psihoanaliza

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
H

heidi

Gost
prvo, nadam se da temu postavljam u pravom pod-forumu. ako ne, neko ce je valjda pomeriti...

uglavnom, interesuje me da li ovde ima nekoga ko je isao na psihoanalizu, jer sam ja nedavno pocela zbog depresije i poremecaju u ishrani. shvatila sam da su to samo simptomi neceg mnogo dubljeg i obratila se psihijatru. zena je jako simpaticna, deluje mi da me razume, vidjam je jednom (sad preko leta dva) puta nedeljno. i rekla mi je da koristi metod psihoanlize, pa sam se pitala sta to tacno znaci...
znam jedino da je to proces koji prilicno dugo traje i daje spore rezultate, a uspeh terapije umnogome zavisi od odnosa izmadju pacijenta i terapeuta.

nadam se da ovde ima nekoga ko zna nesto vise o tome ili ima nekakvih licnih iskustava!!
 
Samo hrabro, Hajdi. Psihoanaliza je citava naucna oblast na granici psihologije, medicine i filozofije i svakako jedina (u terapijskom smislu) koja ima, uz tzv. kognitivnu terapiju, naucnu bazu. Oblast je, kao sto rece Marija veoma siroka, a bogami i duboka :D , preporucujem ti da se ne smaras sa literaturom, jer je u svakom slucaju rec o znanju koje treba da steknes o sebi samoj i to znanje bi trebalo da te ojaca. A preterano bavljenje teorijom se obicno tumaci kao otpor terapiji na kojem onda radite ti i tvoj terapeut. A otpora mora da bude, cak i unutar sebe imamo jaku opoziciju :lol: .
 
Ja sam isla svojevremeno kod psihoterapeuta, ali na program tzv. REBT ( u prevodu, racionalno-emotivno ponasanje, ili tako nesto )...
Moj problem je bio osecaj krivice i jos ponesto, a izmedju ostalog i depresija posle mamine smrti.
Ono sto mogu da kazem iz svog iskustva je sledece:
jako je vazno imati apsolutno poverenje i biti ISKREN s terapeutom, jer on samo tako moze doci do uzroka problema. Zatim, i disciplinovano se pridrzavati njegovih sugestija ( vezbi, ako ih zada ), sprovoditi ih redovno i bez predrasuda... Npr. imala sam vezbu da sednem na jednu stolicu i razmisljam na jedan nacin, a onda se premestim na drugu i zamislim sebe u sasvim drugoj situaciji. Mozda nekome izgleda smesno i glupo, prizor za drugoga ko posmatra je zaista "ludacki", ali DELUJE! A to je najvaznije za Vas... da Vama pomaze...

Proslo je od tada vise od 3 godine, a ja se osecam sasvim dobro i danas mogu lako da se izborim sa krivicom i depresijom, kada me uhvate takvi momenti. Naucila sam NACIN na koji mogu da RAZMISLJAM, pa da se ne osecam lose povodom tih stvari. Jer, SVE POTICE IZ GLAVE!!! Onako kako razmisljamo, tako se i osecamo.
Kod depresije je to - drama i tragedija... od svega pravimo vise tragicno nego sto zaista jeste i mislimo da to ne mozemo podneti, a pored svega i sazaljevamo sami sebe... Ako razmisljamo da NISTA nije tragicno ( i od najgoreg uvek ima i goreg! ) i da mozemo to podneti, osecaj ce biti sasvim drugaciji. Probajte...
I srecno! :P
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top