Kako nauciti dete da cita

Razgovor obavljen i uciteljica je prihvatila moj predlog da je ne kritikuje javno ne bi li povratila samopouzdanje.Rekla mi je da od moje cerke ocekuje mnogo te da je zbog toga i pritiska.Kada sam joj pojasnila da je takav pristup doneo samo nevolje i frustraciju,dogovorile smo se da je ne hvali ako pohvalu nije zasluzila vec da je bodri da nastavi sa radom.Sta ce dalje biti,videcemo,i nadam se da sam nesto ipak postigla da mi dete ne omrzne skolu.
Sto se tice nase vezbe,citanje ide onako,jer nece da peva dok cita,vec cita slovo po slovo,i onda naravno bema pojma sta je procitala.Sto se tice pisanja,kad joj diktiram,tu je situacija bolja,nije bez greske,ali je bolje od citanja.
 
E pa vidiš da je ipak vredelo otići na jedan razgovor sa učiteljicom. Možda neće dugo trajati ova sreća nakon njenog razumevanja i drugom pristupu problematici,a možda i hoće,i sve će krenuti na bolje. Svakako velika presija na dete ne donosi dobre rezultate. Budi uporna i dalje,sričite,pevajte,i pročitaj još jednom vežbe koje sam napisala na prethodnoj strani,i budi pozitivna po ovom pitanju.
 
Naime,starije dve cerke su same naucile citati i nisam umala sa njima taj problem.Druga cera je gledajuci stariju naucila oba pisma bez problema.Treca cera je krenula u prvi razred.Do sad je nisam forsirala da uci citati,jer nije pkazivala interesovanje,te je nisam htela siliti.Raspoznaje slova,pojedinacno,ali nece da srice na glas,vec slovo po slovo,i naravno samo kratke reci do 4 slova pogodi znacenje,ili lupi neku predpostavku.Problem je sto vecina dece u razredu vec citaju Rat i mir(tako se mame hvale) i ta cinjenica jos vise je sputava da pokusa na glas citati,jer je sramota od druge dece.Inace rado radi domaci i tu nema problema,trudi se da joj je sve uredno,ali citanje joj je teska muka,i odustaje pre nego je pocela.
Pokusala sam da je ohrabrim recima:mama dok obrise prasinu,ti probaj da procitas ovu recenicu,znam da ti to mozes.Sedela je sve dok nisam dosla i nije ni pokusavala.Ne zelim je navici na svoje sedenje kraj nje dok radi domaci,jer tu onda nema kraja.

1) то је посао учитељице
2) полако,научиће,сва деца науче да читају...
и баш тако: читајте прво слогове, па краће речи, па дуже речи, па реченице
3) никако не упоређуј са другом децом...родитељи, су необјективни ичесто освојој деци причају или преблаго (као да је дете Ајншајн) или престрого,
важно је да се код конкретног детета види напредак

и то је стваркоја се само вежбањем научи
 
Могу да говорим само о себи као учитељици. Мени је разумевање прочитаног далеко важније од технике читања. Тринити већ лепо писала о томе.
Треба некој деци мало више времена да се нешто ,,слегне''.
Имала сам до сад много ђака који су ,,прочитали'' тек пред крај првог разреда, а течно читали тек у трећем. И такви су ми после били међу најбољима, не само до четвртог, него и у средњој, па чак и на факсу.
Ја лично читање не оцењујем. Мој млађи син је важио за неког ко ,,не зна да чита'', а његов тупави учитељ није сконтао да дете фантастично разуме прочитано, само нема развијену технику читања. У трећем разреду је читао феноменално, а у четвртом освојио награду за песму коју је написао.
Учење је процес, а сазревање такође, наравно. Неке ствари, једноставно, долазе са сазревањем, без обзира на учење.
Канаринка, полако, и не пореди најмлађу ћерку са старијим ћеркама. Можда ће ова заблистати више него две старије. :)
 
Бнетова учитељица (други разред) оцењује читање :mrgreen:
баш читање
ал контам да је то начин да их натера да вежбају, да их натера да читају уопште

иначе,Ванда сећам се да си и раније писала о томе
деца се не спремају за водитеља

ал добро, ово је први разред,па треба вежбати читање наглас док деца не почну да повезју гласове у реч и реч у реченице
 

Back
Top