Koliko pricate sa svojim muzevima...

A

anakin

Gost
koliko zaista pricate sa svojim partnerima? i o cemu?
ne mislim na depilaciju i PMS...
koliko ste u stanju da sa muzem/parnerom pricate o zaista intimnim stvarima? planovima u zivotu? zeljama?
i da nije samo monolog gde cemo mi da pricamo 2 sata a on ce samo da klima glavom, potvrdjuje i govori Da draga...
mislim na ravnopravan razgovor kao sa ortakom...ne kao sa nekim ko ce uvek da nam drzi stranu i mazi nas po glavi i govori nam u pravu i kad nismo...nego neko ko ce zaista da ucestvuje u razgovoru...

koliko ste prijatelji sa partnerom?
 
pa jbg shvatila sam ovih dana da pricam samo ja :evil: ok kad mu kazem da imam problem on mi da savet.ali za komentar moram da pitam 100 puta ako pricam o necemu drugom.
a njemu sam ispricala skoro sve...najintimnije,najnize,i stvari koje mogu da se iskoriste da me povrede...
a mislim da on cuva jedan deo za sebe.mislim da je od ljudi koji mogu da iznenade svojim potezom o kojima nikad ne znamo sve.
pa odgovori i ti kad si postavila temu :wink:
 
Nama razgovor nikad nije bio problem. Uvek pricamo, o svemu pricamo, najintimnije detalje onog drugog vec odavno znamo. Razmenjujemo takve misli, koje ni pod kakvim uslovima nekom drugom ne bih smela da saopstim. Jedno drugom smo i kritika i podrska.
I da, on mi je jedini i najveci prijatelj koji me poznaje zaista onakvu kakva jesam i pred kojim sam uvek ono sto jesam. I obrnuto.
"Mi smo jedna dusa, a dva tela" :wink: :P
A u poslednje vreme, desava nam se i da zavrsavamo recenice onog drugog. Mislimo na iste stvari u isto vreme.....Kao sto mu rekoh, suvise dugo smo zajedno. :roll: :? :lol:
 
hanibal77:
pa jbg shvatila sam ovih dana da pricam samo ja :evil: ok kad mu kazem da imam problem on mi da savet.ali za komentar moram da pitam 100 puta ako pricam o necemu drugom.
a njemu sam ispricala skoro sve...najintimnije,najnize,i stvari koje mogu da se iskoriste da me povrede...a mislim da on cuva jedan deo za sebe.mislim da je od ljudi koji mogu da iznenade svojim potezom o kojima nikad ne znamo sve.
pa odgovori i ti kad si postavila temu :wink:

uh kako je meni frka od toga :cry:
 
Kad nema intimnosti nema ni veze.
To ne podrazumeva da je sve med i mleko, to podrazumeva dijalekticki odnos, kako ja to volim da kazem. Moja ljubav i ja se svakodnevno raspravljamo oko svega, od gluposti do vecih stvari. Ali najvaznije je da smo u kriticnim situacijama jedno drugom oslonac. Onda delujemo kao bensedin jedno na drugo. :lol:
Niko me ne poznaje bolje od njega. On jeste moj najbolji i najintimniji prijatelj. :)
 
Aphroditi:
Nama razgovor nikad nije bio problem. Uvek pricamo, o svemu pricamo, najintimnije detalje onog drugog vec odavno znamo. Razmenjujemo takve misli, koje ni pod kakvim uslovima nekom drugom ne bih smela da saopstim. Jedno drugom smo i kritika i podrska.
I da, on mi je jedini i najveci prijatelj koji me poznaje zaista onakvu kakva jesam i pred kojim sam uvek ono sto jesam. I obrnuto.
"Mi smo jedna dusa, a dva tela" :wink: :P
A u poslednje vreme, desava nam se i da zavrsavamo recenice onog drugog. Mislimo na iste stvari u isto vreme.....Kao sto mu rekoh, suvise dugo smo zajedno. :roll: :? :lol:

Ovo mi je jako poznato, moja priča je gotovo ista.
I nama se dešava da istovremeno pomislimo ili izgovorimo ono što jedan misli...Uopšte ga ne doživljavam kao drugu osobu, već kao moju mušku polovinu.
 
Strela:
Aphroditi:
Nama razgovor nikad nije bio problem. Uvek pricamo, o svemu pricamo, najintimnije detalje onog drugog vec odavno znamo. Razmenjujemo takve misli, koje ni pod kakvim uslovima nekom drugom ne bih smela da saopstim. Jedno drugom smo i kritika i podrska.
I da, on mi je jedini i najveci prijatelj koji me poznaje zaista onakvu kakva jesam i pred kojim sam uvek ono sto jesam. I obrnuto.
"Mi smo jedna dusa, a dva tela" :wink: :P
A u poslednje vreme, desava nam se i da zavrsavamo recenice onog drugog. Mislimo na iste stvari u isto vreme.....Kao sto mu rekoh, suvise dugo smo zajedno. :roll: :? :lol:

Ovo mi je jako poznato, moja priča je gotovo ista.
I nama se dešava da istovremeno pomislimo ili izgovorimo ono što jedan misli...Uopšte ga ne doživljavam kao drugu osobu, već kao moju mušku polovinu.

Evo, i ja da potpisem ovo...vi ste to lijepo srocile...pogotovo ovaj dio "moja muska polovina" !
Sa bivsim muzem nije bilo tako...srecom kod mene je bilo druga-sreca!
 
hihi...ispade romanticna tema...

dadada, razgovori do 6 ujutro...zanimljivo je kako sam zaboravila koliko mi je to bitno... :?
i sad me neko podsetio... :lol:

ja sam inace Sofronije...koliko ja mogu da pricam, pa to nema nigde...i onda mi se desavalo da pravu pricu zamenim za nesto drugo...zato sam rekla - prijateljstvo....ne neko ko ce da klima glavom...
i tako ja pricam...a to nije razgovor nego monolog...jadan covek...hahaha...
da li ste uhvatile sebe nekad da ga tretirate kao dnevnik?
to se meni ne svidja...

zo, mozda je tema koliko on prica sa vama? sve znamo koliko smo u stanju da pricamo....hihihihi....a on? da li i on vas tretira kao nekog kome moze da kaze sve?

da li ste u svom zivotu provalili razliku izmedju ta dva? izmedju toga da mu sasipate sve redom (tu spadaju i intimnosti i zaista sve) i da razgovarate sa njim....
 
eh moram da cupam reci:a sta si ti osetio?a kako si doziveo?a je l te povredio-la?kaze on ali jbt nema pojma da prica.meni najvise prica,mogu zamisliti kako malo prica s drugima.bas sam mu danas rekla za ovu temu i koja je razmisljanja izazvala u meni i on kaze "pricaj pricaj bas interesantno"
 
ali i mi mozda pravimo gresku...ja sam 100 puta sebe uhvatila u monologu...i onda smo kao bliski...nije nego...nego ja mnogo pricam... :lol:

sta je ustvari bliskost?
mozda iz zelje za bliskoscu pobrkamo neke stvari...da li su oni bliski sa nama koliko mi mislimo da jesmo?

ok, novo pitanje...koliko vi slusate svoje muzeve? :lol:
 
anakin:
ali i mi mozda pravimo gresku...ja sam 100 puta sebe uhvatila u monologu...i onda smo kao bliski...nije nego...nego ja mnogo pricam... :lol:

sta je ustvari bliskost?
mozda iz zelje za bliskoscu pobrkamo neke stvari...da li su oni bliski sa nama koliko mi mislimo da jesmo?

ok, novo pitanje...koliko vi slusate svoje muzeve? :lol:

Bas ga priupitah juce koliko ga slusam, podstaknuta, je l' te tvojim pitanjem.I kaze covek lepo da ga slusam,....ko i on mene uostalom, ali samo kad nista drugo ne radi. Primetila sam da ne moze recimo da jede i da me slusa istovremeno. :? :lol:
Ni ostale radnje ne idu kod njega paralelno sa slusanjem, ali to je valjda odlika svih muskih bica. :roll:
Da, i bliskost je obostrana, kaze.....posto je procitao moj prethodni post na ovoj temi. Apsolutno se slaze sa mnom i podrzava sve gore receno. :wink:
 
e tačno afroditi -- muškarci ne umeju više stvari istovremeno -- sada može da se prijave neki muškarac i da kaže -- radimo po jednu stvar ali precizno i posvećeno ... ma jok žene mogu po više stvari istovremeno ,,, kao što recimo zevaju na ulici ,,,,, pročitah negde da muškarci ne umeju da gledaju krajičkom oka ,,,pa zato zevaju i okreću celu glavu a ne znaju da i mi žene snimamo ....ali diskretno
 
Moj dečkonja i ja, kad se previše uozbiljimo i unervozimo i kad previše ćutimo obavezno odigramo neku partiju šaha. Igramo na 3 pobede, naravno - sve vreme
ćutimo i tek po nešto komentarišemo ali na račun partije.

Kad prođu tih par sati ćutnje, rarmišljanja i gledanja preko stola - e onda se raspričamo ali ono - baš.

Ne znam koliko često - koliko god je potrebno i dokle gold neko ima šta da kaže :wink:
 
anakin:
koliko zaista pricate sa svojim partnerima? i o cemu?
ne mislim na depilaciju i PMS...
koliko ste u stanju da sa muzem/parnerom pricate o zaista intimnim stvarima? planovima u zivotu? zeljama?
i da nije samo monolog gde cemo mi da pricamo 2 sata a on ce samo da klima glavom, potvrdjuje i govori Da draga...
mislim na ravnopravan razgovor kao sa ortakom...ne kao sa nekim ko ce uvek da nam drzi stranu i mazi nas po glavi i govori nam u pravu i kad nismo...nego neko ko ce zaista da ucestvuje u razgovoru...

koliko ste prijatelji sa partnerom?
Treba se pomiriti sa tim da muškarce ne interesuje svaka tema o kojoj bi mi pricale. Ja to znam i ne zapocinjem takvu vrstu razgovora. Ono zbog čega sam vrlo srećna to je što znam da pored sebe imam pravog i iskrenog prijatelja u mom dečku. On me teši, on mi daje snagu za neke stvari, uvek je tu kad mi treba .Nemamo isti stav za sva pitanja,( ne volimo istu muziku, knjige, filmove) ali srećom to su nevažne stvari za zajednički život, u onim najvažnijim životnim stavovima razmišljamo na isti način. Oboje smo ostali svoji, prihvatili ono drugo takvog kakav je, i mogu reći da je on stvoren za mene. Kod nas sve ide nešto malo usporeno, prosto očekujemo da onaj drugi to predoseti, da sam zna šta se ovom mota po glavi, ništa važno ne kažemo jedno drugom dok ne razmislimo o tome više puta. Takvi smo kakvi smo najvažnije je da je nama ok.
 
anakin:
koliko zaista pricate sa svojim partnerima? i o cemu?
ne mislim na depilaciju i PMS...
koliko ste u stanju da sa muzem/parnerom pricate o zaista intimnim stvarima? planovima u zivotu? zeljama?
i da nije samo monolog gde cemo mi da pricamo 2 sata a on ce samo da klima glavom, potvrdjuje i govori Da draga...
mislim na ravnopravan razgovor kao sa ortakom...ne kao sa nekim ko ce uvek da nam drzi stranu i mazi nas po glavi i govori nam u pravu i kad nismo...nego neko ko ce zaista da ucestvuje u razgovoru...

koliko ste prijatelji sa partnerom?

hahahaha....više volimo da pričamo nego leba da jedemo! Nekad i do jutra...ali ništa konretno, onako, zayebancija...na razne teme, mahom infantilne.
O depilaciji nikad. Inače, mrzim one skoro neprijatne razgovore koji moraju da se obave (zatp mala napast od rođaka ne treba d auđe u sobu s kompom), kad on drži ruku na kvaki, tek što nije izašao, a ja pričam jer ....evo, sad on nešto priča i kaže "ne yebe me žena, ona kucka po tastaturi" Znači egal :lol:
Ponekad ga nazovem, on zna da itekako umem to da cenim, kad sam nešto srečna ili nesrećna i na ulici - izbrbljam sve za 1,5 min i kažem "eto, to sam htela, hvala" /npr. joj upteljala sam se u roletne, ili joj ujeo me mrav znaš kako boli, ili kupila sam bla bla stvarno mi to treba/ :D
 
hanibal77:
da da tu si u pravu...mozda i ne slusamo kako ocekujemo da budemo slusane :idea:

definitivno. Očekujem da počne prilču suštinom, onako "pravo u sridu" (jer tako i ja i svi oko mene radimo!), a on krene od početka...onda ja, budući da imam predrasude, pomislim, jaooooo..."aj reci mi u dve reči"..često smo se zbog toga posvađali.
Ali - kada saslušam, ta priča je odlična, nimalo linearna i uvek i duhovita i nežna.
Ja sam debil, sva sam usmerena na informaciju. A niej svaki razgovor TO.
Više od razgovora volim da ĆAKULAM. Onako, dok sedimo negde..komentar na ovo, ono, film koji treba da pogledamo, decu s cvećem, pq stignemo do....ko zna.
Juče - o nameštaju, o spravama koje skraćuju vreme koje u kući provedeš brinući o yebenoj kući (tepih u veš mašinu, danas i to ima!), i tako...filozofski, kuća je tu zabog nas a ne mi zbog nje. Pa ond ao nekim mini suknjicama koje su prolazile, pa...
Mislim da me nije sasvim slušao :)
 
Ja nisam velika pricalica... Dobro, desi mi se katkad da sebe uhvatim kako meljem bez prestanka, ali generalno gledajuci, vise sam sklona da slusam druge kako pricaju... I sjajna sam u tome...
Navodim ih da mi se povjeravaju... Na obostrano zadovoljstvo... S jedne strane, zadovoljena je moja voajerska crta zabadanja nosa u sve oko sebe, a s druge strane, oni olaksaju dusu...
I svima dobro... Pogotovo sto na taj nacin postajemo jos bliskiji... Ali i ranjiviji...
 

Back
Top