Ispovedaonica ili nesto u tom fazonu

Zivim u pukoj vukojebini. Volio bih, ali mi je nemoguce. Dok sam zivio u Italiji sam volontirao bas na sos telefon za djecu, i to me je drzalo zivim. Uglavnom niti sam psiholog niti imam neki paranormalni talenat, nego znam da slusam pazljivo, da se uzivim i jednostavno da se ljudi istresu na meni, kako ko zna. A sa druge strane sam zainteresovan i za jednokratno upoznavanje i razmjenjivanje iskustava, mislim da to coveka pravi mudrijim. Jer cu neznancu reci sve tajne, a drugima ne.
Nisam ali zamislite da sam homoseksualac, zivim u uslovima gde me niko ne bi razumeo, nti rodbina niti prijatelji. S kim ce covek podeliti to?Nije stvar za psihologa, a nikome drugom ne moze reci. Pa kaze meni, ili tebi ili vama. Mi ga necemo osuditi jer smo tu da saslusamo ljudsku patnju, nemoramo davati savete jer svako zna najbolje za sebe. Ali ponekada cisto da te neko saslusa je dobro.
 
jeste jedino kad psiholog tamo negde ispricha on naebe ko psiholog, naravno ne mora al ima ta varijanta
a i ti ako slusas sve moguce muke mozda prsnesh
a i on je profi
ili pop ko vec
mislim neki se druze ne znam sad sve u pravilo bacati

- - - - - - - - - -

pa uvek imas koga da slusas ako te bas svrbi ili da citas
 

Back
Top