Kreativnost kao ludilo kod nekih književnih stvaralaca

Sokolica_M

Domaćin
Poruka
4.429
Kažu da svako mora biti malo lud (luckast, uvrnut) da bi bio dobar pesnik ili pisac.

Ne mislim tako, a u prilog tome ide i ogroman spisak vrhunskih književnih stvaraoca koji su vodili sasvim normalne živote (u nekim rastegljivim granicama pojma normalnosti), koji nisu pokazivali znake psihičke poremećnosti ili kakve druge patologije... (ili makar ne javno ;)).

Ali isto tako, postoji i veliki broj onih čija je kreativnost (talenat, promišljanje, genijalnost) došla kao posledica neke preživljene traume, bolesnih porodičnih odnosa, neuklopljenosti u društvo... Ili je kroz neobičan način života, haos unutrašnjeg sveta, mentalnu nestabilnost i rascepljenost, ta kreativnost prešla u medicinsku dijagnozu.

Znači, dva su pravca: 1) ludilo kao uzrok književnost stvaralaštva i 2) ludilo kao posledica književnog stvaranja.

Pa, pišimo o onima koji se uklapaju u opis teme... ;)
 
Kažu da svako mora biti malo lud (luckast, uvrnut) da bi bio dobar pesnik ili pisac.

Ne mislim tako, a u prilog tome ide i ogroman spisak vrhunskih književnih stvaraoca koji su vodili sasvim normalne živote (u nekim rastegljivim granicama pojma normalnosti), koji nisu pokazivali znake psihičke poremećnosti ili kakve druge patologije... (ili makar ne javno ;)).

Ali isto tako, postoji i veliki broj onih čija je kreativnost (talenat, promišljanje, genijalnost) došla kao posledica neke preživljene traume, bolesnih porodičnih odnosa, neuklopljenosti u društvo... Ili je kroz neobičan način života, haos unutrašnjeg sveta, mentalnu nestabilnost i rascepljenost, ta kreativnost prešla u medicinsku dijagnozu.

Znači, dva su pravca: 1) ludilo kao uzrok književnost stvaralaštva i 2) ludilo kao posledica književnog stvaranja.

Pa, pišimo o onima koji se uklapaju u opis teme... ;)

Ne mislim da mentalna neuravnoteženost može pomoći nekome da bude dobar pisac. Ne mislim ni da književni rad može dovesti do ludila nekoga kome se to inače ne bi dogodilo.
Ima pisaca za koje znamo da su imali psihičke probleme, ali oni su pisali u periodima kad su bolest držali pod kontrolom, ne kad bi ona njima vladala. Ne nalazim u ludilu ništa romantično, niti umjetničko. Kao i svaka bolest, ono je ljudska tragedija koja snažno pogađa čovjeka i sve u njegovoj okolini.

Naravno, psihička oboljenja ne smiju se miješati sa nekakvom lucidnošću ili ekscentričnošću koje su česte kod pisaca i drugih umjetnika. One se naprosto karakterne osobine, a ne ludilo.
 
pa ne valjda je ludilo ludilo, a sad da li to drzis na nekoj granici ili ne to je drugo

- - - - - - - - - -

dobro moguce da te neki pomeraj vodi u umetnost
ali opet svi na neki nacin stvaraju
imash folklor i tu ima umetnosti da li je igra pevanje muzika vezenje to je umetnost
pa se valjda neko tu istakne vise
ili mozda ne zavisi sta je dozvoljeno

- - - - - - - - - -

mada dozvole valjda ko se istakne
da
 
Ne mislim da mentalna neuravnoteženost može pomoći nekome da bude dobar pisac. Ne mislim ni da književni rad može dovesti do ludila nekoga kome se to inače ne bi dogodilo.
Ima pisaca za koje znamo da su imali psihičke probleme, ali oni su pisali u periodima kad su bolest držali pod kontrolom, ne kad bi ona njima vladala. Ne nalazim u ludilu ništa romantično, niti umjetničko. Kao i svaka bolest, ono je ljudska tragedija koja snažno pogađa čovjeka i sve u njegovoj okolini.

Naravno, psihička oboljenja ne smiju se miješati sa nekakvom lucidnošću ili ekscentričnošću koje su česte kod pisaca i drugih umjetnika. One se naprosto karakterne osobine, a ne ludilo.

Svakako treba imati predispozicija da bi se dogodila neka veća neuravnoteženost, ne može to tek onako da se desi, postoje samo okidači.
Mislila sam da pisanje može pojačati neku ekscentričnost, a dalje pojačavanje ekscentričnosti dovesti i do psihičkog oboljenja.
Granice su tanke.
Ljudi i svakodnevno doživljavaju krize identiteta, a u umetnosti je to normalno. Umetnost, koliko leči njene uživaoce, toliko može one koji je stvaraju da opsedne.
Mnogo je puteva, zaista.

I da, nisam mislila da su pisali baš u napadima bolesti. :)
U nekim pauzama kada je bolest držana pod kontrolom, to da.

- - - - - - - - - -

Mnogi se jaki nemiri leče upravo pisanjem.
Pitanje je kada ti jaki nemiri postaju psihotični.
 
Ne mora biti baš ludilo...ali neka pomerenost da.
Lepo je to u svojim knjigama, ima 4 dela opisao Vladeta Jerotić ˝ Darovi naših rođaka´´, podnaslov ´´Psihološko ogledi iz domaće književnosti´´, u prvom delu od četiri dela, preporučujem deo´´Jedan nemoguć razgovor sa Ivom Andrićem´´....i uopšte sve psihološke osvrte na, u ovom slučaju domaće pisce....Sterija, Dis, Selimović, Bora Stanković, Dragoslav Mihailović i ini.
 

Back
Top