Fobija ili sta?

grad

Početnik
Poruka
8
Imam jedan, za mene jako veliki problem I zamolio bih strucne ili one koji se isto osecaju kao ja da mi daju savet…

Sve to se desilo neposredno nakon sto sam dobio dijabetes. U pocetku sam “normalno” funkcionisao.Istina,redje sam izlazio nego obicno (mnogo redje) al sam bar bio opusten.Onda odjednom,desilo se da me je uhvatio napad panike zbog toga sto sam van kuce I sto moze da mi padne secer…Tada sam mislio da je to mozda samo trenutna slabost,da sam u tripu,ali…Taj srah je poceo da se javlja I kad idem do prodavnice,I dok u apoteci cekam red,I u prevozu…svugde osim kod kuce!
Sada vec mi to izuzetno smeta,remeti mi normalan nacin zivota.Najgore od svega je to sto sam apsolutno svestan da su sanse da mi padne secer gotovo jednake nuli,ali mozak diktira tempo.Nemam ideju sta da radim?Ne mogu celog zivota sedeti kod kuce…

Sve sto sam nekada radio sad je za mene nedostizno.Ni na more ne idem nigde gde se ne osecam sigurno.

Da li je to zaista neka psihicka bolest,poremecaj I kome da se obratim za pomoc?
 
Niste bili jasni da li ste imali strah da ce da VAm padne secer ili ste imali simptome poput lupanja srca, gusenja, preznojavanja, itd koji prolaze kad se maknete u kucu? Sve u svemu lici na razvijanje poremecaja koji se zove agorafobija i neophodno je da se javite psihijatru, po mogucstvu nekome ko VAs nece 'tovariti' Bensedinom ili drugim vrstama anksiolitika nego ce Vas leciti antipanicnim protokolom lekova i kognitivno-bihevioralnom terapijom, sto je jedini nacin do sada poznat kao uspesan za razresenje simptoma fobija. NAzalost desava se da psihijatri, narocito oni iz manjih sredina, nemaju pojma (zalosno je sto ja kao pripadnik struke moram to da kazem, i malo me je zbog toga sramota...) kako se lece fobije, pa pune ljude sedativima godinama i stvaraju od njih zavisnike a ne lece osnovni problem. Na zalost, izbor psihijatra ne mogu Vam garantovati, ali svakako se javite nekome i bar pocnite proces.

Pozdrav.
Pozdrav
 
postoje neke kao bombone, u stvari pakovano je kao bomobne ali je...nešto... znam da sam to videla kod mog oca jer je neka NVO ili humanitarna org. delila dijabetičarima... uglavnom, to uvek nosiš sa sobom i čim osetiš da ti šećer pada ( hladan znoj, drhtavica...) uzmeš i nivo šeć. ti se stabilizuje...

U suštini ako se pridržavaš uputstva lekara, živiš i hraniš se uredno, gotovo je nemoguće da ti šećer drastično padne...
 
Sada cu vam malo blize objasniti svoj problem…
Problem je krenuo iznenada (bar ja tako mislim).U pocetku sam mislio da je to trenutna slabost pa na to nisam obracao posebnu paznju.Medjutim kako je vreme prolazilo taj strah je poceo da se javlja u skoro svakoj prilici.Kada do toga dodje,osecam kao da cu svakog trenutka pasti u nesvest,pocnem da se preznojavam,u stomaku mi je osecaj…”leptirici”…ma prosto-UMIREM OD STRAHA!
Cesto se ponadam da je to proslo,jer mi se desi da ponekad prosetam,a ne plasim se,ali to ponovo doje.Onda,primetio sam da se plasim I svog endokrinologa!Bez ikakvog razloga,jednostavno dok sam u cekaonici zelim da pobegnem I cesto ne kazem sve sto me muci jer zelim samo da odem odatle…
Jos gore od svega je sto sam svestan da mi u tim trenucima secer nije pao,stavise cesto mi je visok,ali ja kao idiot jedem I onda stvaram dodatni problem!Apsolutno ne znam sta da radim…
A sto se tice tih tabletica…znam za sve to!Imam ja glukagon u obliku injekcija,ali zasto bih ga koristio kad meni ne pada secer vec imam fobiju od toga!
:cry:
 
grad:
Sada cu vam malo blize objasniti svoj problem…
Problem je krenuo iznenada (bar ja tako mislim).U pocetku sam mislio da je to trenutna slabost pa na to nisam obracao posebnu paznju.Medjutim kako je vreme prolazilo taj strah je poceo da se javlja u skoro svakoj prilici.Kada do toga dodje,osecam kao da cu svakog trenutka pasti u nesvest,pocnem da se preznojavam,u stomaku mi je osecaj…”leptirici”…ma prosto-UMIREM OD STRAHA!
Cesto se ponadam da je to proslo,jer mi se desi da ponekad prosetam,a ne plasim se,ali to ponovo doje.Onda,primetio sam da se plasim I svog endokrinologa!Bez ikakvog razloga,jednostavno dok sam u cekaonici zelim da pobegnem I cesto ne kazem sve sto me muci jer zelim samo da odem odatle…
Jos gore od svega je sto sam svestan da mi u tim trenucima secer nije pao,stavise cesto mi je visok,ali ja kao idiot jedem I onda stvaram dodatni problem!Apsolutno ne znam sta da radim…
A sto se tice tih tabletica…znam za sve to!Imam ja glukagon u obliku injekcija,ali zasto bih ga koristio kad meni ne pada secer vec imam fobiju od toga!
:cry:
U bolnici "Dr. Dragiša Mišović", na psihijatriji, radi dr.Diligenski, koji se uspešno bavi lečenjem strahova. Obratite se njemu.
 
Najverovatnije znaš za staru preporuku sa tri kockoce šećera za dijabetičare :) T. j. da nikuda ne idu bez njih. Postoji izuzetno veliki broj ljudi koji još uvek ne umeju da prepoznaju pad šećera i smatraju da im se događa nešto strašno. Za tebe i jeste, ali je taj problem lako rešiv. Mada znam da ti govoriš o drugom problemu.
Naravno da je problem najbolje rešiti uz nečiju pomoć, a za to vreme ti preporučujem da se informišeš o fobijama, o dijabetesu verovatno već znaš maltene sve, i da počneš da se "suočavaš sa svojim problemom" tako što ćeš polako raditi baš ono čega se najviše plašiš. Ja, svakako, nisam doktor, ali recimo da sam imala neku vrstu fobijice, mada ne baš ozbiljno kao ti. Postajalo je ozbiljnije kada sam je primetila i shvatila (baš kao ti sada) da moram da se borim protiv nje.
I, mogu ti reći, polako sam privikla sebe na situacije kojih sam se plašila (ili je možda bolje reći - koje sam izbegavala).
Pozdrav;
 
Dobar savet. Lexa, samo - ako ima jake panicne napade kao sto pise, onda ce mu pomoc lekara biti potrebna a verovatno i pomoc lekova da bi mogao da udje u proces desenzitivizacije. Ovako, moze da se desi da se jos vise uspanici i prestravi, pa da potpuno odustane od izlazenja i konfrontacija i udje u duboko ponasanje izbegavanja, sto je svakako korak unazad. Dakle - kod lekara, mladicu!
 
O dijabetu znam apsolutno sve.Za podizanje glikemije imam apsolutno sve,od onih najjednostavnijih srvarcica pa cak i glukagon u vidu injekcija.Nije problem sama hipoglik.vec ta situacija od koje padas u komu.Problem je tako i nastao,padao sam u kome na raznim mestima i to je sad dostiglo taj vrhunac da mi je frka iz kuce da izadjem. :cry:
Bio sam kod psihijatra (pa nisam bas tolko lud da sedim celog zivota u kuci)i treba da odlazim kod psihologa.
Druga stvar:diabetes je sam po sebi psihosomatska bolest i on cesto hoce da donese anxioznost,depresije i sl.
Moze li mi neko blize objasniti sta je zapravo to agorafobija?
Hvala vam svima sto imate razumevanja... :)
 
Agorafobija je zvanicno strah od otvorenog prostora (izvedeno iz dve grcke reci, pijaca odnosno trg, i fobija tj. strah - dakle strah od velikog otvorenog prostora, ulice, trgova itd). U prosirenoj verziji, kako se psihijatrijski i koristi to je strah da se coveku moze nesto desiti a da nece moci da napusti sigurno i brzo neki prostor (autobus, tunel, bioskop, pozoriste, most itd) ili da nece biti nekoga da mu adekvatno pomogne (ako padne, izgubi svest, ili dozivi srcani ili mozdani udar). Karakteristicno za sve fobije pa i ovu jesu somatski simptomi ako se osoba nadje u situaciji koja provocira strah - lupanje srca, osecaj da ne moze da se 'nadise' dovoljno vazduha, osecaj pritiska u grudima ili gusenja, preznojavanje, hladan znoj, 'leptirici' u stomaku, mucnina, osecaj nestvarnosti (coveka u svom telu, ili prostora oko coveka), osecaj da se svet vidi kao kroz usku cev (da se defokusira od osobe) itd. Ne moraju svi ovi somatski simptomi postojati, naravno, ali postoji bar dva ili vise. Uz ove simptome postoji jak strah od smrti, od gubitka kontrole ili od toga da ce covek poludeti ili uraditi nesto nekontrolisano ( vristati, mokriti, defecirati itd) sto ce ga osramotiti pred drugima. Uskoro sledi izbegavanje provocirajucih situacija u kojima se javljaju telesni simptomi i/ili panicni napadi, obavezno napustanje stana iskljucivo u pratnji sigurne osobe, i jak anticipatorni strah (strah od straha, odnosno strah da ce se vec jednom dozivljeni napad panike od ranije ponoviti). Ta tri simptoma - telesni simptomi sa strahom, ponasanje izbegavanja, anticipatorni strah, uz dodatnu pratnju poznate osobe cini agorafobiju.

Posveti se ozbiljnom lecenju ovog poremecaja, jer ako se ne leci dolazi do pogorsanja i sve cesceg ponasanja izbegavanja sve veceg broja situacija, te velikog radnog, socijalnog i fizickog onesposobljenja coveka.

P0ozdrav i srecno!
 

Back
Top