Eustar
Zainteresovan član
- Poruka
- 186
ZAMOLIO BIH VAS DA NA OVOM DELU, U KOLIKO JE MOGUCE, NE VREDJATE, NE IZNOSITE SOVINISTICKE STAVOVE, NEGO, OVO SAM POSTAVIO DA BI SE MOGLO UVIDETI KOLIKO JE TU ISTINE U SVEMU, JER ZASIGURNO POREKLO DANASNJIH MUSLIMANA KROZ OVO STO BUDETE PROCITALI CE BITI UPECATLJIVO ALI NIJE O TOME REC NEGO O NJIHOVOM STATUSU PRAVU itd.
MUSLIMANI U SRBIJI NAKON POVLACENJA TURAKA
Uvod
U Srbiji su tokom XIX st.bile izvedene planske akcije sa ciljem da se muslimani isele. Citav taj proces tekao je postepeno, a završen je definitivnim nestankom ovog stanovništva sa osmom decenijom XIX st. Višestoljetni proces iseljavanja muslimanskog stanovništva iz današnje Srbije govori o jednom kontinuitetu srpske politike, koja je imala za posljedicu da se broj muslimana sa godinama neprestano smanjivao, što ce na kraju rezultirati time da muslimani asimilacijom ili protjerivanjem potpuno nestanu sa ovog podrucja.
Srpska historiografija pod balastom vlastite politike i nacionalisticke ideologije ima poseban odnos prema iseljavanju muslimanskog stanovništva iz Srbije. Ona iseljavanje posmatra u sklopu procesa stvaranja svoje nacionalne države i oslobodenja od višestoljetne osmanske uprave. Opceniti stav srpske historiografije temelji se na mišljenju kako su muslimani protjerivani zato što nisu htjeli da Srbiju prihvate kao svoju državu, niti svoje “srpsko” porijeklo, kao i zbog muslimanske odlucnosti da se ne pokore zakonima sekularne države. Nasuprot ovom mišljenju kojeg zastupaju dr.Radoš Ljušic, Vaso Cubrilovic, Stanoje Stanojevic i drugi srpski historicari, izdvaja se i jedinstven stav bošnjackog kruga historicara okupljenih oko Safeta Bandžovica, Mustafe Imamovica, Ejupa Mušovica i ostalih, koji smatraju da su iseljavanja muslimana motivisana brojnim politickim, psihološkim, ekonomskim i vjerskim razlozima.
Oni zauzimaju stav kako su mnogobrojna iseljavanja muslimanskog stanovništva iz Srbije ništa drugo do frontalno uništavanje tragova jedne višestoljetne kulture i obilježja jednog naroda. Sve to bilo je rezultat srpske politike približavanja Zapadu i zapadnim obicajima, a istovremeno se gotovo svakodnevno vršilo zatiranje višestoljetnih tragova prisustva muslimana na ovim teritorijama. Planski su se uništavale gradske muslimanske cetvrti, stambeni objekti, džamije, a nisu bila poštedena cak niti muslimanska groblja.
- - - - - - - - - -
Srbija u osamnaestom veku
Osmansko carstvo je više puta tokom 18 stoljeca ratovalo sa Habsburškom Monarhijom, a austrijska vojska je uspjela tri puta uci u Beogradski pašaluk.1 Tokom tog perioda tri puta je prestajala turska vlast, te se isto toliko puta obnavljala. Ovi ratovi su izazivali velika kretanja masa, u prvom redu desila su se mnoga iseljavanja stanovništva, kao i znatna ratna pustošenja, stoga se u Srbiji tokom 18 st. etnicki sasrav stanovništva mijenja iz temelja.2 Pored toga, Srbija u 18st. postaje ponovo granicni pašaluk, tj. politicki vrlo osjetljiva odbrambena oblast Osmanskog carstva, što ce snažno uticati na društvene i politicke odnose u Srbiji u drugoj polovini 18 stoljeca. Prema Cubrilovicu, muslimansko stanovništvo u Srbiji moralo je tri puta napuštati svoje domove tokom stoljeca, te je prema njemu to jedan od glavnih razloga zašto slabi njihov politicki i privredni znacaj.
Glavnu vojnicku i politicku snagu muslimana u zemlji cinile su posade po gradovima, narocito u Beogradu. Sultan Selim III nakon rata s Austrijom i Rusijom, nastojao je da preporodi carstvo reformama, te je u tom smislu izdao Srbiji niz fermana od 1791, 1793 i 1794 godine, s ciljem da se popravi položaj hrišcana u Beogradskom pašaluku. Srpski seljaci su iskoristili ove reforme da ojacaju svoj položaj, te sve više postaju samostalni u odnosu na tursku vlast, kako u ekonomskom, tako i u politickom smislu. Osmansko carstvo se nije uspjelo ponovo ucvrstiti u pašaluku, tj. nije obnovilo politicku, niti feudalnu vlast u Srbiji, a to se najbolje osjetilo na selu, gdje je vec od ranije bila izgradena knežinska samouprava, putem koje se srpski seljak potpuno osamostalio od turske feudalne vlasti. S druge strane, muslimansko stanovništvo Beogradskog pašaluka ograniceno samo na gradove i palanke, bilo je u znatnoj mjeri vec tada ugroženo, jer su bili odsjeceni od sela koje je osiguravalo njihovu materijalnu egzistenciju.
Osmansko carstvo je više puta tokom 18 stoljeca ratovalo sa Habsburškom Monarhijom, a austrijska vojska je uspjela tri puta uci u Beogradski pašaluk.1 Tokom tog perioda tri puta je prestajala turska vlast, te se isto toliko puta obnavljala. Ovi ratovi su izazivali velika kretanja masa, u prvom redu desila su se mnoga iseljavanja stanovništva, kao i znatna ratna pustošenja, stoga se u Srbiji tokom 18 st. etnicki sasrav stanovništva mijenja iz temelja.2 Pored toga, Srbija u 18st. postaje ponovo granicni pašaluk, tj. politicki vrlo osjetljiva odbrambena oblast Osmanskog carstva, što ce snažno uticati na društvene i politicke odnose u Srbiji u drugoj polovini 18 stoljeca. Prema Cubrilovicu, muslimansko stanovništvo u Srbiji moralo je tri puta napuštati svoje domove tokom stoljeca, te je prema njemu to jedan od glavnih razloga zašto slabi njihov politicki i privredni znacaj.
Glavnu vojnicku i politicku snagu muslimana u zemlji cinile su posade po gradovima, narocito u Beogradu. Sultan Selim III nakon rata s Austrijom i Rusijom, nastojao je da preporodi carstvo reformama, te je u tom smislu izdao Srbiji niz fermana od 1791, 1793 i 1794 godine, s ciljem da se popravi položaj hrišcana u Beogradskom pašaluku. Srpski seljaci su iskoristili ove reforme da ojacaju svoj položaj, te sve više postaju samostalni u odnosu na tursku vlast, kako u ekonomskom, tako i u politickom smislu. Osmansko carstvo se nije uspjelo ponovo ucvrstiti u pašaluku, tj. nije obnovilo politicku, niti feudalnu vlast u Srbiji, a to se najbolje osjetilo na selu, gdje je vec od ranije bila izgradena knežinska samouprava, putem koje se srpski seljak potpuno osamostalio od turske feudalne vlasti. S druge strane, muslimansko stanovništvo Beogradskog pašaluka ograniceno samo na gradove i palanke, bilo je u znatnoj mjeri vec tada ugroženo, jer su bili odsjeceni od sela koje je osiguravalo njihovu materijalnu egzistenciju.
Poslednja izmena: