zainteresovana
Poznat
- Poruka
- 9.881
Kroz ljudsku istoriju vidimo da su zapadne vrednosti promovisane kao univerzalne u onom vremenu kada je u tim zemljama vojna i ekonomska moć bila najznačajnija. Opadanjem ovih faktora, ni demokratske norme, ni uopštene vrednosti zapada, nemaju isti značaj, i vidljivo blede.
Kao jedan od produkata univerzalne pop kulture nastaje i 'univerzalna vera ateizam'.
Ateizam je prirodan sled i 'čedo' zapada rođeno kao posledica odnosa ljudi i pop kulture. Da bi postala masovna, ona (pop kultura) se morala odreći moralnih normi zasnovanih na monoteističkom verovanju. Lišena vere postaje sama sobom dovoljna, razvijajući se do neslućenih razmera čiji se obrisi i domet mogu samo zamisliti. Samo ljudska (i ne samo ljudska) mašta su granice onoga što se pretenciozno naziva kulturom. Tako je iskorišćena 'univerzalnost ljudskog zanimanja za ljubav, sex, nasilje, tajne, junaštvo i bogatstvo', po Hantigenu.
Nesigurnost i lutanje zapadnog društva i onih društava koji su slični njemu, kao posledicu ima šupljine proistekle iz takve kulture, koje popunjavaju monoteističke vere hrišćanstvo i islam.
Čini mi se da je ovakav pristup ateizmu dosta diskutabilan.
I šta je to, ustvari, ateizam?
Neverovanje u određeni kodeks ponašanja propisan od strane neke institucije? I Država propisuje zakone oko kojih diskutujemo. Koje su moralne norme ateizma?
Neverovanje u život posle smrti, ili verovanje da ne postoji život posle smrti?
Ako je neverovanje, gde ga onda svrstavamo? U ideju? Onda je ideologija?
A sa druge strane, ako je verovanje, onda je religija...?
Dakle, šta filozofi vide u ateizmu?
Kao jedan od produkata univerzalne pop kulture nastaje i 'univerzalna vera ateizam'.
Ateizam je prirodan sled i 'čedo' zapada rođeno kao posledica odnosa ljudi i pop kulture. Da bi postala masovna, ona (pop kultura) se morala odreći moralnih normi zasnovanih na monoteističkom verovanju. Lišena vere postaje sama sobom dovoljna, razvijajući se do neslućenih razmera čiji se obrisi i domet mogu samo zamisliti. Samo ljudska (i ne samo ljudska) mašta su granice onoga što se pretenciozno naziva kulturom. Tako je iskorišćena 'univerzalnost ljudskog zanimanja za ljubav, sex, nasilje, tajne, junaštvo i bogatstvo', po Hantigenu.
Nesigurnost i lutanje zapadnog društva i onih društava koji su slični njemu, kao posledicu ima šupljine proistekle iz takve kulture, koje popunjavaju monoteističke vere hrišćanstvo i islam.
Čini mi se da je ovakav pristup ateizmu dosta diskutabilan.
I šta je to, ustvari, ateizam?
Neverovanje u određeni kodeks ponašanja propisan od strane neke institucije? I Država propisuje zakone oko kojih diskutujemo. Koje su moralne norme ateizma?
Neverovanje u život posle smrti, ili verovanje da ne postoji život posle smrti?
Ako je neverovanje, gde ga onda svrstavamo? U ideju? Onda je ideologija?
A sa druge strane, ako je verovanje, onda je religija...?
Dakle, šta filozofi vide u ateizmu?