hmmm... vidim da je poslednji odgovor bio davno, ali ne mogu da se uzdrzim a da ne prokomentarisem predstavu... elem, anu Franic, samu po sebi, nije potrebno mnogo komentarisati, jer je ulogu Kostane odigrala ispod proseka... citava predstava je hladna kao da ju je rezirao Englez, a igrali Holandjani, a ne Srbi, koji su poznati po svom temperamentu, i kao da je nije rezirao Rom iz Makedonije, koji mora da bude ziva vatra. Nenad Stojmenovic, kao jedan prosecan pocetnik, odigrao je tako kako je odigrao, ne mnogo lose... Medjutim, ne mogu a da ne primetim potpuni promasaj naseg vrsnog glumca, Marka Nikolica, u ulozi Mitketa. Ne osudjujem samo njega, vec i samog Rahima Burhana (vrsnog reditelja, koji kao da je na silu radio ovu predstavu). Dok sam gledao Kostanu, Marko mi je bio ziva karikatura Mitketovog lika. Sustinski monolog, vec uveliko poznat po nazivu "Zal za mladost", iskasapljen je. Ostao je samo u tragovima, kako u glumackom, tako i u dramaturskom smislu. Rahim, ili mozda dramaturg, osmelio se da taj monolog, osnovnu pricu i ideju predstave, skrati, skoro izbaci. Nigde nije bilo vatre. Nigde ni plamicka. Jedina svetla tacka u predstavi su bili Rada Zivkovic, koja je sa svoje dve recenice "pocepala" svoj lik, Miodrag Krivokapic i orkestar, koji je pratio ovu, nadasve, nasu izuzetno losu postavku, jedne izuzetne nase, mozda cak i najbolje nase drame (uz sve svoje, mislim na dramu, njene tehnicke nedostatke). Jos jedna stvar mi je ostala upecatljiva. Prof. Ljiljana Mrksic, lektor, kao da se nije mesala u svoj posao. Pa je tako dijalekat na kome je Mitke govorio, ne pominjuci ostale likove, bio kao da je Vranjanac s pocetka dosao u Beograd i tamo zivi tri godine.
Sve u svemu, vise sam nego razocaran.