kompromisi ili 'ostati svoj'

mackica ns

Poznat
Poruka
7.784
Možda grešim, ali mi se čini da ovde baš često pročitam da kada pričamo o drugima - kažemo kako treba stvarati kompromise; odnosno taj drugi treba da ih stvara ili prihvata; a mi smo takvi-kakvi-smo i Bože moj, nećemo se valjda mi menjati zbog drugih...
Ili, OK - prihvatićemo nešto što nazivamo 'kompromis', ali ako samo neko zucne da smo se promenili zbog nekoga bićemo smrtno uvređeni... Opet, od drugih očekujemo da se promene zbog nas, lako ćemo ih ubediti da je to samo jedan kompromis...

Koja je razlika između kompromisa i menjanja?
I koliko smo spremni da se menjamo zbog drugih, ili koliko očekujemo da se drugi promene zbog nas?
Koliko smo spremni da prihvatimo ljude takve kakvi jesu; da se ne nadamo da ćemo ih u međuvremenu promeniti... Ja često kažem - kad bi se mnogo promenio, to više ne bi bio onaj čovek u koga sam se zaljubila; ali opet daleko od toga da je savršen i da mi ne bi bilo drago da neke stvari promeni...
Ja sam se poprilično promenila zbog mog momka... Ne zato što je on to zahtevao od mene; tipa - promeni to-i-to, ili nećemo biti zajedno (recimo na takve ucene nikad ne bih pala, ali zato - tiha voda roni breg); recimo, neke stvari koje nikada ranije ne bih prihvatila, pored njega i od njega jesam... I tako je meni samoj bilo lakše... I imam utisak da sam se zbog sebe promenila, iako je on bio direktan povod tome...
Promenio se i on zbog mene; iako ne znam koliko baš suštinski, a koliko samo način života... Prošlo vreme momačkog života, to je valjda moralo da dođe kad-tad... Ili je i to samo kompromis zajedničkog života :?

Znam :roll: sad će Pera opet reći da je moja tema konfuzna :lol: Ali odgovarajte kako god da je razumete 8)

Kao ona fora - Žena se uda sa nadom da će promeniti muškarca, ali on se nikad ne promeni. Muškarac se oženi sa nadom da se žena neće promeniti, ali ona se uvek promeni... :?
 
mackica ns:
Kao ona fora - Žena se uda sa nadom da će promeniti muškarca, ali on se nikad ne promeni. Muškarac se oženi sa nadom da se žena neće promeniti, ali ona se uvek promeni... :?

Izvini, to je glup stereotip... Svi ljudi se menjaju tokom zivota... Medjutim udati se sa nadom da ces promeniti muskarca... Pa koja je tu logika? Zasto odmah ne najdes muskarca koji ti odgovara bez menjanja a ne da uzmes bilo kog pa da izigravas vajara pokusavajuci da od njega napravis nesto sto nije...

Kompromisi naravno moraju da postoje u vezi, ali kompromis i menjanje neke osobe uopste nije isto... Kompromis moze biti recimo da ako je meni neki dan ispunjen slobodnim vremenom i voleo bih da se vidim sa svojom lepsom i pametnijom polovinom, ona ne moze jer se dogovorila sa drugaricama, i ja se povinujem tome... Menjanje bi bilo da je nateram da otera sve drugarice od sebe kako bi mi bila uvek na raspolaganju kad mi zatreba...

Ja ne shvatam zasto bi neko hteo da menja osobu sa kojom je... Pa onda bi to bila neka druga osoba a ne ona u koju si se zaljubio/la...
 
Kada je veza (ozbiljna) u pitanju, ja ću zbog njega učiniti odredjeni kompromis i očekujem da on to isto zbog mene uradi, ali to ne znači da suštinski menjam svoje biće. To znači da sam u određenom trenutku promenila neki svoj stav zbog osobe koju volim.
 
U tome i jeste sustina. Samo onaj ko je "svoj" moze da ucini kompromis ili kompromise( ne preterano naravno) u zivotu generalno prema svemu a ne samo prema voljenom bicu. Ljubav trazi male kompromise i usaglasavanje i uklapanje malih razlicitosti.
 
Nemoj da te to buni, promene idu s godinama - ne menjaju se poremećeni, autistični ljudi - deca zarobljena u telima odraslih... Bolesno je ne menjati se.

Na promene utiče sam život, doživljaji, iskustva, raspoloženja... i sve je to jako normalno.

Graditi sebe, rasti, suočavati se sa sobom - svakog dana po malo iz godine u godinu...

Kad je u pitanju odnos između dvoje ljudi, KOMPROMIS je ključan faktor opstanka veze, on ima ulogu DOGOVORA.

Ukoliko tvojoj dragoj osobi smetaju neke tvoje navike, sasvim je prihvatljivo da ih u njenom prisustvu nećeš upražnjavati - ti ne gubiš time svoj identitet :wink:
 
A sta raditi ako imas osecaj da ti jedina pravis kompromise (a druga strana ne vidi to kao kompromis vec kao normalnu pojavu), ili ih i druga strana pravi samo sto tebi nisu dovoljno dobri? Nekako cim on napravi kompromis, ja kao da zelim jos vise od njega dok ne bude (i ne ucini ono sto ja zelim) bas onakav kakav bi meni bio idealan. Takodje znam da je to nemoguce postici, i otud moje frustracije. Ma bas sam u nekoj cudnoj fazi.
 
Devilishgirl:
moje navike su deo mene..o cemu ti pricas...nece upraznjavati u njegovom prisustvu..a ako ceo zivot bude s njim...stvarno..

Nervozice, pa zato sluze kompromisi .... da u jednom trenutku popustis, u drugom malo zategnes .... pa sta mislis, kako opstaju brakovi po 30, 40 godina .... nikako tako sto svako tera vodu na svoju vodenicu ............ :wink:
 
Melanija24:
A sta raditi ako imas osecaj da ti jedina pravis kompromise (a druga strana ne vidi to kao kompromis vec kao normalnu pojavu), ili ih i druga strana pravi samo sto tebi nisu dovoljno dobri? Nekako cim on napravi kompromis, ja kao da zelim jos vise od njega dok ne bude (i ne ucini ono sto ja zelim) bas onakav kakav bi meni bio idealan. Takodje znam da je to nemoguce postici, i otud moje frustracije. Ma bas sam u nekoj cudnoj fazi.

Prava ljubav je davanje... Kad pocnes da primecujes da si ti jedina osoba koja ulaze u vezu, ljubav je nestala... I to ne nuzno krivicom druge strane...
 
Incognito:
mackica ns:
Kao ona fora - Žena se uda sa nadom da će promeniti muškarca, ali on se nikad ne promeni. Muškarac se oženi sa nadom da se žena neće promeniti, ali ona se uvek promeni... :?

Izvini, to je glup stereotip... Svi ljudi se menjaju tokom zivota... Medjutim udati se sa nadom da ces promeniti muskarca... Pa koja je tu logika? Zasto odmah ne najdes muskarca koji ti odgovara bez menjanja a ne da uzmes bilo kog pa da izigravas vajara pokusavajuci da od njega napravis nesto sto nije...

Kompromisi naravno moraju da postoje u vezi, ali kompromis i menjanje neke osobe uopste nije isto... Kompromis moze biti recimo da ako je meni neki dan ispunjen slobodnim vremenom i voleo bih da se vidim sa svojom lepsom i pametnijom polovinom, ona ne moze jer se dogovorila sa drugaricama, i ja se povinujem tome... Menjanje bi bilo da je nateram da otera sve drugarice od sebe kako bi mi bila uvek na raspolaganju kad mi zatreba...

Ja ne shvatam zasto bi neko hteo da menja osobu sa kojom je... Pa onda bi to bila neka druga osoba a ne ona u koju si se zaljubio/la...

Kandzice.. :D .ja se ovde sroz slazem sa Incom, nece covek ni izabrati nekoga gde trebaju velike -transformacije - da se vrse da bi veza opstala...Suprotnosti su se uvek privlacile, ali na kratko....opstaju veze u kojima ljudi imaju slicne stavove , fizicki se -poklapaju-....Ja sam u slicnoj situaciji....mislila sam da necu morati puno toga da menjam....jer 99% nam se stavovi slazu...ali gadno je kada covek mora da menja navike....Pogotovo kada se totalno menja zivot zene ....kada je u ozbiljnoj vezi....Kod njih je to cool...evo, tu mu je cica redovno, cisto, skuvano, sredjeno.....a na sta treba da se pretvori nas zivot???Pa jos njegova mamica, pa jos sto mi moramo da se seljakamo.....Ne znam, ocito to tako mora.....Oni od nas ocekuju da to -prilagodjavanje- kod nas prodje -glatko-....ali to uopste nije ni lako ni jednostavno.....But..that's life..... :?
 
Kompromis uopste nije kljuchan faktor veze. A da ja sad ovde ne bih nadugo objasnjavao zasto, razmisli ako bi se sve resavalo kompromisima - onda bi smo mogli da pokupimo bilo koga na ulici i od njega napravimo idealnog partnera za ceo zivot. Ali sta je time uradjeno? Nista, napravljena projekcija tvoje sopstvene vizije "idealnog partnera"... :roll:
 
Melanija24:
A sta raditi ako imas osecaj da ti jedina pravis kompromise (a druga strana ne vidi to kao kompromis vec kao normalnu pojavu), ili ih i druga strana pravi samo sto tebi nisu dovoljno dobri? Nekako cim on napravi kompromis, ja kao da zelim jos vise od njega dok ne bude (i ne ucini ono sto ja zelim) bas onakav kakav bi meni bio idealan. Takodje znam da je to nemoguce postici, i otud moje frustracije. Ma bas sam u nekoj cudnoj fazi.
Pa, ti govoriš baš po tom stereotipu na kraju postavke teme... I baš kao što je rekao Inco - šta ti uopšte radiš s njima ako nisi zadovoljna ničim... Mislim, dok 'ne učini baš ono što ti želiš' :shock:
A, jel' bi ti učinila baš ono što on želi? Makar to bilo i da odete razdvojeno na more?
 
Kad_LupimLupim:
Kompromis uopste nije kljuchan faktor veze. A da ja sad ovde ne bih nadugo objasnjavao zasto, razmisli ako bi se sve resavalo kompromisima - onda bi smo mogli da pokupimo bilo koga na ulici i od njega napravimo idealnog partnera za ceo zivot. Ali sta je time uradjeno? Nista, napravljena projekcija tvoje sopstvene vizije "idealnog partnera"... :roll:
Pa, to i jeste pitanje - gde je granica između kompromisa i menjanja?
Kompromisi jesu neophodni, ali to ne znači da su ključni faktor veze... I ne znači da se njima rešava SVE...
 
Kad_LupimLupim:
Kompromis uopste nije kljuchan faktor veze. A da ja sad ovde ne bih nadugo objasnjavao zasto, razmisli ako bi se sve resavalo kompromisima - onda bi smo mogli da pokupimo bilo koga na ulici i od njega napravimo idealnog partnera za ceo zivot. Ali sta je time uradjeno? Nista, napravljena projekcija tvoje sopstvene vizije "idealnog partnera"... :roll:

Ključan ne znači i jedini :roll:

Ne može ništa bez dogovora: ''Dogovor kuću gradi''.
Projekcija vizije idealnog muškarca, napravljena putem kompromisa? Stvarno preteruješ.

Ako svako vuče na svoju stranu sve se strovali u *

Komromis nije: povlađivanje, šlihtanje, ucenjivanje.

Kompromis je sasvim normalan pristup svakom putu kojim su dvoje zajedno krenuli.

Nije uvek kako on kaže - nije uvek kako ona kaže - uvek je onako kako se dogovore :wink:
 
da ..kompromisi su super stvar..kad su u pitanju dileme tipa smoki ili cips...
ali sta kad smatras da si u pravu...npr.ne volis kasnjenje...i zameris partneru zbog toga..a on odgovori nesto tipa -ja sam takav, navikni se da dolazim sat kasnije :?
elem, ako je covek takav, a svi talasamo kako coveka treba prihvatiti takvog kakav je, treba to pustiti i ne dizati buku oko toga...ALI...ja sam takva da mi kasnjenje , narocito koje nije javljeno na vreme, VEOMA smeta...pa prethodnoj logici, i on bi trebao da mene prihvati kakva sam, i da ispostuje moje vreme...i kakav je tu kompromis moguc?!
nije moguc...
a opet, verovatnoca da cemo IKAD sresti nekog ko ima u svemu isti stav , je dramaticno mala...znaci, pitanje je sasvim drugo...koliko nam je stalo do onog, cije nas ponasanje ponekad nervira..ako nam je zaista stalo, kompromis je u tome da ne dozvolimo da nesuglasice oko nekog pitanja poremete celokupan odnos...jer, kad se hladnoca jednom uvuce u odnose, siri se kao rdja...i unistava sve lepo sto postoji...

ajde, komentari..kako se borite sa onim osobinama svog izabranika-ce koje vam se ne dopadaju?
 
Slazem se za kompromise, i da se ne menja osoba sa kojom si, vec da je prihvatis takvu kakva jeste. Medjutim zar ne bi trebalo da se osoba makar malo promeni zbog tebe? U smislu da shvati da sada ima nova osoba u njegovom/njenom zivotu, i da zbog toga pokusa da ubaci tu osobu malo vise u svoj zivot? To je kompromis, zar ne? A u isto vreme je ipak malo menjanje, ne licnosti, vec stila zivota. To je ono sto ja ustvari zelim od mog decka. Ja volim kakav je on kao licnost (ne volim to sto je ponekad previse neozbiljan, ali to je to), bas zato bih i zelela da ga vidjam cesce. Medjutim, njega to gusi.... Izgleda. On pokusava malo po malo da me ubacuje u svoj zivot, ali meni kao da sve ide previse sporo. Kao da zelim sve, odmah.
 
mackica ns:
Možda grešim, ali mi se čini da ovde baš često pročitam da kada pričamo o drugima - kažemo kako treba stvarati kompromise; odnosno taj drugi treba da ih stvara ili prihvata; a mi smo takvi-kakvi-smo i Bože moj, nećemo se valjda mi menjati zbog drugih...
Ili, OK - prihvatićemo nešto što nazivamo 'kompromis', ali ako samo neko zucne da smo se promenili zbog nekoga bićemo smrtno uvređeni... Opet, od drugih očekujemo da se promene zbog nas, lako ćemo ih ubediti da je to samo jedan kompromis...

Koja je razlika između kompromisa i menjanja?
I koliko smo spremni da se menjamo zbog drugih, ili koliko očekujemo da se drugi promene zbog nas?
Koliko smo spremni da prihvatimo ljude takve kakvi jesu; da se ne nadamo da ćemo ih u međuvremenu promeniti... Ja često kažem - kad bi se mnogo promenio, to više ne bi bio onaj čovek u koga sam se zaljubila; ali opet daleko od toga da je savršen i da mi ne bi bilo drago da neke stvari promeni...
Ja sam se poprilično promenila zbog mog momka... Ne zato što je on to zahtevao od mene; tipa - promeni to-i-to, ili nećemo biti zajedno (recimo na takve ucene nikad ne bih pala, ali zato - tiha voda roni breg); recimo, neke stvari koje nikada ranije ne bih prihvatila, pored njega i od njega jesam... I tako je meni samoj bilo lakše... I imam utisak da sam se zbog sebe promenila, iako je on bio direktan povod tome...
Promenio se i on zbog mene; iako ne znam koliko baš suštinski, a koliko samo način života... Prošlo vreme momačkog života, to je valjda moralo da dođe kad-tad... Ili je i to samo kompromis zajedničkog života :?

Znam :roll: sad će Pera opet reći da je moja tema konfuzna :lol: Ali odgovarajte kako god da je razumete 8)

Kao ona fora - Žena se uda sa nadom da će promeniti muškarca, ali on se nikad ne promeni. Muškarac se oženi sa nadom da se žena neće promeniti, ali ona se uvek promeni... :?
Ključna razlika je što na kompromis pristaješ, tolerišeš i trpiš, a menjanje znači da si stvarno nešto uradio u životu u ime ljubavi i nemaš potrebu za trpljenjem i kompromisom.
 
SINDI:
ajde, komentari..kako se borite sa onim osobinama svog izabranika-ce koje vam se ne dopadaju?
Paaa... kompromisom :lol:

Evo, meni baš odgovara tvoj primer kašnjenja. kad smo počeli da se zabavljamo nije nikada stizao sa manje od sat kašnjenja; a ja sam histerisala, baš zato što sam takva da mi to užasno smeta... Posle popriličnog broja takvih ispada i mojih scena; prvo sam ukapirala da je takav sa svima. Recimo da mi je bilo malo lakše kad sam bar shvatila da to nije nepoštovanje mene, kako mi se činilo; jer znam da ja ne bih nikada toliko kasnila baš zbog toga što poštujem tuđe vreme... U međuvremenu je i on ukapirao koliko to meni baš smeta i našli smo se na nekoj sredini, da i ako mora da kasni, da se bar javi da će zakasniti... Jel' to kompromis, ili šta :) :P
 
Melanija24:
Slazem se za kompromise, i da se ne menja osoba sa kojom si, vec da je prihvatis takvu kakva jeste. Medjutim zar ne bi trebalo da se osoba makar malo promeni zbog tebe? U smislu da shvati da sada ima nova osoba u njegovom/njenom zivotu, i da zbog toga pokusa da ubaci tu osobu malo vise u svoj zivot? To je kompromis, zar ne? A u isto vreme je ipak malo menjanje, ne licnosti, vec stila zivota. To je ono sto ja ustvari zelim od mog decka. Ja volim kakav je on kao licnost (ne volim to sto je ponekad previse neozbiljan, ali to je to), bas zato bih i zelela da ga vidjam cesce. Medjutim, njega to gusi.... Izgleda. On pokusava malo po malo da me ubacuje u svoj zivot, ali meni kao da sve ide previse sporo. Kao da zelim sve, odmah.

e, to je sasvim druga tema...ja sam pricala o konkretnim osobinama, koje same po sebi i ne moraju biti dobre ili lose, vec samo razlicite od recimo mog afiniteta..a ti pricas o tempu kojim se tvoja veza razvija...ubrzati vezu zato sto to partner zeli, nije kompromis...to je sr.anje :wink:
ne moze nista na silu...nista..so, ako ti je on ok, pusti da te pozeli koliko ti zelis njega..ako moras da ga teras, je.bes pos'o!naterati ga neces, samo ces ga oterati..cak ,i ako ga nateras, to nije to..veruj mi
nego..pusti to, bre...polako..emocije se trose..nemoj zuriti..uzivaj u onom sto imas...nemoj to kvariti razmisljanjem o onom sto bi mogla da imas..to je prokletsvo...
hehehheheeh..e, stvarno zvucim k'o tetka :lol: :lol: :lol: :lol:
 

Ova tema sa različitim naslovima cirkuliše već mesecima. Spojila si kompromise i menjanje, a to ne mora da ide zajedno. Kompromisima ljudi često ne menjaju sebe, već su svesno u vezi potčinjeni dominantnijem partneru. I sa tim žive. Ceo život ljudi izgube prilagođavajući se nekome.
Mogu ja da ne volim njen kosmopolitizam, to što voli postmodernu književnost, to što je bezazlena i bezrazložno, ponekad, dobronamerna prema ljudima. Mogu i da gunđam i kritikujem njen izbor i trenutni ukus. Ali mi ne pada na pamet da utičem. Mene raduje sve što kruži oko nje, nema neprijatnog osećaja da je to uradila da bi mi udovoljila, ili ja njoj. Ja tako ne bih mogao, ali svako nosi svoj krst.
 

Back
Top