Свадбе - за и против

Nije roblem svadba vec sta posle svadbe .15 godina sam uzgred snimao , slikao svadbe .Kod sirome na cast kod bogatog na glas. Drz se PROJO na svadbi sam bila. Uglavnom samo organizatori svadbe misle o tome da li ce im se svadba poklopiti, dok mladenci misle o provodu, izgledu, muzici, ljubavi.Vecina gostiju , o sto manjem poklonu,ili kako da daa manje nego sto je dobio, o boljoj krci icu picu , ozenjeni o dobroj macki preko puta , udate da se dobro izigraju da ih svi vide u najlepsem izdanju.Muzika kako da skrati pesme na 2 minuta za iste pare , posluga kako nesto da mane.Neke sam mlade vracao da ne pobegnu do vencanja , a posle nek rade sta oce . Sve u svemu ipak dogadjaj za pamcenje do prve bracne svadje .Eto sad posle svih parada , hotela , vatrometa , bas sam se zazeleo prave seljacke svadbe pod satrom, sarma, pihtije , vruca rakija , poljski wc ,neka pec bubnjara oko koje se svi skupe , svi veseli otkaceni , i gradske dame sa stiklama u blatu.
 
Poslednja izmena:
ма ок
само чија је свадба, мисим ко се венчава тај треба да финасира и да одређује и број позивница и сваки детаљ око свадбе
родитељи би требало да буду нешто као гости, сватови
мсм тако мислим да би требало
To možda danas... u vreme kada je svadba poprimala svoj oblik kakav ima danas roditelji su bili ti koji su ugovarali i sam brak (tj. insistirali na njemu, da ne kažem "našli joj muža"), jer ako se ne uda/oženi do dvadesete već je babadevojka odnosno kockar&pijandura. I danas znam dosta generacije koja tako razmišlja pod uticajem roditelja, danas su najčešće u drugom braku sa dvoje, češće troje dece (jedno i za novog muža).

A u tim mladim godinama oni ne mogu da organizuju ni čišćenje svinjca, kamoli svadbu.

- - - - - - - - - -

ponavlja se tema pa ću da ponovim i komentar
nigde nisam video ovoliko svadbohejtera i ludim od ovih što su kao iznad lumpovanja, muzikanata, masnog pečenja i pijanih svatova

Jer si ti iznad tih koji su iznad svadbe :think:
 
Msm majku mu, je l može neko da kaže da sve ono nije odvratno, ustvari, koko god se trudio da bude poseban i liberalan.
Potpuno mi je jasno zašto većina tu stvar odradi (najčešće je zbog roditelja, mada mnogi i sami žele), ali mi nije jasno, kad se stane sa strane, jer sam iz razloga taoca odgledala XY onih emisija o svadbi, da neko može da dođe tu u 11 pre podne, ode u ponoć i konstatuje da se ludo proveo i da je sve bilo romantično i prijatno.
Pošto ništa nije romantično i prijatno sve vreme danas, zašto "hejtovati", naravno. Postavlja se samo pitanje kako je moguće da jedan dan koji bi trebao biti toliko poseban u životu dvoje ljudi mora da se odvije i završi na način koji im oboma, najčešće, uopšte ne prija i predstavlja pravo mučenje.

Poslednja svadba na kojoj sam bila je uticala na "mladu" tako da se umalo nije onesvestila u par navrata, on se sve vreme znojio uz kiseo osmeh i sve vreme gunđao "da se samo završi ovaj pakao". Ne vole svi ljudi da budu stavljeni na displej pred nekoliko stotina ljudi kao da je njihov dalji život od sada pa nadalje podrobno posmatran i ocenjivan od strane svih prisutnih i ko da su princ i princeza a ne dva obična zemaljska patuljka.
 
Poslednja izmena:
Tipično za naše kad odu preko :lol:

Как препознати гастарбајтера у Србији? Сви имају лава или лабуда на стубу капије.:mrgreen:

тема.. Моје је било скромно, мало, весело друштванце али одабрано. Никаква помпа ни претеривање. Много је битније оно после, љубав, здравље, слога у браку.

Дакле одговор је против.
 
Poslednja svadba na kojoj sam bila je uticala na "mladu" tako da se umalo nije onesvestila u par navrata, on se sve vreme znojio uz kiseo osmeh i sve vreme gunđao "da se samo završi ovaj pakao". Ne vole svi ljudi da budu stavljeni na displej pred nekoliko stotina ljudi kao da je njihov dalji život od sada pa nadalje podrobno posmatran i ocenjivan od strane svih prisutnih i ko da su princ i princeza a ne dva obična zemaljska patuljka.

pa realno treba da si malouman da na svojoj svadbi se poštaš i moliš boga samo da se završi. praviš je valjda po svojoj meri. ne mislim na fazon grandovo veselje, može svadba da bude itekako ukusna uz sav protokol a da s eljudi izistinski provedu.
a fazon jao užas ne shvatam
 
ponavlja se tema pa ću da ponovim i komentar
nigde nisam video ovoliko svadbohejtera i ludim od ovih što su kao iznad lumpovanja, muzikanata, masnog pečenja i pijanih svatova
Ако је то теби врх забаве и философија разоноде онда је твој проблем и наравно имаш право на то. Само не намећи свој систем вредности другима различитим од тебе. ок? Постоје људи који воле свадбе скромније, али ништа мање веселије од ваших. Није све у кркању масти, поврађању иза шатора.. Битно се провеселити, а то се свакако може на другим свадбама типа које ти не волиш.
 
Да ли се грозите свадби или уживате у њима?
Шта мислите о трошковима венчања и о људима који су спремни да исповрте све што имају за тај један дан?
Да ли су данашње свадбе заправо претворан начин да се заради или искрена жеља да се срећа подели са ближњима?
Не грозим нити их обожавам.
Ко има са ким да дијели и весељак је по природи, тај обично слави вјенчање, рођење дјетета, крштење, рођендане...
Исто ми је то све. Људе које волим, код њих бих ишла, оне даље родбинске избјегнем и то је то.
На неколико свадби сам само отишла и ок је било. Није било пијаница, повраћања, ломљења чаша, никаквог сељачења које се најчешће куди. Негативно искуство су ми људи који сједе и гунђају, оговарају. Најгори слабићи који нису имали херца да кажу не, па ко стрине пецкају са стране.
 
pa realno treba da si malouman da na svojoj svadbi se poštaš i moliš boga samo da se završi. praviš je valjda po svojoj meri. ne mislim na fazon grandovo veselje, može svadba da bude itekako ukusna uz sav protokol a da s eljudi izistinski provedu.
a fazon jao užas ne shvatam
To bi bilo potpuno tačno... u teoriji. Ali u praksi ja još nikada u životu nisam videla tu "svadbu po ukusu" koju svi želimo, ako je tu cela, makar samo uža rodbina, i 40 generacija... baš da vidim koji će stric, deda, tetka, da uživa na mojoj svadbi bez sarmi, uz kinesku kuhinju, radiohead, bez crkve u priči, bendova, sa kompletnom nadrkanom rasvetom i ozvučenjem, uz gomilu koja džuska na sredini i drži flašu u ruci istovremeno.
 
..ne znam, lexa, ja odavno nisam bila na svadbi sa narodnjacima&pobrojanim..
..provuche se poneka poruchena nepodobshtina za ushi
(mi smo pre skoro 20 godina taj problem reshili listom pesama sa slobodom benda da improvizuje u slichnom maniru ako oseti potrebu i priliku,
a umesto zdravica su po pesmu nama uputili roditelji i kumovi, to je bilo jedino iznenadjenje :) )..

..ne znam, moze se praviti zurka povodom venchanja, ali to onda nije svadba.. :)
..na mojoj svadbi upoznala sam samo sitnu decu ljudi sa kojima sam odrastala i na chijim venchanjima sam bila, ne tetke iz nedodjije i slichno opisano..

..meni to nije ruzan obichaj, mada pojednachne svadbe mogu biti fijasko na mnogo nachina..
..a mogu i da ne budu.. :)
 
koji je smisao svadbe ako ne žurka i veselje
venčanje je venčanje
i da uglavnom danas nisu svadbe u fazonu hardkor narodnjaci i nacinalističke pesme, osim ako nisi u nekoj šator kategoriji
svi sviraju sve, ima i onih bendova sa animacijom tipa roko maroko i može super da ispadne
pa sad tipa dj i kineska kujna je ok za odabrano društvo ako ti je takav profil gostiju a rodbinu otkuriš s jednim mrsnim ručkom i eto
 
..ne znam, lexa, ja odavno nisam bila na svadbi sa narodnjacima&pobrojanim..
..provuche se poneka poruchena nepodobshtina za ushi
(mi smo pre skoro 20 godina taj problem reshili listom pesama sa slobodom benda da improvizuje u slichnom maniru ako oseti potrebu i priliku,
a umesto zdravica su po pesmu nama uputili roditelji i kumovi, to je bilo jedino iznenadjenje :) )..

..ne znam, moze se praviti zurka povodom venchanja, ali to onda nije svadba.. :)
..na mojoj svadbi upoznala sam samo sitnu decu ljudi sa kojima sam odrastala i na chijim venchanjima sam bila, ne tetke iz nedodjije i slichno opisano..

..meni to nije ruzan obichaj, mada pojednachne svadbe mogu biti fijasko na mnogo nachina..
..a mogu i da ne budu.. :)
E viš sad i tetke iz nedođije se podrazumevaju ako se pravi svadba da bi se usrećili roditelji, prvenstveno..... lako je napraviti sedeljku za 20 ljudi u sopstvenoj režiji, ali to nije svadba o kojoj govorimo kao što si i sama primetila i od koje se meni više prevrće želudac. Od, recimo, 30-40 svadbi na kojima sam bila u životu (vodali me kao dete uporno), 100% su bile u opisanom fazonu, meni se znao do detalja a bogami i lista pesama. Niko nije uspeo da pobegne od toga od ljudi koje znam i koji su pravili svadbe, ma koliko slušali rock i mrzeli sarme privatno.
 
Да ли се грозите свадби или уживате у њима?
uzivam u svadbama a pogotovo sam uzivao kada smo MI pravili

Шта мислите о трошковима венчања и о људима који су спремни да исповрте све што имају за тај један дан?
-trosi koliko ko ima a da li ispovrate nesto , ne gledam nikada u tudj novcanik to je cista zavist-

Да ли су данашње свадбе заправо претворан начин да се заради или искрена жеља да се срећа подели са ближњима?
-svako pravi po svom nahodjenju, a koji su razlozi to se mene ne tice kao gosta ako sam vec pozvan da prisustvujem :D

zivelo veselje :mrgreen: .
 
Ја нисам желела свадбу, хтела сам да то буде ручак за најближе, уз тамбураше без озвучења... Па кад смо побројали најближе - испаде их преко 50...и тако испланирасмо свадбицу...али дошло их је 75, тако да је испала права свадба, само мала...
А онда су нам још пола године долазили пријатељи и рођаци на честитање и испоставило се да је то много веће цимање и много већи трошак... После ми је било криво што нисмо одмах направили људску свадбу, нормалну, па позвали све по реду...
Иначе, била је весела, било ми је стварно лепо, ништа мимо воље моје и његове...и ја сам играла и певала као никад до тада...
:)
У принципу волим свадбе, само ако није прегласна тубо фолк музика...

Као клинка била сам на много свадби (седамдесетих и осамдесетих), и жао ми је што већ дуго немамо свадби у фамилији...тако да моја деца нису била ни у једној.:(

Наши банатски сватови су били класични: увек лети или у рану јесен, у шатри у дворишту, шатра окићена ћилимима, унутра тамбураши без озвучења, рузмарин, девер носи деверски пешкир, сви ближи сватови се даривају кошуљама и материјалима за хаљине који се вежу преко рамена...поцикују тетке и свекрва...на венчање се иде у великим колонама са по десетак каруца...:) Их, где ћеш већег узбуђења ако ме још сместе у каруце...коњи окићени, звецкају прапорци...:) Онда венчање у цркви, обавезно (иако је било време социјализма, моји су били ''црквени људи'')...после у општини...па се онда сватови ''прате'' по кућама, возамо се кроз све сокаке, навраћа се пред сваку кућу од битнијих сватова да се почасти... Пре кућом домаћина кум се ''кери'' па не да младу, похтева да му износе разне ђаконије, да му свирци свирају на столицама, да му донесу петла, прасе...да се свекар и свекрва пољубе преко капије, да му наређају ред столица по којима ће да хода до шатре...:lol:
После иде супа са резанцима, па печења, торте...где свака гошћа нуди своју торту па се проба од сваке по мало... У поноћ излази ''материна погача''...свирају се сватовци и бећарци, ''Цајка'', кола... стојимо на клупама и тапшемо...
После се прате погачари, па се ујутру прати кум....

Баш ми то недостаје. Тако дуго нисам била у правим лалинским сватовима....:(


И не знма да ли ће их уопште бити...
 
Ја нисам желела свадбу, хтела сам да то буде ручак за најближе, уз тамбураше без озвучења... Па кад смо побројали најближе - испаде их преко 50...и тако испланирасмо свадбицу...али дошло их је 75, тако да је испала права свадба, само мала...
А онда су нам још пола године долазили пријатељи и рођаци на честитање и испоставило се да је то много веће цимање и много већи трошак... После ми је било криво што нисмо одмах направили људску свадбу, нормалну, па позвали све по реду...
Иначе, била је весела, било ми је стварно лепо, ништа мимо воље моје и његове...и ја сам играла и певала као никад до тада...
:)
У принципу волим свадбе, само ако није прегласна тубо фолк музика...

Као клинка била сам на много свадби (седамдесетих и осамдесетих), и жао ми је што већ дуго немамо свадби у фамилији...тако да моја деца нису била ни у једној.:(

Наши банатски сватови су били класични: увек лети или у рану јесен, у шатри у дворишту, шатра окићена ћилимима, унутра тамбураши без озвучења, рузмарин, девер носи деверски пешкир, сви ближи сватови се даривају кошуљама и материјалима за хаљине који се вежу преко рамена...поцикују тетке и свекрва...на венчање се иде у великим колонама са по десетак каруца...:) Их, где ћеш већег узбуђења ако ме још сместе у каруце...коњи окићени, звецкају прапорци...:) Онда венчање у цркви, обавезно (иако је било време социјализма, моји су били ''црквени људи'')...после у општини...па се онда сватови ''прате'' по кућама, возамо се кроз све сокаке, навраћа се пред сваку кућу од битнијих сватова да се почасти... Пре кућом домаћина кум се ''кери'' па не да младу, похтева да му износе разне ђаконије, да му свирци свирају на столицама, да му донесу петла, прасе...да се свекар и свекрва пољубе преко капије, да му наређају ред столица по којима ће да хода до шатре...:lol:
После иде супа са резанцима, па печења, торте...где свака гошћа нуди своју торту па се проба од сваке по мало... У поноћ излази ''материна погача''...свирају се сватовци и бећарци, ''Цајка'', кола... стојимо на клупама и тапшемо...
После се прате погачари, па се ујутру прати кум....

Баш ми то недостаје. Тако дуго нисам била у правим лалинским сватовима....:(


И не знма да ли ће их уопште бити...

Za ovo nisam nikada cula a deluje mi bas lepo :heart:
 
Tako bi volela da volim svadbe...ali ne mogu protiv sebe. Vidim, ljudi se vesele i lepo im...što ja to ne mogu ? Nekako ne vidim sebe u svom tom scenariu. A mi...mi smo se venčali uz prisustvo dva svedoka, drugarice sa faksa i kolege sa posla mm. Bez odela, bez cveća, bez muzike i slikanja. Ja u miniću, kuma u šorcu. Matičar bio vrlo ljut i uvređen (tek nakon venčanja saznah da je to bio teča mm). Niko od rodbine nije znao i svi su nam zamerili.
A nakon par mesci u Crkvi, priznajem, tu smo ispoštovali osnovna pravila, ali pravila Crkve.
 
Ja sam želela da se udam u beloj venčanici - ispunilo mi se.
Želela sam venčanje u crkvi - venčala sam se u crkvi.
Želela sam svadbu, ali skromnu - delimično mi se ispunila želja. Delimično, jer sa mm strane je bilo više gostiju nego sa moje. Sve u svemu, ja sam zvala 20-tak ljudi. Mm malo više. Mnogo rodbine sa moje strane nije bilo pozvano. Eto, nisam htela da zovem one sa kojima 10 i više godina nisam imala kontakt, sem slučajnog. Ili onog na sahranama. Nisam htela i gotovo. Moji su me tu podržali. Opet, u familiji mog muža su odnosi drugačiji. Vidjaju se, posećuju se kad mogu iako su raštrkani širom Srbije i inostranstva, čuju se. Ipak je to drugačije.
Nije mi svadba bila naporna, nisam jedva čekala da se završi, nisam se lažno smejala. Bilo je lepo, bilo je uglavnom ono što sam želela. Ok, bilo je i kompromisa. Neki običaji za koje ja nikada pre toga nisam ni čula - od bacanja sita, preko darivanja pogače, pa darivanje kumova, svekra, svekrve, zaova... Aj' dobro, ako im je značilo, neka. Muziku smo mi birali, tj. birali smo bend i listu pesama. Ali nismo hteli da uskratimo nikome da naruči pesmu koju želi. Neka bude, uglavnom samo da je veselo.
I bilo je veselo, bilo je lepo i pamtiću to celog života.
 
Е да, мислим да су свадбе лепе и потребне из још једног разлога: то су једине прилике да се родбина сретне, да се упозна, да се повеже, да се окупи око неког лепог догађаја...
У ери све већег отуђења то нам је потребно више него икад...

Бабе су нам биле рођене сестре, а ми се данас не познајемо и не дружимо. То је баш тужно.
Не могу да замислим ситуацију да се моји и Вандини унуци не познају, не виђају и не друже...
 
A meni se svidjalo iako ne volim svadbe ono kad pucaju na svadbama i vesele se....Toga je sve manje to je bilo ranije kad sam bila klinka,ja sam 86sto.

Jao, to pucanje... :roll:
Kada se ženio neki rodjak mog muža, bila sam neki 3. mesec trudnoće, otprilike. A početak trudnoće težak, injekcije, lekovi, bolovi, da Bog sačuva. Tog jutra sam prvo išla u dz po injekciju, pa onda na svadbu. Uglavnom, krenuli mi sa mladoženjine strane, po mladu. Kolona vozila, kako to već ide, a ulica uska pa smo parkirali nekih 100-tinak metara od mladine kuće. Izlazimo iz kola, taman krenuli ka kući, kad krete mladin otac da puca... jooooj, kad me preseče po stomaku, kad je krenulo da boli... :( Klecnula mi kolena od onog šoka, pa sam i pala na sred ulice... huh, kad se samo setim... Pomogli mi muž i svekrva da se vratim do kola, da sednem. A ono boli, grči se, ma prave bolne kontrakcije, ili je tako izgledalo. Taman malo krenulo da popušta, bar bol, a strah nikako, kad krete on ponovo da puca, ponovo sasvim neočekivano za nas koji smo bili podalje, pa nismo znali šta se tamo u dvorištu dogadja. A budala, umesto da puca pod nekim uglom, on vertikalno na gore, pa poče sačma da pada okolo i da bubnja po krovu kola :dash:Pravo je čudo da u onoj masi ljudi niko nije bio povredjen.
I tada mi je došlo da kažem mužu - vozi me kući, 'bala ih svadba, a ti se vrati posle ako hoćeš. Ali nisam. Mada me je celog tog dana boleo stomak i grčio se i ceo dan sam bila u strahu. ( da dopunim informaciju - beba koju sam tad nosila za koji dan puni 4 godine :D )
Tako da to pucanje po svadbama, krštenjima, rodjendanima i u svim ostalim prilikama apsolutno nije bezopasno. Metak, ili kao u ovom slučaju sačma, mora negde i da padne.
 

Back
Top