determinizam

To vec ne bih znao reci, ali za ovo razmisljanje i nije toliko vazno.
Ja i ne govorim o zakonima koji se menjaju, vec o zakonima koje je nemoguce otrkiti sve.
Ako postoji pocetno stanje i zakoni koje odredjuju promene, onda ce svako buduce stanje biti odredjeno.
Da bi tvoja predvidjarnica radila, ipak se moraju znati svi zakoni.
A da li se svi zakoni mogu znati?
Sta ako je svet sa tim zakonima determinisan tako da se ne moze znati sve?
Sta ako je beskonacno mnogo zakona koja odredjuju ta buduca stanja?
Tvoja predvidjarnica ne moze nista determinizmu, ona osporava determinizam u kojem je ona moguca.

Kako znaš da se svi zakoni ne mogu znati
kako znaš da ima beskonačno mnogo zakona
 
Kako znaš da se svi zakoni ne mogu znati
kako znaš da ima beskonačno mnogo zakona

Naravno da ne znam, samo kazem da bi u slucaju da je to tako tvoja logika propala.
Ali posto ni ti mozes da dokazes da zakona ima konacno mnogo, niti da su podlozni otkrivanju, ostaje mi samo da konstatujem da obojica nista pouzdano ne znamo, i da o ovoj temi mozemo samo spekulisati. :)
 
Naravno da ne znam, samo kazem da bi u slucaju da je to tako tvoja logika propala.
Ali posto ni ti mozes da dokazes da zakona ima konacno mnogo, niti da su podlozni otkrivanju, ostaje mi samo da konstatujem da obojica nista pouzdano ne znamo, i da o ovoj temi mozemo samo spekulisati. :)

pa jasno, moja postavka i počinje od toga da je predviđarnica sposobna da uvidi SVE, uključujući i bilo koju promenu zakona i uticaj istog
koliko je to dostižno nije bitno, bitno je samo da se determinizam ispita u svom graničnom slučaju

pazi, ovde se jednostavno radi o beskonačno malom vremenskom intervalu koji je determinisan, tu čak ne bi trebalo ni da bude neke ozbiljne promene zakona
podseća me malo na double slit experiment

u smislu da sam determinizam biva ostvaren kao ideja tek onda kada se desi, jer kad bih ja imao svest o budućoj determinisanosti nečega i išao na to da je promenim, i to bi bilo determinisano u percepciji, a ako bih znao da je determinisano da ću imati svest i hteti da je promenim onda bih išao kontra od toga

dobiješ nešto kao ogledalo prekoputa ogledala gde imaš beskonačno mnogo odraza u njima
 
ne postoji determinizam postoji samo verovatnoca...ono sto mi nazivamo determinizmom jeste zapravo najveca verovatnoca za neki buduci dogadjaj.....znaci tipa bacis kockicu najverovatnije je da ce ona da padne na jedan od 6 brojeva..ali postoji i verovatnoca da stane na jedan od cetri spica kocke,da lebdi....da beskonacno odskace i nikada se ne zaustavi ..itd.......
 
Poslednja izmena:
Mene to vise podseca na one spekulacije o vremenskim putovanjima... Pa kad odes u proslost i nesto menjas...
Predvidjarnica negira determinizam u onom svetu koji ce je dozvoliti... Ok, u granicnom slucaju imamo protivrecnost...
U ovom svetu pred nama imamo... Imamo ko zna sta.
Ja cu sad onako Hamletovski reci, "Druze Horacio, mnogo je stvari o kojima ni najmudriji medju nama nisu sanjali".
Ja sam iskreno dajem prednost inderterminizmu, ali ne zbog ovakviih stvari, vec vise zbog svoje struke...
Mada i na tom nivou ne mogu da budem siguran da se indetrminizam mikrosveta slika i u makrosvet...
 
pa jasno, moja postavka i počinje od toga da je predviđarnica sposobna da uvidi SVE, uključujući i bilo koju promenu zakona i uticaj istog
koliko je to dostižno nije bitno, bitno je samo da se determinizam ispita u svom graničnom slučaju

pazi, ovde se jednostavno radi o beskonačno malom vremenskom intervalu koji je determinisan, tu čak ne bi trebalo ni da bude neke ozbiljne promene zakona
podseća me malo na double slit experiment

u smislu da sam determinizam biva ostvaren kao ideja tek onda kada se desi, jer kad bih ja imao svest o budućoj determinisanosti nečega i išao na to da je promenim, i to bi bilo determinisano u percepciji, a ako bih znao da je determinisano da ću imati svest i hteti da je promenim onda bih išao kontra od toga

dobiješ nešto kao ogledalo prekoputa ogledala gde imaš beskonačno mnogo odraza u njima
To su ti kriva ogledala. :hahaha1:
 
Svaki nivo posmatranja ima svoja "pravila","zakonitosti" I sl.
Ali isključivo u umu posmatrača...
U stvarnosti se dešavaju kvantni događaji,makro događaji,mega dogačaji,giga...
I to što su veći u višim fazama kombinacija u skupovima I interaktivno...
Neki svemiri su I bez posmatrača-pitanje je ko tamo određuje Zakone?
Njutnov zakon je na mega nivou,spec.teorija relativnosti na giga,kvantna
teorija na nano nivou itd...
U tom je važno (posmatraču ili čak eksperimentatoru) da se zapaža šta je primarne,šta sekundarne,šta tercijalne itd..intencije na događaj...
Jer sile I tenzije ne deluju jednako obzirom na datosti...
Važno je ipak odvojiti dijalektičnost mišljenja od tih prirodnih dejstava I tenzija...
Jer u "prirodi" nema dijalektike-to je ljudska umotvorina borca I lovca...:mrgreen:

Imam utisak da ovo niko nije baš ni pokušao da razume...Da li sam to tako žestoko lupao?
 
jedini razlog zašto smo nesposobni da predvidimo kako će nam život teći je to što nismo sposobni da u proračun ubacimo SVE varijable stvarnosti i dobijemo tačnu jednačinu, međutim apsolutno smo sigurni da je sve determinisano prethodnim uzrokom. Čak je i ovo što ja pišem determinisano.

Детерминизам постоји исто колико постоји и Бог (Религијски Бог, овде сам на њега мислио).!
Нема разлике. Јер ни за једно ни за друго не постоје докази.

Најјачи аргумент тзв. Детерминиста јесте, да све што се десило морало је тако да се деси, јесте зато јер се тако десило, и да је могло друкчије, онда би се друкчије и десило!??:roll: У мојим књигама, таква врста философије или ти назови размишљања је више за децу. Па наравно да се морало тако десити јер се тако десило, и ту нема ништа спорно.

То је исто као Када им кажеш да ти покажу решење бинеарне једначине другога степена коју су они задали, а за коју ти знаш да нема решења, они ти кажу: па 1 + 1 = 2! Ето ти доказа!? Да није тужно било би смешно. Јер, наравно да су 1 + 1 = 2, али то нема никакве везе са решењем задате једначине! Дакле: чист софизам.

Истина је следећа: БУДУЋНОСТ НЕ ПОСТОЈИ. Она се ствара онако како дуне ветар јачих енергија. Тачка.
ДОКАЗ: када би постојала будућност (дакле унапред одређена судбина) онда не би вредело уопште спремати се за испит.
постоје само две могућности: да положим исипит и да паднем на испиту.
1. Да положим: ако ми је суђено да ћу положити, онда нема потребе да учим. Јер је то бацање времена. Учио не учио ја ћу га положити
2. Да паднем: ако ми је суђено да паднем на испиту, онда нема потребе да учим. Јер учио не учио пашћу. Дакле, опет бацање времена.

МЕЂУТИМ: Сви се спремају за испит. Нико и не помишља да му је унапред суђено шта ће се тамо десити. Сви знају ако се добро спреме да ће положити. СВИ, укључујући и дрвене философе, или ти СОФИСТЕ детерминисте, који кажу да је све унапред одређено!!

Ахахаха...нека ми неко помогне да престанем да се смејем. Не могу да се сам зауставим! :rotf:
 

Back
Top