrste imperativ, ali je isto tako jasno da je porodica pozeljan ali ne i neophodan uslov za opstanak nas samih.
Ma, dalo bi se ovde pripovedat u nedogled...


Po nekim teoreticarima i njihovim kritickim stavovima porodica otudjuje i stvara ljude koji su konofrmisticki orjentisani...Od samog starta porodica uci pojedinca drustvenim normama i pravilima ponasanja...Ma dalo bi se ovdje pripovjedati u nedogled... :lol: :lol: :lol: Vidi ti momchica...Procito jednu knjigu ili cuo na TV-u pa se pravi pametan...Oj Ogistu Kontu nash nasushni...Smijesno...

A neki da procitaju i sve knjige sveta ne bi mogli ni da se prave pametni, a da budu, o tome ni govora...
 
Porodica je nešto što zasigurno ostavlja veoma važan i naj bitniji trag u našim životima. Tesla je ostavio trag izvanredno velikog značaja, ali da li se sećate kako je umro. Tesla je Bogom dan i imao je misiju koju je i sproveo, ali to je njegov krst. Kao što znate postoji Sveta porodica, a zasigurno nije dobila epitet sveta da bi se tek tako razlikovala od drugih reči. Danas je sve manje žena i muškaraca, a sve više isfoliranih devojaka i momaka. Niko danas neće da spozna na pravi način prvo ljubav, a lako će mo za brak. Kada se kaže ljubav, većina vidi sve kao nešto lepo, ali prizemno lepo, sa takvim osećajem za ljubav, netreba imati poroda. Ljuibav je mnogo komplikovanija i baš zbog toga se nemože definisati jer je njen spektar preopširan. Muškarac i žena, znaju šta znači ljubav, jer su dobili epitet muškarca i žene. Ostali vole ružičaste fantazije. Ljubav je prelepa i ako ume da te ošamari ko maljem, ali ljubav u nama budi sve, voleti,praštati,menjati se, pomoći, plemenitost, snagu, strpljenje itd. Ko hoće da mu brak uspe, mora da se naoruža ljubavlju, samo nemojte da zaboravite, niodkoga ljubav ne traži da ste glupi, lenji, sebični, trpite teror, nepoštovanje, i tako naoružan može da se upusti u ove vode. Bez ovoga, brakovi pucaju, deca pate, srce vam se cepa, život lomi. Poslušajte me i volite slobodno bez ustezanja ali ne bez mozga, i taman budala (nezna da ceni vašu iskrenu ljubav)koja je pomislila kao je volite i kako ste glupi i počne neoprezno da otvara svoju skrivenu stranu, vi mu date malo da se zahukta, a onda samo bez mnogo buke partneru date dvojku i pod obavezno nestanete iz njegovog života. Ne znate kakav je to udarac za budalu, neće znati šta ga snašlo i zašto, a taman se osilio- mislim na partnera. Malo sam skrenuo sa teme , ali navelo me to, koliko njih ovde traže normalnu i iskrenu osobu. Prvo vi postanite takvi, naiće neko ko vas stvarno zaslužuje, ne garantujem da neće biti bola i da je lako, ali se uvek isplati.
 
Georgio:
Porodica je nešto što zasigurno ostavlja veoma važan i naj bitniji trag u našim životima. Tesla je ostavio trag izvanredno velikog značaja, ali da li se sećate kako je umro. Tesla je Bogom dan i imao je misiju koju je i sproveo, ali to je njegov krst. Kao što znate postoji Sveta porodica, a zasigurno nije dobila epitet sveta da bi se tek tako razlikovala od drugih reči. Danas je sve manje žena i muškaraca, a sve više isfoliranih devojaka i momaka. Niko danas neće da spozna na pravi način prvo ljubav, a lako će mo za brak. Kada se kaže ljubav, većina vidi sve kao nešto lepo, ali prizemno lepo, sa takvim osećajem za ljubav, netreba imati poroda. Ljuibav je mnogo komplikovanija i baš zbog toga se nemože definisati jer je njen spektar preopširan. Muškarac i žena, znaju šta znači ljubav, jer su dobili epitet muškarca i žene. Ostali vole ružičaste fantazije. Ljubav je prelepa i ako ume da te ošamari ko maljem, ali ljubav u nama budi sve, voleti,praštati,menjati se, pomoći, plemenitost, snagu, strpljenje itd. Ko hoće da mu brak uspe, mora da se naoruža ljubavlju, samo nemojte da zaboravite, niodkoga ljubav ne traži da ste glupi, lenji, sebični, trpite teror, nepoštovanje, i tako naoružan može da se upusti u ove vode. Bez ovoga, brakovi pucaju, deca pate, srce vam se cepa, život lomi. Poslušajte me i volite slobodno bez ustezanja ali ne bez mozga, i taman budala (nezna da ceni vašu iskrenu ljubav)koja je pomislila kao je volite i kako ste glupi i počne neoprezno da otvara svoju skrivenu stranu, vi mu date malo da se zahukta, a onda samo bez mnogo buke partneru date dvojku i pod obavezno nestanete iz njegovog života. Ne znate kakav je to udarac za budalu, neće znati šta ga snašlo i zašto, a taman se osilio- mislim na partnera. Malo sam skrenuo sa teme , ali navelo me to, koliko njih ovde traže normalnu i iskrenu osobu. Prvo vi postanite takvi, naiće neko ko vas stvarno zaslužuje, ne garantujem da neće biti bola i da je lako, ali se uvek isplati.
E,sve je ovo tacno sto kazes ali neki ljudi su jos uvek slepi kod ociju!
 
Heh, naravno, ljubav. Ali je malo suvišno pričati o tragovima, (ne ostavljamo mi za sobom porodicu, već potomstvo), a šta možemo da ostavimo? To je neka druga tema.
Porodica bi se pre okarakterisala kao večito utočište, naš svet, i ljudi od kojih nema bližih. I to sve dok nas ima. Bilo bi lepo kada bi svaka porodica bila takva. Nažalost, ogroman broj ljudi svoju porodicu doživljava kao zatvor.
Koliko je potrebno truda da u jednoj porodici nikada ne bude takvih osećanja... Ali se, svakako, isplati.
 
.

Ostavljam trag...


svaki put kad nekome ustupim mesto u javnom prevozu ili komsiki pricuvam dete,
svaki put kad razumem/naucim nesto i to uspem da objasnim/predocim drugoj osobi,
svaki put kad donesem vaznu/tesku odluku i snosim za to posledice,
svaki put kad posrnem pa se (po)dignem,
svakom stvari koju napravim sopstvenim rukama,
svakom recju koja nekoga nasmeje, zamisli, razbesni,
svakim minutom koji posvetim volonterskom radu,
svakim osmehom na fotografijama,
svakim korakom uzvodno,
svakim neocekivanim znakom paznje,
svakom podeljenom radoscu,
svakom saslusanom ispovescu,
svakom obrisanom suzom,
svaki put kad odlucno kazem "Ne!",
svaki put kad odlucno kazem "Da!",
svaki put kad volim,
svaki put kad sam voljena.


Ne verujem da ce bilo koji od ovih tragova izgubiti na dubini (ako i) kada odlucim da sa nekim podelim deo zivota ili sa tom osobom odlucim da gajim decu.

Da nisam bila u stanju da ostavim sve ove prethodne tragove, ne verujem ni da bih zajednickim zivotom niti potomstvom ostavila neki mnogo dublji trag.
 
Poenta moga posta je da ja licno nisam nikad porodicu (o braku i da ne govorimo) i decu smatrala kao sine que non jedne smislene zivotne celine.

Ne mogu tek tako da otpisem zivote osoba koje to nisu imale kao "povrsne" (u smislu "ne-ili malo-duboke") ili "nesmislene". Znam da to nisi rekao/la ali se takav utisak dobija citajuci neka prethodna misljenja.

Dovoljno sam primera videla gde se zasniva porodica i dobijaju deca "zato sto to tako treba", "zato sto to svi rade", "zato sto je vec vreme" i tome slicno... Da ne pominjemo ono "omaklo se" pa sad brze bolje trazi resenje... :roll:

Trazenje i nalazenje osobe za zajednicki zivot nije nimalo lako u danasnjem svetu gde to vise nije socijalna obaveza ni moralna premisa jedinke kao u proslosti, vec jedan licni izbor. Poznajem sebe i znam da mi nisu svojstvena polovicna resenja (to jest zivot sa nekom osobom iz gore navedenih razloga), i znam da mi nece biti lako da nadjem osobu sa kojom bi mi zajednicki zivot bio smislen, tako da mi nije nezamislivo ni da ga (vecinom) provedem eventualno sama. Pa ako me neko pogleda kroz 15-ak godina i pomisli "tooga", po njegovim kriterijumima mozda i jeste ali, to mene ne dotice...

Sto se potomstva tice, tu vec imam vece polje delovanja - ako i kada budem spremna i zeljna, pa i da bioloski vise ne mogu ili nemam sa kim, usvojicu jedno ili vise dece. Potomstvo se ne duguje naciji, drustvu, okolini, porodicnoj lozi, ostavljanju nekog traga... Ja biram da nekome budem roditelj i od tog momenta dugujem samo njemu/njoj da dam sve sto je u mojoj moci da postane zrela osoba.

Toliko o tragovima... :wink:

Pozdrav,

DD
 
da ali to je suvise promisljeno....
mislim da se najbolje stvari kad NECES
...i ne razmisljas...wu vei :D
Mislim, nije prodica neka dugoročna strategija kao što ni život ne možeš da isplaniraš, treba ostaviti prostora svojim željama.
I - daleko od toga da je to najdublji trag koji možemo da ostavimo: ali sigurno se emotivno najviše vezujemo za potomstvo i najdublje to doživljavamo pa mislimo da je najdublji i trag tih humanoida koji nasele planeticu.
Npr. Patak sa svojim eventualnim potomstvom proći će planetom neprimećeno kao da je rodio žohare - da ih Bet ubije papučom. Kratki, pomalo neprijatan trenutak, i - sve prekrije zaborav.
 


Eeee, besmisleni trenuci ispraznih života ne mogu da budu nadoknađeni razmnožavanjem.

Sociološki, porodica jeste osnovna ćelija društva, ali svet, uglavnom, ne napreduje, već biva prenaseljen.

U privatnom životu, porodica mi je bitna, voleo bih da imam mladunce.
Ali, vi od toga nemate ništa.
Glasam za čovečanstvo sa genijalnim pojedincima
 
solidarity.jpg
[/b]
 

Back
Top