Ispovest

Kako gledate na ljude kao duhovnike
i kao osobe kojima bi se radije mozda
ispovedali nego duhovniku?

- - - - - - - - - -

Na prijatelje, rodbinu mislim.

Uglavnom, doziram šta kome pričam. Nikome sve. Neko zna više, neko manje, nekao taman da zadovolji znatiželju a nekome vala ništa. Davno, davno...su me naučili, da ono šta ti je najdragocenije treba držati u sebi. Tako da ono šta mi je najvažnije, najdragocenije i najbitnije o tome ne pišem i ne govorim. To nekako ljubomorno čuvam za sebe. Nekako imam utisak, da je meni najbolje čuvano. :)

Nemam nešto lepa iskustva baš sa ljudima, kada je o tome reč. Slabo su bili duhovni, a još slabije dobronamerni...Otprilike, ja imam utisak da sam ja to kao njima, ko čuva njihove tajne, ukazuje na probleme, trudi se da ih reši s njima. Raduje se lepim dešavanjima a sa njima deli i one manje lepe. I prija to saznananje da imaju u mene toliko poverenja. Ali je ponekad i baš opterećujuće.

Mene je život naučio, da se ne treba previše pričati...I olako.

Ljudi koji uglavnom, kažem uglavnom..znaju najviše, jesu moja porodica. I to je to.

:hvala:
 
Kako gledate na ljude kao duhovnike
i kao osobe kojima bi se radije mozda
ispovedali nego duhovniku?

- - - - - - - - - -

Na prijatelje, rodbinu mislim.
Ako si nesto zassro onda ti je jasno i zasto i kako si to uradio .
Budi duhovnik sam sebi jer te niko ne poznaje kao sto ti poznajes
sam sebe .Uci ,analiziraj , skupljaj informacije .
 
Uglavnom, doziram šta kome pričam. Nikome sve. Neko zna više, neko manje, nekao taman da zadovolji znatiželju a nekome vala ništa. Davno, davno...su me naučili, da ono šta ti je najdragocenije treba držati u sebi. Tako da ono šta mi je najvažnije, najdragocenije i najbitnije o tome ne pišem i ne govorim. To nekako ljubomorno čuvam za sebe. Nekako imam utisak, da je meni najbolje čuvano. :)

Nemam nešto lepa iskustva baš sa ljudima, kada je o tome reč. Slabo su bili duhovni, a još slabije dobronamerni...Otprilike, ja imam utisak da sam ja to kao njima, ko čuva njihove tajne, ukazuje na probleme, trudi se da ih reši s njima. Raduje se lepim dešavanjima a sa njima deli i one manje lepe. I prija to saznananje da imaju u mene toliko poverenja. Ali je ponekad i baš opterećujuće.

Mene je život naučio, da se ne treba previše pričati...I olako.

Ljudi koji uglavnom, kažem uglavnom..znaju najviše, jesu moja porodica. I to je to.

:hvala:

Stara sicilijanska poslovica: porodica je sve, prijatelji su nešto, ostali su ništa.
 
Postovanje Moonshine,
desilo se da su svedoci na Floridi isclanili zenu iz zajednice zato sto su saznali da je varala supruga.Kome se ona ispovedila i koje pravo svedocima da to urade,a pogotovo sto to nije sa onim sto je Isus uradio,kada su hteli da kamenuju gresnu zenu,a Isus ih pitao,nijedan ruke digao nije,a njoj je rekao:"idi.i ne gresi vise".Je li to u redu sto su svedoci uradili?
 
Ne može se ispovediti po sistemu "kako mali Perica zamišlja", bez sabornosti, tj. posta nakon čega sledi Sveto pričešće.
Prva zapovest u Raju je i bila o suzdržanju, tj. postu, a prvi greh je i bio protiv posta.
 
Postovanje Reefer,
prvo se Pomolis Bogu-Stvoritelju da ti grehe oprosti,pa u svetlu toga krenes sa Postom na duhovnom nivou,a zatim nastavljas da se molis stvoritelju iza svojih vrata,jer to sto radis Tajno,Bog ce di platiti JAVNO,Amin
 
Nema ispovesti bez, prvo, iskrenog pokajanja i traženja oprosta od onoga kome smo (ako jesmo) učinili nešto loše. Zatim sledi post, a nakon ispovesti ide ono najsvetije, a to jeste suština naše hrišćanske vere - sveto pričešće u učestvovanje u sabornosti. Ono što činimo sami, sakriveni iza svojih vrata... možda je to nekome dovoljno, ali nismo mi ti koji će da sude.
 
Kako gledate na ljude kao duhovnike
i kao osobe kojima bi se radije mozda
ispovedali nego duhovniku?

- - - - - - - - - -

Na prijatelje, rodbinu mislim.

ja bas imam potrebu za ispovescu bilo duhovniku,bilo psihoterapeutu jer mislim da bi samo strucna osoba mogla da razume ono sto bih imala da poverim a sto bi kod meni bliskih osoba mozda dovelo do nekih pogresnih zakljucaka usled nerazumevanja.

- - - - - - - - - -

Nema ispovesti bez, prvo, iskrenog pokajanja i traženja oprosta od onoga kome smo (ako jesmo) učinili nešto loše. Zatim sledi post, a nakon ispovesti ide ono najsvetije, a to jeste suština naše hrišćanske vere - sveto pričešće u učestvovanje u sabornosti. Ono što činimo sami, sakriveni iza svojih vrata... možda je to nekome dovoljno, ali nismo mi ti koji će da sude.

a zasto potreba za ispovescu podrazumeva da si nekome ucinio nesto lose? moja potreba uopste ne proizilazi iz tako neceg, a duhovnik koji bi u startu imao ovakav stav ne bi ni bio prava osoba za bilo cije poveravanje.
 
ja bas imam potrebu za ispovescu bilo duhovniku,bilo psihoterapeutu jer mislim da bi samo strucna osoba mogla da razume ono sto bih imala da poverim a sto bi kod meni bliskih osoba mozda dovelo do nekih pogresnih zakljucaka usled nerazumevanja.

- - - - - - - - - -


a zasto potreba za ispovescu podrazumeva da si nekome ucinio nesto lose? moja potreba uopste ne proizilazi iz tako neceg, a duhovnik koji bi u startu imao ovakav stav ne bi ni bio prava osoba za bilo cije poveravanje.

Ako pročitaš moj post još jednom, malo pažljivije, videćeš odgovor na to bespotrebno pitanje. ;)
 
aha vidim u zagradi ako smo. a ako nismo?
takodje da li se oprost trazi lino od onoga kome smo (ako smo) ucinili neko zlo ili se to samo pominje kroz molitvu?
i jos jedno pitanje, da li i kako zatraziti oprost od sebe samog?
 
Ako nismo učinili nešto tako, zašto bi tražili oprost i od koga? Zašto, bre? :D
Nema oprosta od sebe samog, već se ispovediš i trudiš da ne ponavljaš greške.
 
Ako nismo učinili nešto tako, zašto bi tražili oprost i od koga? Zašto, bre? :D
Nema oprosta od sebe samog, već se ispovediš i trudiš da ne ponavljaš greške.

ja te opet pitam da li je za ispovest neophodno prethodno zatraziti oprost? sta ako nisi gresan ni prema kome ali imas potrebu dase ispovedis?
evo ti banalan primer. imas gresne misli. prema kome tacno cinis greh i od koga u tom slucaju da trazis oprost. taodje nisi odgovorio na sva moja pitanja pa te molim da procitas ponovo i odgovoris ukoliko ti nije mrsko.
 
Ispovedaš se za svoje grehe, a oni nisu vezani samo za učinjeno nekome. Najčešće si to učinio sam sebi. Grešne msili su tvoj greh i njih ispoverdaš. Ako si vernik, onda Bogu, ako nisi, opet imaš opciju raznih psihologa i ostalih psiho nečega. To sigurno ne može da šteti, suština je u prihvatanju i izricanju grešaka (ili grehova).
 
Postovanje Moonshine,
desilo se da su svedoci na Floridi isclanili zenu iz zajednice zato sto su saznali da je varala supruga.Kome se ona ispovedila i koje pravo svedocima da to urade,a pogotovo sto to nije sa onim sto je Isus uradio,kada su hteli da kamenuju gresnu zenu,a Isus ih pitao,nijedan ruke digao nije,a njoj je rekao:"idi.i ne gresi vise".Je li to u redu sto su svedoci uradili?

Па она ће увек имати прилику да се искрено покаје и да се врати међу браћу и сестре.
 
znaci od boga trazis oprost ukoliko imas gresne mislis? to hoces da kazes? mislim da je to pogresno i da takva postavka i diprinosi iskrivljenoj slici boga kod pojedinih. tako vernici oslanjajuci se na boga kao NEKOGA ko moze da im resi probleme prostom molitvom zaboravljaju da porade na sebi. zasto bi?
ja bih trazila sama od sebe.
a ovo?
takodje da li se oprost trazi lino od onoga kome smo (ako smo) ucinili neko zlo ili se to samo pominje kroz molitvu?
 
Naravno da se Bogu ispovedaš, bitni ste ti i On. A ti bi grehe ispovedala komšinici uz kafu?
Ne rešavaju se problemi ispovedanjem, to je tek priprema za ono bitnije. A kao što sam već napisao, a ti preskočila, suština je u prihvatanju grešaka i pokušaju da se ne ponove.
Ja bih tražio da mi oprosti onaj koga sam nekako povredio ili uvredio. Često je jednio "izvini" sasvim dovoljno. A ne moliš se dok se ispovedaš.
 
moze li opet pitanje. da li ispovest ne moze da se ucini bez prethodnog cinjenja greha prema drugoj osobi?
da li covek ukoliko ima neke unutrasnje konflikte koje ga koce na duhovnom putu moze da se ispovedi i da li i u tom slucaju mora da trazi oprost?

- - - - - - - - - -

A ti bi grehe ispovedala komšinici uz kafu?
a ti se vrati na moj prvi post pa procitaj sta sam napisala.
 
moze li opet pitanje. da li ispovest ne moze da se ucini bez prethodnog cinjenja greha prema drugoj osobi?
da li covek ukoliko ima neke unutrasnje konflikte koje ga koce na duhovnom putu moze da se ispovedi i da li i u tom slucaju mora da trazi oprost?

- - - - - - - - - -


a ti se vrati na moj prvi post pa procitaj sta sam napisala.

Vrtimo se draga. Već sam ti nekoliko puta napisao da ne moraš biti grešan prema drugome da bi bio grešan. Grešni smo samim svojim postankom, jer smo ljudi. Seti se prvobitnog greha.
Koji tvoj prvi post... aha, vidim.
Ne vidim potrebu d aideš kod sveštenika ako ne veruješ. Bolje ti je da odeš kod psihoterapeuta. mada, ukoliko jesi krštena, neće ti škoditi ni do Crkve da odeš, jer bi se začudila koliko dobrih saveta i pouka možeš da dobiješ tamo. A skinućeš deo tereta sa ramena, sigurno je.
 
Poslednja izmena:
kao ato rekoh ako svestenik podrazumeva da sam dolaskom na ispovest zgresila prema nekoj drugoj osobi (sto je vrlo verovatnoimajuci u vidu danasnje svestenstvo) onda je psihoterapeut bolji izbor.
 
Hjade nemoj tako da se igraš. Postaje smešno, jer je jasno napisano od samog početka, iako pokušavaš da prikažeš drugačije. Ništa sveštenik ne podrazumeva, ti si kod njega da kažeš, ispričaš.
Čemu insistiranje na "slučajnom" nesporazumu?
 

Back
Top