Ne znam, ja uopste nemam takvih problema sa roditeljima. Rekla sam odavno da svi u kuci treba da budu ravnopravni, ali ponekad ispada da sam ja ta koja je glavna...
-sve sto zelim to mi i kupe, cak daju mi i vise nego sto trazim (ako ponekad ne mogu, to je stvarno zbog toga sto nemaju dovoljno novca)
-Ne kritikuju me zbog ocena, skole, ucenja, drustva,izlazaka...Nece mi uvesti nikakve zabrane ili bilo kakve kazne, ako nesto lose uradim. Jer ne bi im ni uspelo to, a i ja uglavnom uvidim gde sam pogresila.
-Nemam tih problema, da me teraju da ucim, spavam, ugasim TV, sredim sobu, uradim ovo, ono, ne radim ovo ono... (jer nema potrebe, mama sredjuje sve, hoce uvek da pomogne u vezi svega pa i skole, hoce da mi preprica i procita lektiru, uradi domaci, objasni neku lekciju....jer zasto da i ne iskoristim ponekad njenu dobrotu.)
-Mogu pred roditeljima da pricam nesto ruzno ili bezobrazno, nece nista da mi kazu, cak ce i da se nadovezu na to i da nastave da se zezaju zajedno sa mnom.
-Slobodno pricam o svim problemima i svim mogucim dobrim i losim stvarima. Ako se ne slazu sa necim, nece mi nista zabranjivati, a ako mogu da pomognu(ili ako im ja to dozvolim) ucinice sve da to i urade.
-Normalno da se ponekad i ja posvadjam sa njima, ali onda roditelji su ti koji zapuse usi da ne slusaju ili pobegnu od kuce dok se ne smiri situacija.
Moji roditelji jesu dobri, tolerantni i vise nego sto treba, ali nemojte da mislite da ja sad zloupotrebljavam sve to.