kad ce Srbi vratiti otetu zemlju Bosnjacima

vispak

Primećen član
Banovan
Poruka
973
Rijetko je u svijetu jedan narod uspio da u posljednjih 150 godina prosiri svoj drzavni teritorij i protjera nesrpske narode, kao sto su to postigli Srbi. Interesantno je naglasiti da se taj njihov uspjeh ne temelji na pobjedama u ratu, nego za pregovarackim stolovima, uz podrsku njihovih ratnih saveznika. Uza Srbija, koja je obuhvacala Beogradski pasaluk, poslije Balkanskih ratova 1912. i 1913. godine prosirila se teritorijalno na Kosovo, dio Sandzaka i tzv. jugoslavensku Makedoniju. U tijeku prvog Balkanskog rata srpske postrojbe su u tim podrucjima pocinile zlocin genocida nad Albancima, Bosnjacima i Makedoncima. Palili su citava naselja ubijajuci civilno stanovnistvo na najprimitivniji nacin, nozevima, sjekirama i tupim drvenim maljevima. Takav zlocin nije bio zabiljezen u Europi od Selidbe naroda. Progon nesrpskog stanovnistva nastavio se poslije uspostave srpske vlasti, pa je doslo do masovnog iseljavanja, sto je uvjetovalo izmjenu demografske strukture i provodjenje srpske kolonizacije na oteta imanja prognanika.

Prvo navedeno prosirenje srpskog teritorija, na kojem je provedena kolonizacija predstavlja pocetak realizacije politickog programa, koji je definiran u “Nacertaniju” iz 1844. godine, Ilije Garasanina.

Srpska ideologija osvajanja teritorija

Srpski nacionalni program u “Nacertaniju” 1844. godine polazi od obnove Dusanova carstva iz XIV. stoljeca, uz odredjene promjene koje su bile posljedica politickih dogadjanja sredinom proslog stoljeca. U stvari “Nacertanije” je postalo sinonim za velikosrpski hegemonizam u odnosu na susjedne narode.

U tom nacionalnom programu polazi se od cinjenice da se Srbi ne mogu zadovoljiti dobicima iz Prvog i Drugog srpskog ustanka, te da ce nastaviti borbu za preuzimanje prevlasti na balkanskim prostorima. U “Nacertaniju” je navedeno u kojim zemljama Srbija treba organizirati promidzbeni i obavjestajni rad, radi pripreme pripajanja tih zemalja svojoj drzavi. Zbog toga taj program nije publiciran sve do 1906. godine. Nacionalnim programom se predvidja prikljucenje Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, sjeverne Albanije, Srijema, Banata i Backe. Prvi put se u srpski nacionalni teritorij ukljucuju porucja bosansko-hercegovacka i vojvodjanska, koja nisu bila obuhvacena Dusanovim carstvom. Kasnije “Nacertanije” ce postati srpska ideologija ne samo dinastije Obrenovica i Karadjordjevica, vec i svih velikosrpskih programa do onih genocidnih cetnickih Stevana Moljevica i Draze Mihailovica, kao i Memoranduma SANU od 1986. godine.

Prema tome, velikosrpska hegemonisticka politika zadnjih 150 godina nije se u biti promijenila, jer joj je osnovni cilj osvajanje teritorija, prodor na zapad preko Drine, progon i unistvanje nesrpskih naroda radi stvaranja Velike Srbije i to da “svi Srbi zive u jednoj drzavi”. Zbog toga se vrsi promjena etnicke strukture kolonizacijom osvojenih teritorija. Da bi proveli programsku politiku vode ratove i provode agrarne reforme na osvojenim podrucjima radi kolonizacije srpskog stanovnistva. Mi cemo se u nasem razmatranju osvrnuti na neke aspekte agrarne reforme i kolonizacije 1918. godine.

Promjene vlasnistva nad zemljisnim posjedom 1918. godine

Radi boljeg uvida u stanje vlasnistva nad zemljisnim posjedom prije agrarne reforme 1918. i 1919. godine u Bosni i Hercegovini, gdje je ona na najdrasticniji nacin provedena, koristit cemo se posljednjim popisom zemljisnog posjeda i stanovnistva po vjerskoj pripadnosti, provedenog 1910. godine u Austro-Ugarskoj.

Prema tom popisu Bosnjaci-muslimani su imali 91,1 posto, Srbi pravoslavci 6,0 posto, Hrvati katolici 2,6 posto i “ostali” 0,3 posto zemljisnog posjeda.

Poslije uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, bosnjacki narod je dosao u podredjeni polozaj, jer je dobio status vjerske manjine, pa mu je oduzeta politicka i kulturna autonomija. Prvom agrarnom reformom od 1918. i 1919. godine na perfidan nacin proveden je genocid nad Bosnjacima oduzimanjem zemljisnog posjeda, uz simbolicnu naknadu, koja nije nikada u cijelosti isplacena. Preko noci su mnoge obitelji bogatasa zemljoposjednika postale socijalni problemi, bez sredstava za zivot. Nekim obiteljima su cak uzeli gospodarske zgrade i okucnice. Poceo je proces masovnog osiromasenja bosnjackog naroda i egzodus u Tursku.

Otetu zemlju bosnjackih obitelji dobile su srpska domacinstva iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske krajine, Srbije i Crne Gore. U zemljisnje knjige upisali su se kao vlasnici koji nista nisu platili za dobiveni posjed. To im je bila nagrada za to sto pripadaju povlastenoj naciji. Glavno je bilo provesti nasilno izmjenu demografske strukture, srpskom kolonizacijom, u skladu nacertanijevskog programa. Naime, pod svaku cijenu se nastoji prikazati Bosnu i Hercegovinu kao srpsku zemlju, koja se treba u povoljnom povijesnom momentu prikljuciti Velikoj Srbiji. Omjer genocida nad Bosnjacima mozemo ilustrirati pokazateljima o promjeni vlasnicke strukture zemljisnog posjeda, koji je oduzet prvom agrarnom reformom 1918. i 1919. godine. Bosnjacima-muslimanima oduzeto je ukupno 1.175.305 hektara poljoprivrednom i sumskog zemljista. Od akcionarskih drustava, banaka i drugih institucija oduzeto je 110.922 hektara zemljista. Prema tome, oduzeto je ukupno 1.286.227 hektara poljoprivrednog i sumskog zemljista.

Cjelokupna zemlja oduzeta po prvoj agrarnoj reformi 1918. i 1919. godine je dodijeljena 249.518 srpskoj obitelji, medju kojima su bili i naseljenici, kolonizatori izvan Bosne i Hercegovine, a narocito "solunasi". Imamo li u vidu da je svaka obitelj imala u prosjeku po cetiri clana, onda proizlazi da je skoro jedan milijun stanovnika srpske nacionalnosti postao vlasnikom i posjednikom zemljista i znatno se obogatio. Ostrica agrarne reforme 1918. i 1919. godine najvise je bila usmjerena protiv pripadnika islamske vjeroispovijedi, radi ponovnog ozivljavanja svetosavske ideologije cija je sintagma - jedan narod jedne religije u jednoj drzavi. Zbog toga je agrarna reforma na genocidan nacin provedena i nad zemljoposjednicima muslimanima koji su zivjeli u Makedoniji, na Kosovu i Metohiji, te Sandzaku i Crnoj Gori. Njima je oduzeto ukupno 231.098 hektara zemljista, koji su dodijeljeni u vlasnistvo 48.267 srpskih obitelji. Primjenom navedene metodologije da je svaka obitelj u prosjeku imala cetiri clana, proizlazi da je skoro 200 tisuca clanova srpskih obitelji dobilo zemlju, cime se je znatno izmijenila vlasnicka i etnicka struktura stanovnistva. Proces iseljavanja i sa tog podrucja je nastavljen u Turskoj, paralelno s kolonizacijom srpskog stanovnistva, iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Dalmacije, Like, Banije i Korduna.

U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca agrarna reforma 1918. i 1919. godine je provedena u znatno blazem obliku u Hrvatskoj i Sloveniji, u odnosu na podrucja u kojima su zivjeli muslimani. Primijenjena je na veleposjednike i oduzeto im je relativno manje zemljista, sto prema statistickim pokazateljima predstavlja oko 1/4 od ukupno oduzete zemlje u drzavi. To iznosi 406.981 hekatara zemljista, koje je podijeljeno na 316.762 srpske obitelji, koje su pretezito kolonizirane iz pasivnih krajeva. Tako je na tom podrucju skoro 1.200.000 clanova obitelji dobilo zemlju u vlasnistvo i posjed.

Agrarna reforma 1918. i 1919. godine jedino nije provedena u Srbiji, u granicama bivseg Beogradskog pasaluka do 1912. godine, sto je dokaz povlastenog polozaja srpskih veleposjednika u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.

Iz navedene analize vidi se da je prvom agrarnom reformom od 1918. i 1919. godine oduzeto bivsim zemljoposjednicima u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 1.924.307 hektara zemljista i podijeljeno na 614.603, pretezito, srpske obitelji. Primjenivsi usvojenu metodologiju da obitelj ima prosjecno cetiri clana, proizlazi da je oko 2.450.000 clanova obitelji dobilo u vlasnistvo i posjed zemlju, a da za nju nisu nista platili. S povijesnog gledista, agrarna reforma je doprinijela najvecoj kolonizaciji srpskog naroda u prostore preko Drine u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. To je bio politicki koncipiran plan srpske teritorijalne ekspanzije u poslijeratnim uvjetima. Najveci stradalnici bili su pripadnici islamske vjeroispovijedi Bosnjaci, Albanci, Turci i Makedonci, jer od ukupno oduzetog zemljista po agrarnoj reformi bilo je 3/4 otetog iz njihovog posjeda i vlasnistva.

Povijesno, Banjaluka nije srpski grad

Pokraj agrarne reforme 1918. i 1919. godine, kojom je na temelju diskriminatorskog zakona oduzeta zemlja Bosnjacima, koristene su i teroristicke metode, kao poznati “mars smrti” u 1919. godini na Bosnjake iz Lijevce polja kraj Banjaluke. Na plodnim ravnicarskim podrucjima Lijevce polja zivjelo je pedeset tisuca Bosnjaka, od kojih su vise tisuca vlasnika zemljisnog posjeda ubili srpski teroristi prigodom “marsa smrti”, a preostali dio civilnog stanovnistva su protjerali sa stoljetnih ognjista. Duga kolona stradalnika isla je pjesice do zbirnih logora na Kosovu i Sandzaku, odakle su prebaceni u Tursku i naseljeni u Anadoliji. Tada su Bosnjaci izgubili zemljisni posjed u opcini Banjaluka na najbrutalniji nacin, genocidom. Srpske obitelji, bezemljasi i solunasi su se naselili u kuce i zaposjeli otetu zemlju Bosnjaka. Doslo je do nagle promjene demografske i vlasnicke strukture u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Radi ilustracije navode se statisticki pokazatelji da do 1878. godine ni jedna srpska obitelj nije bila vlasnik zemljisnog posjeda u Lijevce polju kraj Banjaluke.

Tek poslije agrarne reforme 1918. i 1919. godine intenzivira se naseljavanje i kolonizacija srpskog stanovnistva u opcini Banjaluka. Prema prvom popisu stanovnistva u Bosni i Hercegovini, za vrijeme Austro-Ugarske, 1879. godine, prema vjerskoj pripadnosti u gradu Banjaluci, Bosnjaci muslimani su bili apsolutna vecina stanovnistva od 67,71 posto; a od 1895. godine pa sve do 1991. godine njihov se postotak neprekidno smanjivao, te je danas pao na 19,35 posto. Broj Hrvata katolika u 1879. godini iznosio je 10,52 posto, da bi se postupno povecavao te 1931. godine narastao na 29,26 posto. Na toj razini se zadrzao sve do 1953. godine, kada je iznosio 28,34 posto. Poslije je doslo do naglog smanjenja broja Hrvata u ukupnoj populaciji, pa je njihov udio pao na 10,97 posto u 1991. godini. Pravoslavno stanovnistvo obuhvaca Srbe i Crnogorce, pa ih je prilikom popisa, 1879. godine, bilo 19,80 posto. Otada se njihov udio u ukupnoj populaciji povecava, te 1931. godine iznosi 30,53 posto, a intenzivniji porast nastaje 1948. godine kada dostize 34,78 postok, da bi 1991. godine iznosio 49,3 posto. Iz navedenih pokazatelja moze se zakljuciti da Banjaluka nije povijesni srpski grad, kako tvrdi ratni zlocinac Radovan Karadzic, jer se srpsko stanovnistvo u taj grad pocelo naseljavati u XIX. stoljecu. Nagli porast srpskog stanovnistva nastaje poslije provedene agrarne reforme 1918. i 1919. godine, kada su Srbi oteli zemlju od Bosnjaka, i nakon katastrofalnog potresa 1969. godine, kada su u najvecem broju dobili posao i novosagradjene stanove. Uz to povecanju udjela srpskog stanovnistva u gradu Banjaluci doprinio je korpus JNA od 25 tisuca vojnika i 700 casnika, od porucnika do generala, koji su pretezito iz Srbije i Crne Gore.

Povijest se na jedan nacin ponavlja. U tijeku srpske agresije, od 1992. do danas, srpski agresor provodi genocid na Hrvatima i Bosnjacima u gradu Banjaluci. Kako je registrirala statistika prigodom popisa stanovnistva, 1991. godine, u okolici Banjaluke bilo je dvanaest naselja s etnicki cistom hrvatskom vecinom, ali iz njih su u srpskoj agresiji protjerani skoro svi Hrvati, a njihove kuce i zemljiste zaposjele su srpske obitelji. Proces nasilne promjene demografske strukture i zemljisnog vlasnistva vrsi se sistematski od uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS), pa traje skoro 80 godina, ali sve do 1992. godine Srbi nisu u gradu Banjaluci cinili apsolutnu vecinu stanovnistva.

Buduci je povijesno Banjaluka bosanski grad, koji se sada nalazi pod okupacijom srpskog agresora, legalna vlada u Sarajevu opravdano trazi da se izvrsi njegova demilitarizacija i da mirnim putem dodje pod kontrolu organa Federacije Bosne i Hercegovine. Radi toga, medjunarodna diplomacija je prihvatila prijedlog o obustavi vojne aktivnosti i mirnog rjesavanja statusa grada Banjaluke putem pregovora.

Simbolicna naknada za otetu zemlju

Zastupnik u Saboru ' parlamentu - Narodnoj skupstini Kraljevine SHS dr. Stjepan Radic u svojim govorima i napisima odupiruci se hegemoniji, izmedju ostalog kritizirao je i nacin sprovodjenja agrarne reforme 1918. i 1919. godine, kojom je nasilno oduzeta muslimanska zemlja (od aga i begova). Zbog toga je radikalski zastupnik Punisa Racic izvrsio zlocin pucajuci u hrvatske zastupnike u njihovim zastupnickim klupama, ubivsi Pavla Radica i Djuru Basarickog i ranivsi Stjepana Radica, Ivana Pernara i Ivana Grandju, pa je dr. Stjepan Radic od posljedica teskog ranjavanja umro 6. kolovoza 1928. godine. Poslije je odluceno da se Bosnjaci muslimani obestete za oduzeta imanja, pa je drzava priznala da je bilo “nepravilnosti” u provodjenju agrarne reforme. Doneseni su zakoni o financijskoj likvidaciji odstete za oduzeto zemljiste poslije 1928. godine s kojima se pocinje regulirati isplata zemljista. Zemljiste je tada procijenjeno za 60 posto manje od stvarne trzisne vrijednosti, a isplata se je vrsila u gotovom novcu i obveznicama na rok od 50 godina sa cetiri posto kamata godisnje. Isplata je vrsena dva puta godisnje pocevsi od 1923. godine i trebala je trajati do 1971. godine. Bosnjacima muslimanima je isplacivana naknada za oduzeto zemljiste po dva osnova, za aginsku zemlju (s kmetovskim odnosima) i begovsku zemlju (s najamnim odnosima). Do pocetka Drugog svjetskog rata bivsi vlasnici su naplatili za aginsku zemlju 125 milijuna dinara u gotovini, ili 49 posto, a u obveznicama 36 posto, sto novcano izrazeno iznosi 46,8 milijuna dinara. Ukupno je naplaceno 171 milijun dinara ili 67,4 posto, a otalo nenaplaceno 83,2 milijuna dinara ili 32,6 posto. Za razliku od obestecenja vlasnika za aginsku zemlju, naknada za otetu begovsku zemlju planirana je iskljucivo u obveznicama, s rokom isplate od 50 godina. Od ukupno predvidjenih 650 milijuna dinara u 36 polugodisnjih rata, isplacene su samo cetiri u iznosu 139,5 milijuna dinara, ili manje od 1/4, odnosno 21,5 posto. Prema tome, nije isplaceno 510,5 milijuna dinara, ili 78,5 posto.

Iz navedenih pokazatelja jasno se vidi da oduzeta zemlja bivsim zemljoposjednicima (agama i begovima) nije nikada u cijelosti placena, pa nije mogla postati vlasnistvo Srba, niti se je pravno valjano mogla prenijeti na njihove potomke. Prema misljenju pravnih eksperata pravo na neisplacenu zemlju nikada ne zastarjeva, a zemljisna dokumentacija o provodjenoj agrarnoj reformi sacuvana je u Arhivu grada Sarajeva i Becu.

S a z e t a k

Nakon Balkanskih ratova 1912. i 1913. poceo se primjenjivati nacertanijevski nacionalni program velikosrpskog hegemonizma, kolonizacijom srpskog stanovnistva na osvojenim teritorijama Kosova, dijela Sandzaka i tzv. jugoslavenske Makedonije. Taj proces kolonizacije srpskog stanovnistva preko Drine intenziviran je poslije Prvog svjetskog rata, kada je stvorena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, 1918. godine. Medju prvim zakonskim aktima nove drzave bila je Agrarna reforma 1918. godine, radi kolonizacije i promjene demografske i vlasnicke strukture stanovnistva. Ona je najdrasticnije provedena u Bosni i Hercegovini, nad zemljoposjednicima Bosnjacima muslimanima, od kojih je oduzeto 1.286.227 hektara poljoprivrednog i sumskog zemljista kasnije podijeljenog na 249.518 srpskih obitelji. Na isti nacin postupljeno je prema muslimanima zemljoposjednicima u ostalim dijelovima Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca pa i onima koji su zivjeli u Makedoniji, Kosovu i Metohiji, te Sandzaku i Crnoj Gori. Na pripadnike islamske vjeroispovijedi otpada 3/4 od ukupnog zemljista, koje je oduzeto agrarnom reformom od 1918. i 1919. godine, sto ih je dovelo u tezak ekonomski polozaj i prisililo na iseljavanje u Tursku. Iz prezentiranog razmatranja se vidi da je u Hrvatskoj (Dalmacija, Slavonija), Vojvodini i Sloveniji agrarna reforma primijenjena na krupne zemljoposjednike, pa im je oduzeto 406.981 hektar zemljista, sto je ispod 1/4 ukupnog zemljista, te je podijeljeno na 316.762 srpske obitelji.

Ukupno je agrarnom reformom oduzeto 1.924.307 hektara zemljista i podijeljeno na 614.603, pretezito srpske, obitelji. Na taj nacin, prema primijenjenoj metodologiji u analizi proizlazi da je blizu 2.450.000 clanova obitelji dobilo u vlasnistvo i posjed obradivo i sumsko zemljiste, pa je time izvrsena prva kolonizacija srpskog stanovnistva, s cime je izmijenjena demografska i vlasnicka struktura nad zemljistem u prvoj Jugoslaviji.

Pravni akti o agrarnoj reformi u Bosni i Hercegovini

1919. do 1933. godine

1. Proglas regenta Aleksandra o agrarnoj reformi od 5. januara 1919. godine

2. Prethodne odredbe za primjenu agrarne reforme od 25. februara 1919. godine, Sl. novine KSHS broj 11./1919.

3. Uredba o zabrani otudjivanja i opterecivanja zemljista velikih posjeda od 4. jula 1919. godine. Sl. novine KSHS, broj 82. od 21. jula 1919. godine.

4. Uredba o upisu vlasnistva bivsih kmetova kmetovskim selistima u zemljisnim knjigama u Bosni i Hercegovini od 21. jula 1919. godine. Sl. novine KSHS 84./1919. godine.

5. Uredba o pobiranju prihoda (zetvi) u 1919. godini s begluckih ziratnih zemljista u Bosni i Hercegovini. Sl. novine KSHS broj 81./1919. godine.

6. Uredba o postupku s begluckim zemljama u Bosni i Hercegovini. Sl. novine KSHS broj 40. od 22. februara 1920. godine.

7. Izmjene u Uredbi o postupku s begluckim zemljama u Bosni i Hercegovini od 14. februara 1920. godine.

8. Uredba o financijskoj likvidaciji agrarnih odnosa u Bosni i Hercegovini. Sl. novine KSHS 111./1921. godine.

9. Zakon o provedbi djelomicne eksproprijacije zemljista velikih posjeda za javne interese, kolonizaciju i izgradnju radnickih i cinovnickih stanova. Sl. novine KSHS broj 10/1922. godine.

10. Zakon o izmjenama i dopunama zakona koji se odnose na agrarnu reformu u Bosni i Hercegovini. Sl. novine KJ broj 21./1933. godine.

Znanstveni i strucni radovi

11. Genocid nad Muslimanima u Bosni i Hercegovini, agrarnom reformom iz 1918. i 1919. godine, studija financirana od Fonda za naucno istrazivacki rad BiH, Sarajevo, 1991. godine.

12. Kako su Srbi postali zemljoposjednici u Bosni, od Dzenane Efendic Semiz, Muslimanski glas, od 3. V. 1991. godine.

13. Srbi na otetoj zemlji, od Dzenane Efendic Semiz, Novi Vjesnik, 8. VIII. 1992. godine.

14. Pravedno 75:25 posto, od Dzenane Efendic Semiz, Vjesnik, od 26. IX. 1995. godine.

15. Medjunarodna diplomacija na ispitu savjesti, od Marka Babica, Vjesnik, 23. VI. 1995. godine.

Prof. dr. Andrija Bognar: Polozaj Madara u Vojvodini od 1918. do 1995.
 
Ala ti serres! Bilmezu deda ti je bio Srbin...ako nisi obavesten.Samo sto te to nisu ucili u bosnjackoj (koji smesan naziv) tzv.skoli.
Mnogo si smesan...smesan si kao deciji crtez. :lol: Nemoj neko da te cuje sa ovakvim stavom,smejace ti se ljudi,ispasces budala.Lupas gluposti.Mene mrzi da ti pisem neki tzv. argumentovani demanti na sve ovo,ali nacice se neko drugi umesto mene.
 
Kojim bosnjacima...kao prvo shta su to bosnjaci...jel se to maze na leb ili nesto trece...i kakvu to vi zemlju ocete....yebo vas Slobo sto vas nije sve pobio....kazu tolerancija ovo ono **** palac...koja tolerancija das im prst oce ruku...ma evo vam ****...mrsh bre u pichku materinu....
 
a imash ti neshto pametnije izjaviti od te preloshe ulicharske rechenice? yebote zvuchish ko neki klinac koji bi hteo da se bije. loshe, loshe.

imate li malo dostojanstva? ili odgovorite na temu argumentovano ili cjutite. ovako se ponashajucji samo pokazujete koliko vas tema pogadja.

a najbolje bi bilo da ignorishete ove gluposti od tema, nek jednostavno skliznu na drugu stranu i gotovo. al dzaba, nije srpski cjutati, zar ne?
 
Keeper:
a imash ti neshto pametnije izjaviti od te preloshe ulicharske rechenice? yebote zvuchish ko neki klinac koji bi hteo da se bije. loshe, loshe.
Shta to fali ulichnom rechniku....nismo svi funjare iz shefovske fotelje....

Keeper:
imate li malo dostojanstva? ili odgovorite na temu argumentovano ili cjutite. ovako se ponashajucji samo pokazujete koliko vas tema pogadja.
Argumenata imam hiljadu. Prosho sam ja to sranje ali mi nije potreban copy&past....a koji je on to svoj argument naveo????

Keeper:
a najbolje bi bilo da ignorishete ove gluposti od tema, nek jednostavno skliznu na drugu stranu i gotovo. al dzaba, nije srpski cjutati, zar ne?
Kad admin nie tu da je izbrishe ili zakljuca....ovo je chista provokacija...
 
1. vrlo je diskutabilno sta su to uopste bosnjaci
2. posto se naravno to u 99% slucajeva odnosi na muslimanski zivalj u BiH moze se postaviti pitanje odakle uopste on tu
3. naravno nakon turskih osvajanja odredjen broj srba, hrvata, i narocito bogumila prihvata islamsku veru,zasto?
4. da bi dobili odgovarajuce povlastice od novouspostavljene vladajuce strukture odnosno turaka, koje su se izmedju ostalog ogledale i u zemljisnim posedima
5. samim tim bilo kakve rasprave o dogadjajima s pocetka 20-tog veka i nadalje gube smisao
6. od svih republika bivse sfrj danas genocidna srbija ima najsarolikiji nacionalni sastav, malo nelogicno zae ne?
7. kada kosovo i formalno postane nezavisno po cemu takav status ne bi dobila i republika srpska?
 
Kako ko Abdurahmane.
Kao prvo ja ne znam sta ti ocekujes od Srba. Bili smo pod Turcima par stotina godina i prolazili ko najgori. Stari pravoslavni Bosanci uglavnom primili islam pa su i oni postali Age i begovi. Sve preko ledja pravoslavne raje. Sta mislis ko je radio na toj zemlji koja je posle oduzeta? E pa kad se krenulo krenulo se polako, ali do kraja. 1. i 2. srpski ustanak, pa balkanski ratovi. Sve smo isterali sto smo mogli iz Srbije. Ni godinu dana kasnije 1. svetski rat. I da te pitam gde su bile te tvoje age i begovi protiv austrougara i nemaca. Srbi su za to vreme proziveli pakao, ali kada su se vratili isli su do kraja. Pa su onda (sa saveznicima sa solunskog fronta naravno) oslobodili od Austrougara i Sloveniju i Hrvatsku i Bosnu. I naravno zavrsili su sa tim agama i begovima koji su se baskarili uz opijum dok je raja radila. Bas mi je zao tih vasih bogatasa koji su proterani :roll: . I naravno da se izvrsila revizija, zato sto je gomila zemlje bila kod nekadasnjih neprijatelja tj. muslimanskih veleposednika. Kako to da se ne pitas kako su oni dosli do te zemlje?
E sad mi mozemo da potezemo do Kulina Bana(bukvalno :lol: ) i do Rimskog carstva. Tako istorijski svako moze svasta da tvrdi. Italijani na osnovu toga polazu pravo na pola Evrope, zapadnu Aziju i Sev. Afriku.
Stvar je u tome da je RAJE tamo bilo. RAJA je bila pravoslavna, shodno tome najverovatnije srpska, mada je mozda nesto ostalo i od Bosanaca. Tako da to lici i na revoluciju. U svakom slucaju zasto bi posle rata protiv Turaka i rata protiv Austrougara i Nemaca bilo koji Srbin ostavio i parce zemlje nekadasnjim okupatorima.
Vojodina je naseljena Srbima od strane Austrougara da bi isti bili "ziva granica" Turcima. Makedonija je teritorija severne Grcke, danasnje Makedonije i malog dela juzne Bugarske. Oni nikad nisu bili pleme ili takvo sto. Oni su jednostavno mesavina Srba i Bugara. Kao sto kaze vic Makedonci su Srbi sa teskata govornata manata.
Meni nije jasno zbog cega se drugi na forumu toliko opterecuju sa ovim glupostima koje pises. Ja licno stvarno volim da znam sta gde i kako pise. Volim da cujem razlicite verzije istog dogadjaja. Tako bar znam kako se Srbi demonizuju u ex yu republikama.
Ovaj text npr. nije da nema veze sa realnoscu, samo sto je autor prevideo tu malu cinjenicu da su ti isti Srbi bili potlaceni narod pod tima koje su posle naravno poslali malo kuci. Ratni plen ne pominje. To sto je par stotina hiljada Srba poginulo u 1. svetskom ratu, dok su balije cekale da se stisa situacija takodje. Celu smo SHS presli i oslobodili i posle neko da mi prica da Srbi nemaju zasto da budu na tim teritorijama. Zasto ne citas malo svetsku literaturu (naravno saveznicku) pa vidi sta tanmo pise za Srbe, od Soluna do Jadrana.
 
Da je obrnuta situacija i da su srbi kojim slucajem bili turci a ne obrnuto, mene bi bilo sramota pljuvati i pricati protiv turaka.

Kako ove ljude samo nije sramota glumiti vece muslimane od arapa, a cukundeda mu se mozda zvao Miladin ili Radovan, a danas tako pljuju po svemu srpskom.
Opet ce biti da je istina da jabuka ne pada daleko od stabla, pa ce biti da im ni preci nisu bili nista bolji ni casniji ljudi cim su se odlucili vjeru za veceru prodati.

Kamo srece da ste turci ili arapi, jer to je kao i svaki drugi narod sa istorijom i kulturom, a vi ovako niste ni turci, ni arapi, ni srbi - nasli ste se izmedju, tj. nigdje - nece vas ni jedna strana - na kraju ste NIKO I NISTA.




p.s. vi ste tuzna prica jedne "grupe" (u narode ne spadate, a ni pleme niste) - prosto mi vas je zao.
 
Ovde bih morao da te ispravim. Bosna je postojala kao drzava pre dolaska Turaka. Pravoslavna doduse. Kulin Ban ili kralj Tvrtko bi trebalo da te potsete na to. A to sto je najveci broj posle primio islam pa su ziveli ko najbolji drugari (a i sami su bili) sa agama i begovima to je druga stvar. E sad je pitanje ko je bio raja u Bosni kad je najveci deo starih Bosanaca promenio veru. E odatle bi trebalo da ti bude jasno odakle onakve mape u Nacertaniju. Odatle sto su tamo ziveli Srbi.
 
isto kao sto ste vi bili pagani.. ne razumijem tu vasu borbu i stalno naklapanje od Kulina bana pa do danas.. ja se zaista pitam zasto se kroz citavo ovo vrijeme niste svetili pravim Turcima, izvrsili invaziju na Stambol, pokorili Ankaru i zauzeli citavu Anadoliju umjesto da svoje komplekse ispoljavate prema bosanskim muslimanima, 'poturicama' i 'dahijama' kako nam odmilja tepate? Nemate vi (hrabri i ponosni srpski borci) muda, nikad ih niste ni imali jer da imate ne bi pucali u ledja djeci od 14 godina i bacali majke sa novorodjencadima u masovne grobnice. Najveci vam je fazon kad se grozite nad zaista uzasnim terorom Al Kaide (koju u jednu ruku itekako odobravate) sto su bombardovali neduzne ljude.. Koji cinizam, sta je sa nasom djecom i zenama koje su neduzne ubijene?!
 
viviane:
isto kao sto ste vi bili pagani.. ne razumijem tu vasu borbu i stalno naklapanje od Kulina bana pa do danas.. ja se zaista pitam zasto se kroz citavo ovo vrijeme niste svetili pravim Turcima, izvrsili invaziju na Stambol, pokorili Ankaru i zauzeli citavu Anadoliju umjesto da svoje komplekse ispoljavate prema bosanskim muslimanima, 'poturicama' i 'dahijama' kako nam odmilja tepate? Nemate vi (hrabri i ponosni srpski borci) muda, nikad ih niste ni imali jer da imate ne bi pucali u ledja djeci od 14 godina i bacali majke sa novorodjencadima u masovne grobnice. Najveci vam je fazon kad se grozite nad zaista uzasnim terorom Al Kaide (koju u jednu ruku itekako odobravate) sto su bombardovali neduzne ljude.. Koji cinizam, sta je sa nasom djecom i zenama koje su neduzne ubijene?!

Добро де потурице тебе ће мо поштедимо :lol: :lol:
Можда ти и имање оставимо, ако будеш добра
 

Back
Top