nimfomanija...

Pretpostavljam da nimfomanke imaju konstantnu zelju (''napaljenost'') od ujutru do uvece, i da pod pritiskom te zelje moraju da zadovoljavaju potrebe svojih hormona, gde god da se nalaze u javnom WC-u, na poslu i sl.
 
Pa svi ljudi i sve zene su ninfomani i ninfomanke po prirodi jer je nagon za odrzanjem vrste i sirenjem genetskog materijala po jacini odmah iza nagona za opstankom - razlika je samo u intenzitetu i manifestaciji nimfomanije... neki ce to priznati, neki nece ('... ma seks nije vazan ako ima ljubavi...' i sl. pricice); neki javno iskazuju, neki guraju seks pod tabu teme (seks - fuj, to ne rade dobra 'deca' :lol:); neki ce uvek koristiti dobru priliku da se dobro poseksaju, drugi ce se praviti kao 'cool' i kao 'nezainteresovani' i kao 'seks nije najvaznija stvar u zivotu...'...

No i jedna i druga 'grupacija', sa svim nijansama izmedju, samo o seksu misli... Samo neki lazu sebe da im seks nije jedna od najvaznijih stvari u zivotu tek da izbegnu frustraciju nezadovoljavajuceg seksualnog zivota...
 
Incognito, bez uvrede, ali ovo što pričaš zvuči dozlaboga nezrelo.
Vrlo dobro se zna šta je zdrava, zrela seksualnost...a šta su seksualne nastranosti, odnosno anomalije u zadovoljenju polnog nagona.
Naravno da je odsustvo polnog nagona iliti seksualne želje, takođe, jedna vrsta seksualne devijacije...ali, ne možemo ženski polni nagon jednostavno skalirati kroz nimfomaniju (baš kao ni muški kroz satirijazu). Nije tu reč o nijansama i mislim da se ipak šališ kad iznosiš kao svoj stav da svi "samo o seksu misle, samo neki lažu sebe..." Pobogu!
Nimfomanija je, u medicini, jasno definisana kao preterana nagonska težnja žene za seksualnim zadovoljstvom, hiperseksualnost koja dovodi do seksualnog iživljavanja. Jednostavno - morbidna i nekontrolisana seksualna želja.

p.s. I, naravno, ovo što hanibal77 kaže "nimfomanka NE MOZE da nadje zadovoljenje svojih potreba" nije definicija nimfomanije...jer i žene sa zdravim seksualnim nagonom ponekad NE MOGU da nađu zadovoljenje svojih seksualnih potreba. Nimfomaniju ne karakteriše nemogućnost zadovoljenja već poremećaj polnog nagona.
 
i sta reci posle Omenovog posta...

Nimfomanija je poremecaj sexualnog nagona, nikako nesto normalno.
Nimfomaniju treba shvatiti kao psihicki poremecaj, tj, bolest.

A odgovor na pitanje gde je granica...pa granica je jasno vidljiv kad potreba za sexsom prelazi u nesto abnomarlno,nesto izopaceno,nesto patolosko...
 
Omen:
Incognito, bez uvrede, ali ovo što pričaš zvuči dozlaboga nezrelo.
Vrlo dobro se zna šta je zdrava, zrela seksualnost...a šta su seksualne nastranosti, odnosno anomalije u zadovoljenju polnog nagona.

Pa nisam ni mislio da ulazim u duboke filosofije seksualnosti, no ako bas hoces ozbiljnu raspravu na tu temu, mozemo da otvorimo jednu pa kad bude bilo vremena iznecu ti detaljno moj stav i poimanje svega toga...

Elem, bez obzira na seksualnu prepotenciranost mog prethodnog posta, ne znaci da se u biti ne slazem sa istim... Sex drive je zaista jedan od najjacih nagona (i takodje uzrok jednih od najjacih frustracija) coveka, daleko iznad nekih fiktivnih kategorija poput materijalne sigurnosti, zelje za komforom itd. Te se s' pravom moze reci da isti igra fundamentalnu ulogu u zivotu coveka. I pri tom ne mislim samo na puku potrebu fizickog zadovoljenja, vec na ceo set emocionih procesa koji idu u paketu pa sve i da se radilo o kres varijanti.

Znam ja da je nimofomanija/satirijaza (pisacu samo nimofomanija u daljem tekstu posto je prvi izraz more common pa da ne duzim) medicinski dijagnostikovana, however ljudi imaju mnogo iskrivljen pogled na istu. Ako neko voli da se seksa bar 3 puta dnevno i vise uziva u seksu nego u gledanju TV-a, ispijanju pitjenceta po kafanama, itd. i ako toj osobi nikad nije dovoljno seksanja, neki mogu to nazvati nimfomanijom, sa cime se ja uopste ne slazem.

Mislim da je i autor(ka) topica mislio/la na ono sto 'drustvo' smatra nimofomanijom, a ne ono sto medicina kazuje o tome... A to je narocito izrazeno kad je rec o zenama, jer naime zena nikako, ali nikako ne sme voleti i uzivati u seksu vise od muskaraca. Ako pokrsi to zlatno pravilo, ona odmah biva *****, drolja, nimfomanka... you name it... Dok to u realnosti nema nikakve veze sa nimfomanijom...

Ko je ovlascen da razluci sta je nimofomanija a sta nije, kad je nimofomanija totalno subjektivna ocena? Mislim nimfomaniju moze neko samo sam sebi dijagnostikovati ako ma koliko imao seksualno aktivni zivot, njemu treba jos, i jos, i jos... - tj. seksualni odnos ga drzi zadovoljnim samo jako kratko vremena (tipa par minuta nakon orgazma). Ne mozemo ti ili ja da dajemo ocenu da l' je neko 'nimfomanican'. Mozda neko jednostavno uziva u seksu, i voli da na isti trosi svo svoje slobodno vreme... Jer u tom slucaju moramo napraviti i kategorije tipa 'tvmanija', 'forumomanija', 'kaficmanija' ili u cemu vec da neki pojedinac najvise uziva.

Ja cenim da je seks najzadovoljavajuca aktivnost kojom se covek moze baviti, a da su sve ostalo prividne i nekompletne zamene - i ja to ne smatram satirijazmom...

Uostalom, pored svega ostalog, seks je i jedna od fizicki najzdravijih aktivnosti ;)
 
Nisam ni sumnjala da se ne razumemo :)
Ipak, za zdrave odrasle osobe izbegavam "epitete" (da ne kažem - etikete) sa sufiksom -manija, čak i metaforično. To što neki nimfomanijom nazivaju svaki iole pojačan seksualni apetit...uopšte me ne interesuje. Mislim da ovde ne pričamo o žargonu. Jedno je nimfomanka, a sasvim drugo "nimfomanka".
Samo se u jednom ne slažem s tobom...da nimfomaniju može neko samo sam sebi da dijagnostikuje. Ponekad ljudi nisu svesni ozbiljnosti svojih seksualnih anomalija...što ne znači da devijacija ne postoji.
A, da je polni - jedan od najjačih nagona i da je seksualna - jedna od najzdravijih aktivnosti, ha...pa bar to, valjda, nije sporno!?
 
Pa nema tu 'normalno', to zavisi od slucaja do slucaja... Nekome je normalno jednom u nedelju dana, nekome normalno 5 puta dnevno... Sto nikako ne znaci da je prva osoba frigidna, a ova druga nimfomanka...

Sve dok mozes obavljati i ostale obaveze i ziveti normalan zivot pored seksanja, nije ni vazno koliko isti upraznjavas niti ima veze sa nimfomanijom...
 


"Niže je navedeno 12 pitanja koje Organizacija anonimnih seksoholičara (SAD) koristi za dijagnosticiranje poremećaja, pa procijenite sami. Odgovorite li potvrdno na više no jedno pitanje, ti vam samozvani eksperti poručuju da potražite pomoć. U stvarnosti, teško je naći seksualno aktivnu osobu - bez obzira na spol - koja se barem jednom u životu nije našla u tri ili više navedene situacije.

Tajite li seksualne aktivnosti od onih koju su vam važni? Vodite li dvostruki život?

Je li vas seksualna strast dovela u situaciju u kojoj ste seksualni odnos imali na mjestu koje inače ne biste odabrali? S osobom s kojom to inače ne biste učinili?

Može li se reći da ste stalno u potrazi za seksualno uzbudljivim prizorima ili napisima u časopisima i drugim medijima?

Imate li osjećaj da vaše seksualne fantazije i interesi rezultiraju problemima u vašim vezama? Sprječavaju li vas u razrješenju problema?

Događa li vam se često da se želite udaljiti od partnera nakon seksa? Osjećate li često krivicu, sram ili kajanje nakon seksualnog čina?

Stidite li se vlastitog tijela i/ili svoje seksualnosti; izbjegavate li se dodirivati i upuštati u seksualne veze? Osjećate li se aseksualno?

Ima li svaka nova seksualna veza u koju ulazite ista destruktivna obilježja zbog kojih ste izašli iz prethodne?

U odnosu na prošlost, jesu li vam potrebni sve jači i češći seksualni podražaji kako bi ste doživjeli uzbuđenje i užitak?

Jeste li ikada bili privedeni ili izloženi takvoj mogućnosti zbog voajerizma, ekzibicionizma, seksualnih kontakata s maloljetnim osobama ili opscenih telefonskih poziva?

Sukobljuje li se vaša potraga za seksualnim partnerima s vašim duhovnim potrebama i razvojem?

Uključuju li vaše seksualne aktivnosti rizik ili prijetnju spolno prenosive bolesti, trudnoće ili seksualnog nasilja?

Je li vas seksualno ponašanje ikada učinilo beznadežnim, otuđenim od drugih ili suicidalnim?"


 
Devilishgirl:


"Niže je navedeno 12 pitanja koje Organizacija anonimnih seksoholičara (SAD) koristi za dijagnosticiranje poremećaja, pa procijenite sami. Odgovorite li potvrdno na više no jedno pitanje, ti vam samozvani eksperti poručuju da potražite pomoć. U stvarnosti, teško je naći seksualno aktivnu osobu - bez obzira na spol - koja se barem jednom u životu nije našla u tri ili više navedene situacije.

Tajite li seksualne aktivnosti od onih koju su vam važni? Vodite li dvostruki život?

Je li vas seksualna strast dovela u situaciju u kojoj ste seksualni odnos imali na mjestu koje inače ne biste odabrali? S osobom s kojom to inače ne biste učinili?

Može li se reći da ste stalno u potrazi za seksualno uzbudljivim prizorima ili napisima u časopisima i drugim medijima?

Imate li osjećaj da vaše seksualne fantazije i interesi rezultiraju problemima u vašim vezama? Sprječavaju li vas u razrješenju problema?

Događa li vam se često da se želite udaljiti od partnera nakon seksa? Osjećate li često krivicu, sram ili kajanje nakon seksualnog čina?

Stidite li se vlastitog tijela i/ili svoje seksualnosti; izbjegavate li se dodirivati i upuštati u seksualne veze? Osjećate li se aseksualno?

Ima li svaka nova seksualna veza u koju ulazite ista destruktivna obilježja zbog kojih ste izašli iz prethodne?

U odnosu na prošlost, jesu li vam potrebni sve jači i češći seksualni podražaji kako bi ste doživjeli uzbuđenje i užitak?

Jeste li ikada bili privedeni ili izloženi takvoj mogućnosti zbog voajerizma, ekzibicionizma, seksualnih kontakata s maloljetnim osobama ili opscenih telefonskih poziva?

Sukobljuje li se vaša potraga za seksualnim partnerima s vašim duhovnim potrebama i razvojem?

Uključuju li vaše seksualne aktivnosti rizik ili prijetnju spolno prenosive bolesti, trudnoće ili seksualnog nasilja?

Je li vas seksualno ponašanje ikada učinilo beznadežnim, otuđenim od drugih ili suicidalnim?"




Ma nek si im rekla........ 8)
 
Sex is not the enemy ..

I won´t feel guilty
no matter what they´re telling me
I won´t feel dirty and buy into their misery
I won´t be shamed cause I believe that love is free
it fuels the heart and sex is not my enemy
 
dunja4you:
Gde je granica izmedju nimfomanke i obicne devojke koja voli sex?
Nisam neki dotor za nimfomaniju i ne bi previse da filozofiram na temu, ali cu ti reci moje prosto i jednostavno glediste na to.

Normalna devojka - moze da se zadovolji samo sa jednim tipom.
Nimfomanka - ne moze.
Bez obzira sto sex obozavaju i jedna i druga. I tu je i granica.

I znam da ce mi sad neki 3 dana objasnjavati sta je nimfomanija, vaditi iz enciklopedija ili zute stampe(verovatnije) no mene to ne interesuje, moje glediste je ovakvo.
 
Devilishgirl:


"Niže je navedeno 12 pitanja koje Organizacija anonimnih seksoholičara (SAD) koristi za dijagnosticiranje poremećaja, pa procijenite sami. Odgovorite li potvrdno na više no jedno pitanje, ti vam samozvani eksperti poručuju da potražite pomoć. U stvarnosti, teško je naći seksualno aktivnu osobu - bez obzira na spol - koja se barem jednom u životu nije našla u tri ili više navedene situacije.


ovde je rec o nimfomaniji, a ova pitanje nemaju veze sa njom, ovo su pitanja za neke druge sexualne poremecaje...
 
"Je li "seksualna ovisnost" bolest?

"Ovisnost o seksu" nije bolest, barem ne u uobičajenom značenju te riječi. Riječ je o pseudoporemećaju (ranije poznatijem kao --->NIMFOMANIJA, odnosno donhuanizam) koji su stvorili i populariziraju moralizmu skloni psiholozi, priučeni terapeuti, svećenici i dnevno rastući broj ljudi za koje je suvremena civilizacija postala prebrza, prezahtjevna i zastrašujuće lišena oslonaca. Osobito u intimnoj sferi života. Sveprisutna, kroz medije i marketing, seksualnost je postala prostor svakodnevnog natjecanja, dokazivanja individualnosti, osobitosti. Jednom riječju, sve manje užitka, kreativnosti i intimnosti, a sve više pritisaka, potraživanja i samoocjenjivanja. Rezultat je sve veći broj depresija, ali i samodijagnosticiranih "nemogućnosti kontrole" vlastite požude. Pravi El dorado za terapeute! Patrick Carnes, bivši zatvorski psiholog, autor nekoliko bestsellera i guru "seksualne ovisnosti", naplaćuje terapeutske usluge po cijeni od 800 dolara dnevno po klijentu (tretman obično traje dvadeset šest dana).
Navodna "ovisnost o seksu" ponajprije je znak suvremenog protestantskog duha seksualnosti ili grčevite seksualne potrage za instant-produhovljenjem, popularnošću i bijegom od uvijek prijeteće samoće i dosade. Ako su u tu svrhu potrebni sve snažniji poticaji, jer mehanizam zasićenosti neumitno potkopava naše napore, tim gore po stvarnost u kojoj živimo. Osobito u Kaliforniji, Zlatnoj republici zabavne industrije, vječne mladosti i silikonizirane ljepote, epicentru "novih ovisnosti". Drugim riječima, osporavati realističnost "ovisnosti o seksu" ne podrazumijeva poricanje činjenice da je za određeni broj ljudi seksualnost problematična dimenzija. No, što je više "ovisnika", stručnu je pomoć za tretman seksualnih disfunkcija sve teže i skuplje pribaviti.


Koliko je "seksualna ovisnost" slična drugim ovisnostima, a po čemu je specifična?

Zašto je pomodna ideja "ovisnosti o seksu" pseudoznanstveni mit? Koncepcija ovisnosti počiva na određenoj supstanciji koja proizvodi fiziološku ovisnost, a toga u seksu naprosto nema. Premda neki smatraju da orgazam proizvodi biokemijske reakcije koje bi mogle biti temelj ovisnosti, za takvu tezu - barem za sada - nema nikakvih argumenata.
Protivno većini terapeuta i istraživača seksualnosti, koji odbacuju "ovisnost o seksu" kao moralističku, antiseksualnu i potencijalno opasnu ideju koja proizvodi lažne bolesnike, određen broj stručnjaka smatra da se koncepcija ipak može spasiti. Prema njihovom mišljenju, riječ je o specifičnoj podvrsti opsesivno kompulzivnih poremećaja, nemogućnosti kontrole vlastitih seksualnih impulsa. Opsesivna masturbacija ili neprekinuti niz kratkih seksualnih avantura za te su autore prinudne seksualne radnje, to jest bolest. Zašto se velik broj njihovih kolega ne slaže s takvim stavom? Prvo, kriteriji "normalnog" seksualnog ponašanja, zapravo, ne postoje. Ono što je za neke prerijetko, za druge je prečesto i obrnuto. Radnje koje neke osobito uzbuđuju, drugi nalaze odbojnim. Svi ne dijele vjeru u monogamnost i seksualnu vjernost. Neki ne mogu ili ne žele odvajati ljubav i seks, drugi to čine redovito - bez dvoumljenja ili grižnje savjesti. Drugi je problem sama koncepcija "prinudnih seksualnih radnji", to jest naglasak na bespomoćnosti koju "žrtve bolesti" navodno osjećaju. Je li to doista tako - što bi pristalice seksualne prinudnosti tek trebale dokazati - ili je mnogima naprosto lakše reći: "To je jače od mene" ili "Bolest je kriva za to, ne ja", nego preuzeti odgovornost za vlastite postupke? Seksualna energija, dio našeg evolucijskog naslijeđa, ponekad može biti zastrašujuće snažna i destruktivna, što za određene osobe, opterećene drugim životnim problemima, može biti dovoljan razlog za bijeg u "bolest". Tako je, uostalom, najlakše zadobiti pažnju i pomoć drugih.
Posljednja razlika između pravih ovisnosti i pseudoovisnosti o kojoj je ovdje riječ otkriva se u procesu liječenja. Terapija "ovisnosti o seksu" ne podrazumijeva (potpuno) odricanje od izvora problema. "Bolesnike" se naprosto podučava društveno oportunom iskazivanju strasti: bračnoj umjerenosti, monogamnosti i "zdravim" intimnim fantazijama.
Odbacimo li koncepciju "ovisnosti o seksu", ostaje činjenica da neki među nama izlaz iz problema kao što su nedostatak samopouzdanja, kronična napetost i stres, ranije traume (uključujući i posljedice seksualnog zlostavljanja) ili nemogućnost ostvarivanja intimnosti nalaze u intenziviranju seksualnih aktivnosti. Preciznije rečeno, u kratkotrajnom bljesku uspješnog zavođenja i/ili seksualnog vrhunca. U tom trenutku "fiksa" te osobe prestaju biti nevrijedne ljubavi, usamljene ili opterećene strahom od gubitka mladosti, popularnosti ili direktorske fotelje. Čini li to psihičku ovisnost? U najvećem broju slučajeva, ne. Većina naprosto odabire etiketu "ovisnika" kao put izbjegavanja odgovornosti i mukotrpnog suočavanja s problemima. Samo u manjem broju patoloških slučajeva, u čijoj pozadini nalazimo određeni poremećaj ličnosti, imamo doista posla s nekontroliranom seksualnošću koja može eskalirati do seksualne agresije.


Kakav je društveni profil "ovisnika"?

Prema podacima organizacije Anonimnih ovisnika o seksu i ljubavi, broj "ovisnika" višestruko nadmašuje broj "ovisnica". Premda pristalice koncepcije ovisnosti drže da bi glavni razlog mogao biti veća mogućnost prikrivanja prinudnih seksualnih radnji u slučaju žena(!?), razloge valja potražiti na drugoj strani. Kao i u slučaju tzv. parafilija - ili seksualnih perverzija, kao što smo ih nekada nazivali - gdje je broj problematičnih muškaraca neusporedivo veći od broja žena, i u ovom je slučaju najvjerojatnije riječ o kombinaciji bioloških i kulturoloških razloga. Činjenica da je za žene seks teže (posve) odvojiv od intimnosti i emotivnog povjerenja, čini se da djeluje kao zaštitni faktor.
Kao što je već nagoviješteno, veliki broj novootkrivenih ili samodijagnosticiranih "ovisnika" potiče iz srednje ili više klase. Riječ je o visokoobrazovanim profesionalcima, nerijetko osobama s estrade, Wall Street-a ili Silikonske doline, čiji je život, kao što primjećuje ugledni seksualni terapeut Marty Klein, predsjednik Udruženja za znanstveno proučavanje seksualnosti, postao carstvo rada i tamnica senzualnosti. Nadomjestak je nerijetko fast-sex: pornografske sličice na kompjutorskom ekranu, depersonalizirana usluga prostitutke ili avanture za jednu noć. Stvarajući iluziju apsolutne uspješnosti i prihvaćenosti, takav seksualni užitak kratkotrajno ublažava napetost i nezadovoljstvo. Ubrzo potom slijedi poznati osjećaj krivice i praznine i potreba za novim, jednako prolaznim, zaboravom."
Dr. Aleksandar Štulhofer
 
nimfomanke-hoce uvek,sa svakim,bilo gde,pozeljno vise puta...=bolest
svaka od ovih pojedinacnih manifestacija nije nimfomanija,ako ne postoje i ostali elementi,kumulativno
kljucno,sto ovde vecina ne razlikuje izgleda:nimfomanija i promiskuitet nije isto :wink:

eto,jednostavno,bez ogromnih citata 8)
 

Back
Top