Kako znati da li se obratiti psihologu i kako osobu nagovoriti na to?

gost 114527

Veoma poznat
Poruka
14.555
Oseća se loše stalno, nikad nije zadovoljna... msm da joj treba pomoć. Što je najgore veruje da je sve svoje probleme umislila i da nema realnog razloga da ode. Onda je pitam kako je, ona odgovori da je loše, kad pitam za razlog ne zna... često je i uplašena bez razloga, svaka sitnica joj pokvari raspoloženje. I to traje i traje... Kako joj objasniti da bi ipak trebalo da poseti nekog stručnog?
 
Oseća se loše stalno, nikad nije zadovoljna... msm da joj treba pomoć. Što je najgore veruje da je sve svoje probleme umislila i da nema realnog razloga da ode. Onda je pitam kako je, ona odgovori da je loše, kad pitam za razlog ne zna... često je i uplašena bez razloga, svaka sitnica joj pokvari raspoloženje. I to traje i traje... Kako joj objasniti da bi ipak trebalo da poseti nekog stručnog?

"Koliko joj godina? Da li je fizicki zdrava?Da li je u radnom odnosu? Penzionisana? Studentkinja? Rodbina?Traume iz proslosti? Sta je prebolela?Problemi sa ishranom?Alkohol? Pusenje?Koje lekove trenutno koristi?"


Kada postavljate pitanja,podjite od toga da ljudi na forumu ( profe i amateri) nemaju ama bas nikakvu ideju o osobi o kojoj postavljate pitanje.
Ovako izgleda kao nova misterija iz CSI ili Nestalih osoba. Covek mora biti vidar ili baciti pasulj pre nego sto se uputi u slucaj.
 
"Koliko joj godina? Da li je fizicki zdrava?Da li je u radnom odnosu? Penzionisana? Studentkinja? Rodbina?Traume iz proslosti? Sta je prebolela?Problemi sa ishranom?Alkohol? Pusenje?Koje lekove trenutno koristi?"


Kada postavljate pitanja,podjite od toga da ljudi na forumu ( profe i amateri) nemaju ama bas nikakvu ideju o osobi o kojoj postavljate pitanje.
Ovako izgleda kao nova misterija iz CSI ili Nestalih osoba. Covek mora biti vidar ili baciti pasulj pre nego sto se uputi u slucaj.

Studira, fax totalno zapostavila... koristi sve moguće opijate... ima periode kad baš preteruje... puši... lekove ne koristi nikakve... Traume iz prošlosti, ne znam... ne priča o tome... Sa ishranom, kako kada... često ima izjave kako uživa dok je gladna... 23 godine.
 
Oseća se loše stalno, nikad nije zadovoljna... msm da joj treba pomoć. Što je najgore veruje da je sve svoje probleme umislila i da nema realnog razloga da ode. Onda je pitam kako je, ona odgovori da je loše, kad pitam za razlog ne zna... često je i uplašena bez razloga, svaka sitnica joj pokvari raspoloženje. I to traje i traje... Kako joj objasniti da bi ipak trebalo da poseti nekog stručnog?
neka neko strucan poseti nju
 
Studira, fax totalno zapostavila... koristi sve moguće opijate... ima periode kad baš preteruje... puši... lekove ne koristi nikakve... Traume iz prošlosti, ne znam... ne priča o tome... Sa ishranom, kako kada... često ima izjave kako uživa dok je gladna... 23 godine.

Prvo, mora u svakom slucaju do lekara opste prakse zbog pregleda krvne slike i hormona.Ponekada nedostatak odredjenih vitamina kao i poremecen rad( nivo) hormona izaziva iste simptome kao i gore sto su naveden( koji izgledaju problem psihe)- cak i simptome nesanice, depresije.. etc..
U razgovoru sa lekarom ona sama mora priznati da ima problem, tu niko na nju ne moze uticati- sem ozbiljan razgovor sa ljudima koji joj mnogo znace i to pred lekarom- koji tek posle toga moze da je uputi- prvolinijskom psihologu- direktna ( prva) pomoc kao kod zavisnosti od opijata, moze takodje da je uputi i klinickom psihologu koji se bavi kompleksnim psihickim poremecajima i on pravi nesto kao krizni plan da joj se pomogne- i moze dobiti kod psihoterapeuta odredjenu terapiju( zavisno od prve dijagnoze kod lekara i psihologa)..problem je sto ljudi ne vole terapije i jos se ponasaju kao da je to veliki tabu i mnogi izbegavaju terapiju zbog negativne stigme- a terapija je odlicna za pomaganje ljudima koji imaju duboko u licnosti urezane psihicke probleme, probleme koji im menjaju normalno i zdravo funkcionisanje..E to je otprilike put.
Potrebno je, ako je ona stvarno u stanju negacije svega ( sto vidi iz tvog priloga) dovesti nju na razgovor sa bar dve, tri, osobe koje ona voli i postuje da joj saopste njihovu brigu.Tako da barem proces priznavanja problema moze u njoj da pocne.Tek u tom trenutku moze joj se pomoci ili nagovoriti je da ode do lekara.

Sve najbolje vam zelim.



p.s.

Samo da pojasnim oko krvne slike i vitamina, da se ne cudite.Npr.vitamin D je kod nekih ljudi hronicno nedovoljan i na minimalnom nivou.Nisu svesni cak ni kao deca jer se problemi pocinju pojavljivati u adolscentnim godinama.Nesnice, preterana aktivnost, depresije, ucestalo menjanje raspolozenja.Isti problemi se javljaju kod nedostatka Kalijuma u ishrani ( ovde cak i upale tetiva, osim toga nervni zvrsetci ne rade dobro.. etc)
Zbog svih tih simptoma, ljudi beze u drogu, alkohol ili bilo koje vrste opijata..Koji zatim proizvode zbog izgradjene ovisnosti prave psihicke probleme.
Zato preporucujem svima uvek analizu krvne slike i hormona.
 
Poslednja izmena:
To nije za psihologa,to je slucaj za psihijatra!

Naravno,a on će odlučiti da li je osoba zdravog nervnog sistema i ako jeste-uputiti psihologu da on rešava
neurotične tegobe koje su sekundarne,ali neprijatne...Obično je u pitanju loša socijalizovanost te inhibicije
s tim u vezi...Ali,ne lezi vraže-obzirom na opijate-pravac psihijatar...
 
I da... poprilično je asocijalna. Ne može normalno da se postavi prema ljudima. U par navrata se izletela i rekla da je takva od detinjstva. Ima stalno osećaj da su svi protiv nje i onda se povlači u sebe. Ljudi oko nje je ubeđuju da joj ne treba pomoć, počev od porodice. Da je razmažena i lenja i da su svi njeni problemi uzrokovani tim. Da izbegava obaveze tako što priča da joj je loše, a imala je faze kada je pričala da više ne zna šta će sa svojim životom itd. Prijatelja nešto preterano i nema. Ja joj dođem više poznanica s kojom se druži sticajem okolnosti.
 
Nije razmažena već ,najčešće zapostavljena i demotivisana....
Razmaženo dete je ambiciozno,a ambiciju najlalše ubija (ambicija je urođena radoznalost i
želja da se bude moćan i imućan itd...) ženskom detetu mati koja proklinje nepravedan život
i stalno kukumavči..Muškima takav otac...Jer deca istorodno kopi-pejst roditelja do razrešenja
Edipovog i kompleksa Elektre... Uz to i traljavo formiranje super ega s nejasnim matricama i eto
tvoje prijateljice.
 
Nije razmažena već ,najčešće zapostavljena i demotivisana....
Razmaženo dete je ambiciozno,a ambiciju najlalše ubija (ambicija je urođena radoznalost i
želja da se bude moćan i imućan itd...) ženskom detetu mati koja proklinje nepravedan život
i stalno kukumavči..Muškima takav otac...Jer deca istorodno kopi-pejst roditelja do razrešenja
Edipovog i kompleksa Elektre... Uz to i traljavo formiranje super ega s nejasnim matricama i eto
tvoje prijateljice.
A ne deluje mi zapostavljeno. Više mi deluje kao da je jedini vid vaspitanja koji je dobijala bila psihička manipulacija, pošto sam primetila da i ono malo kontakta što ostavlja sa ljudima bude zasnovano na tome da je ona inferiorna i da njom manipulišu. Nisam upoznala njene tako da ne znam, ne mogu ništa reći. E da... uopšte ne može da shvati kad joj neko ne želi dobro ili tako nešto... za nju je sve belo i to je to... i večito pravda druge ljude, čak i u situacijama kad mesta za opravdanja nema.
Nego, drugi deo problema... kako njoj objasniti da to nije normalno ponašanje i da tako ne može i da ode da vidi bilo kakvog lekara, bilo koga ko bi mogao da joj pomogne?
 
Poslednja izmena:
I da... poprilično je asocijalna. Ne može normalno da se postavi prema ljudima. U par navrata se izletela i rekla da je takva od detinjstva. Ima stalno osećaj da su svi protiv nje i onda se povlači u sebe. Ljudi oko nje je ubeđuju da joj ne treba pomoć, počev od porodice. Da je razmažena i lenja i da su svi njeni problemi uzrokovani tim. Da izbegava obaveze tako što priča da joj je loše, a imala je faze kada je pričala da više ne zna šta će sa svojim životom itd. Prijatelja nešto preterano i nema. Ja joj dođem više poznanica s kojom se druži sticajem okolnosti.


Koji je tvoj motiv i koje su to slucajne okolnosti da ti toliko zelis da joj pomognes?
 
Oseća se loše stalno, nikad nije zadovoljna... msm da joj treba pomoć. Što je najgore veruje da je sve svoje probleme umislila i da nema realnog razloga da ode. Onda je pitam kako je, ona odgovori da je loše, kad pitam za razlog ne zna... često je i uplašena bez razloga, svaka sitnica joj pokvari raspoloženje. I to traje i traje... Kako joj objasniti da bi ipak trebalo da poseti nekog stručnog?


Prosto. Cim se neko pita da li treba da poseti strucnjaka - TREBA. Pre ili kasnije ce morati na silu tj kada vise ne bude mogla da se bori.

"Strucnjak " rec previse "strasno" zvuci, i kao takva sa sobom nosi razne predrasude i stereotipe.

Nazovimo takvo lice - psiholog. Psiholog radi i u skoli, a ne na psihijatrijskom odeljenju kao sto misli vecina, psiholog radi sa normlanim zdravim ljudima.

Gledajte na psihologa kao na nekog dobrog prijatelja koji vas nece izdati, nece olajavati i koji je placen da vas slusa.

Znaci umesto da smarate prijatelje koji nisu strucni i koji vam ne mogu pomoci (jos vam mogu i odmoci krivim savetima) posetite psihologa, koji je povrh svega strucan.

Ako krenes kod psihologa ili psihoterapeuta sa mislju da je to covek koji je filantrop i koji voli ljude i ciji je zivotni poziv da im pomaze bez obzira bili oni zdravi ili bolesni, ili nesto izmedju, ili im se u nekom delu zivota javi neka poteskoca, problem, i ako sama sa sobom raqskrstis da nije nista lsoe otici kod njega kao kod npr zubara ili ginekologa, VEC SI SAMA SEBI AUTOSUGESTIVNO POMOGLA, I VEC CE TI BITI LAKSE , PA MAKAR PSIHOLOG/PSIHOTERAPEUT TAMO LUPETAO NEKE NEPOVEZANE GLUPOSTI.

Samo razmisljanje da se nekom predajes ko je kompetentan i vera u njega da ce ti pomoci , delovace pozitivno na tebe makar kao placebo efekat, a plus sto ce i stvarno delovati.

Na isti nacin i Bog "pomaze" ljudima psihicki..... Tj placebo efekat.

Tako da, nema puno razmisljanja, pravac psiholog, pa neka on proceni da li si za njega a ne TI! U krajnju ruku, svi ljudi su za psihologa.....Svako ko je pod stresom, besan, vice, nije zadovoljan 100% svojim zivotom (a to su svi ljudi je l tako, ne postoji ni jedan covek kome psiholog ne bi unapredio zivot bar za 1% ) tripuje se oko raznih stvari, ima grizu savesti, vuce neke duhove proslosti, nije imao najbolje vaspitanje JE ZA PSIHOLOGA.

ONI SU SVI ZA PSIHOLOGA JER MOGU UNAPREDITI SVOJ ZIVOT. A TO STO MI NE ZELIMO DA IDEMO NA VREME KOD PSIHOLOGA I STO JE TO KOD NAS TABOO, PA SE ONDA MENTALNOM NEHIGIJENOM ZAPRLJAMO DA MORAMO DA ODEMO KOD PSIHIJATRA ZBOG DEBELE DEPRESIJE, SHIZOFRENIJE I NEKE PSIHOZE TO JE PROBLEM LJUDI. NEOBRAZOVANJE, NEKULTURA, NESAVESNA BRIGA O SVOJOJ MENTALNOJ HIGIJENI.

Kao kada covek ne zeli da pere zube redovno jer misli "zasto da perem zube, pa nisam ja stomatoloski bolestan" , i ne zeli da ide bar 1 godisnje da menja plombe u zubima, pa onda bane kod zubara kada je zub u stanju vadjenja , tako i covek koji dok je bio zdrav nije hteo da ide kod psihologa da razresi neke obicne zivotne probleme pa se iscrpeo, mentalno zaprljao i razboleo, pa posle i lekovi tesko da mogu da pomognu.

Nadam se da nisam ovo sve dzabe pisao. Sto se mora mora se.

Iz tvog pisanja, tvoja psijateljica/prijatelj kao da je u distimiji - ukratko receno - blazi oblik depresije koji traje duze......
 
"Zlatno pravilo" je da nikog ne mozes da nateras da ode kod psihijatra i uopste da se leci, ako sam to ne zeli.

Ubedjivanja tu ne pomazu.

S druge strane, sve i da je ubedis, sam lekar ne moze da joj pomogne ako je ona "naterana" kod njega i ne zeli da ga slusa, nema volju za to. Najcesce je upravo ta zelja da se neko posalje kod psihijatra zapravo licmeerna jer odrazava nasu nezainteresovanost za tu osobu (da ne pisem kako psihijatri cesto imaju svoje probleme vece nego sami pacijenti ponekad pa su pomalo i nezainteresovani). Ovo pisem zato sto se sticajem okolnosti druzim s njima, znam sta pricaju, bar ovde u unutrasnjosti i koliko se ponekad malo unose u probleme pacijenata. Njihova je bransa postala cist biznis (ko se "snasao").

Znaci nije lose da joj usput kazes, ali da joj pri tom ponudis svu svoju podrsku i pomoc, ali ako joj samo hladno kazes da treba da ide, onda bolje i nemoj jer je to nekad najlaksi nacin da skines sa sebe odgovornost zbog nemoci da pomognes toj osobi, a zapravo se krije nedovoljna ljubav iza toga da se pronikne u dubinu tog bica, sto je najgore, imala sam slucaj kada sam to rekla, i ne samo ja, osoba je poslusala, nismo se vidjali za to vreme jer je rec o jako zatvorenoj osobi i posle 3 nedelje lecenja izvrsila samoubistvo kad sam bas pomislila da je krenulo na bolje.

Tako da - oprez bez podrske. Covek nije stvar pa da se "salje" kao paket kod psihijatra, psihologa ili koga god.

edit: Sasvim je dovoljno da je "ubedis" da ode kod lekara opste prakse...a on/ona ce odrediti da li joj treba psihijatar, psiholog, dijeteticar ili ko vec...

To je em "bezbolnije" em jedino ispravno.
 
Poslednja izmena:

Back
Top