ZA SJAJNA OKA DVA...

naturaly

Primećen član
Poruka
739
...NESTO STO BIH DA PODELIM SA TOBOM...

Eto, vec odlazis, a nisam stigao da ti
kazem,ni da te pitam...
Da li leptir,koji zivi od izlaska do zalazka
Sunca, zna da raste drvo na cijoj kori provodi sav svoj zivot ? Da li covek od kolevke do starackog stapa
sme da zna da mu je zivot
tek treptaj oka koje nas mozda gleda iz vasione?
Coveku nije dato da gleda tudjim,mogucim okom.
Zivot je dar rodjen iz ljubavi,mora se prihvatit
sa zahvalnoscu i voleti kao nesto
najdragocenije.Ljubav je sila koja ce te postaviti
na noge. Dace Ti snagu da savladas
teskoce,da pretrpis bol,jer duzni smo
onima koji nas vole,zaduzujemo one koje volimo.
ljudi su bica slobodne volje i nisu uvek svesni
tog dragocenog osecanja koje bi moglo da na svetu
stvori raj.A ako je u dusi senka ,ona ce neminovno
nametnuti pitanje: Cemu borba ako je preteska,
cemu radost ako je tuga...Cemu jutro ako je tama?
zeleo sam da te naucim da u srcu nosis ljubav,
da se radujes lepoti mladog Sunca i carima
zvezdanog neba;da se tuga oseca
zato sto smo sposobni da spoznamo srecu.
Veruj u ljubav.Veruj u dva sjajna oka
koja ces zavoleti za ceo zivot.
Znaju li leptiri da li raste drvo na cijoj
su kori proveli svoj vek? Ne znam.Znam samo
da bez njih svet ne bi bio ovako lep.Coveku
nije dato da gleda tudjim mogucim ocima.

Ma koliko malo i oskudno znali o tome sto
nazivamo zivot,moguc je put do njegovog smisla,
put do srece. Pa zar nije vredno ziveti?


Za sve ono sto si mi pruzila u zivotu...
za svaki tren "proveden" kraj tebe...

S ljubavlju i postovanjem
tvoj Saki !!!
19.7.2005.
 
Dodje mi da placem sada...ali zasto? Neke sam stvari postavio na svoje mesto.Pa resio sam da idem dalje ,da idem ziveti...
No,ne zavaravajmo se, pretesko je ovo sidro sto me
vuce ka dnu!
Mozda cu postati olupina kao drevni brodovi sto su potonuli sa razlogom...I-ko zna mozda ce neko vremenom izvuci sa dna i postaviti oronuli exponanat
da svedoci o nekadasnjoj borbi
koju je izgibio...sa ponosom i bez kajanja!!!



Poslednje zbogom...neka ovi plotuni
oznace!!!
 
LAERT: O, vatro, isuši mozak moj! O suze
sedmostruko slane, spržite mi čulo
i moći vida! O, tako mi neba,
ludilo tvoje biće plaćeno
težinom istom, dok naš teg ne pretegne!
O, ružo majska, mila devojko,
sestrice nežna, slatka Ofelija!
O Bože! Da li je moguće da um
devojke mlade bude smrtan
ko život starca? Priroda je nežna
u ljubavi: i takva, ona šalje
dragocen spomen same sebe onom
što voli.
 
NE BIRA SE LJUBAV

Ne bira se ljubav kao ni smrt.
Sve je u knjigama duboko pod morem zapisano.
Jezikom neznanim nama,
nebeskim pismima.
Niti se oduprijeti mozes
niti preskociti dan.
Kao sto ne mozes tudji san usniti
niti okom drugim vidjeti.
Volio bi da nisi ti
ona koju u ovom casu volim.

(Pero Zubac)
 
sedeo sam na klupi i chekao autobus...nisam bio svestan shta se tachno dogodilo tod dana...u magnovenju kristalnog pogleda pluckao sam ispred sebe....trchala je niz ulicu......nemoj da idesh...........orisaho sam
 
Ociju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U slepom nasem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz ociju nestajali

Slavuja tvojih da nije
vrbe ne bi nikad
Nezne preko praga presle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu nasem prenocilo.


VASKO POPA
 
LUTALICA

Baš je čudno kako te ponekad trebam..
Nisi li rekao da odlaziš...a još si na mom pragu...lažljiva moja ptico...
Nemoj mi poklanjati ove nestvarne bisere....znaš da me tvoj osmijeh razoruža uvijek...
Uvijek me pobijediš na neku čudnu foru...ili te ja pustim...ha, nisi znao...
Ljubav...sjećaš li se što je to...ne, to nije ona ruža već osušena....
Ljubav, za nas to su uspomene..
Neke stvari samo ti znaš...
Hvala ti, baš si ljubazan...
Pridržavaš mi vrata, zapravo me ne puštaš da te zaboravim...
Pa i neću, previše si dio mene..
Samo ti živi, i ja ću..
Samo ti voli, i ja ću jednom...
Ali znam da ćeš uvijek biti tu, baš kao i ja..
Neće nitko znati..čak ni ti..
Samo ja ću znati....

(apoc.)
 
Zaljubljenom srcu na grudi mi skoči,
...Ali skupi nokte svojih šapa,
Lepa maco, da ti gledam krasne oči
...Gde se ahat sa metalom stapa.

Kada ti prstima pomilujem glavu,
...I gladim leđa, što se gipka viju,
Tad pod rukom svojom slast osetim pravu.
...Kad iskrice iz tvog krzna biju,

K'o da mačku gledam, isti pogled sine
...I iz tvoga oka, slatki stvore,
Dubok, hladan, k'o strela me šine.

...A od nogu, sve do glave gore
Lebdi miris sladak i opasan što je
...oko tvoga tela mrke boje.
 
Učiniš li da ovaj dan bezgrešno ode,
umij me svetlom koje s čela klizi,
i onda me pusti niz očajne vode
u beloj, iznošenoj, paćeničkoj rizi.

Udovice nek sađu do moje tamnice,
tu ih mrakom plakanja ugosti;
ako sam poneo duše čisto lice
veruj, bol prožima ojađene kosti.

Ako padnem, nemoj da me škropiš vinom
koje nije vino. Mir mog lica shvati.
I jednom, kad prođes ponoćnom dolinom,
pogledaj za nebom kud ću odjahati.
 
Da sam u svom životu bio pisac, napisao bih knjigu: "Razgovor nemih pogleda", da sam bio Vagner, komponovao bih simfoniju: "Borba pogleda".
Možeš li da zamisliš u muzici, da mlad muškarac i žena, koji se još ne poznaju, vode nemi dvoboj, nemu ljubavnu bitku svojim bojažljivim, poniznim, odričućim, naređujućim, usplamtelim, prihvatajućim, zamišljenim, odričnim, začuđenim, radosnim, molećivim, preklinjajućim i zanosnim pogledima ?
Možeš li da zamisliš kako tiho odzvanja sa violine, oboa, flauta i gromkih fanfara u orkestru ? Jesi li već osetio kada pogled žene bojažljivo kaže: da…. ?
 
Gotovo je dugo ljeto jednom zauvijek
Pucanj iz pištolja kaže trka počinje
Ispred mene ništa, iza ljuta gomila
Hajde kaži dušo gdje se sreća sakrila

Pratim svoje tragove
One rade krugove
I na kraju vode do tebe

U ovom gradu šansi, bez šanse kružimo
Sve je manje smijeha, sve se manje družimo
I negdje netko drugi dijeli dobre uloge
Valjda će se naći kakva dobra za mene

Pratim svoje tragove
One rade krugove
I na kraju vode do tebe

Jer ti, ti još sanjaš isti san
To je san u bojama
Ti još imaš isti sjaj
U očima

Jer ti, ti još sanjaš isti san
To je san u bojama
To je san koji sanjam ja
 

Back
Top