Reč i misao

Po pravilu, misao stvara reč.
Mada, sretam mnoštvo pisaca i pesnika (ovih drugih pogotovo), koji u napisanim rečima traže (s)misao.
Tipično za modernu poeziju - u potrazi za melodičnošću nabacaš gomilu motiva bez reda i smisla, da bi naknadno opravdao njihovu složenost postojanjem "dubljeg" smisla.
 
Vode li nam misli reči ili reči misli...?
Posebno je interesantna pisana reč,još više rečenica...
I koliko misli krije rečenica i koliko ih proizvodi?

Kao da je neko upitao" molekule vode da li one cine recni tok ili reka tece zbog molekula vode?"

uzaludna misao i uzaludno pitanje su jednako tastina kao i uzdisanje nad vrtovima u kojima nismo radili...
 
Po pravilu, misao stvara reč.
Mada, sretam mnoštvo pisaca i pesnika (ovih drugih pogotovo), koji u napisanim rečima traže (s)misao.
Tipično za modernu poeziju - u potrazi za melodičnošću nabacaš gomilu motiva bez reda i smisla, da bi naknadno opravdao njihovu složenost postojanjem "dubljeg" smisla.

A meni je to posebno, kako bih rekla.... besmisleno. Sustina okrenuta naopacke..
 
Kada razmisljamo, koristimo reci.
Ne razmisljamo u slikama, njih koristimo za pamcenje i skladistenje informacija.

Razmisljamo na jeziku koji svakodnevno koristimo, sto znaci da razmisljanje jeste proticanje neizgovorenih reci.
 
Vode li nam misli reči ili reči misli...?
Posebno je interesantna pisana reč,još više rečenica...
I koliko misli krije rečenica i koliko ih proizvodi?

Moraš pretpostaviti da nekad nije bilo reči...I kod mačke uviđaš određene misaone procese, a ona ne govori...
pojmovi, atributi pojmova i delatna mogućnost pojmova određena prostorom i vremenom...i to je otprilike to što se tiče reči. Mozak pokušava da ono što uviđa "prebaci" u formu reči, al' mu uvek fali prava reč, upravo zbog nejednakosti reči i pojma :)
Nema te istine koja ima ikakvu upotrebnu vrednost za čoveka, dok taj čovek istu tu istinu ne doživi neposredno.
Tako su meni ceo život pričali šta ne treba i šta treba, a ja sam ukapirao tek kad sam se opekao. Mada, možda je to vezano samo za moju tvrdoglavost :lol:
 
Ideje ili forme ili,još tačnije,pojedinačne ili skupne ,predstave u našem umu,najčešće bivaju
u rečima...
Međutim,bivaju i u matematičkim izrazima,geometrijskim crtežima u oktantu kao 3D !
Recimo ja pamtim crtež celog jednog proizvodnog sistema s protokom i dejstvom raznih sila
i kontrasila na neke forme materijala i fluida...
Koreograf misli pokret igračica i igrača,scenograf -dinamiku scene...Režiser filmski "vidi" (ima viziju iili
"vizuru":mrgreen:) čitave sekvence filma unapred,sa sveukupnom algoritamskom,filmskom logikom...
Poslovan čovek zamišlja emotivne i logične reakcije partnera u nekom poslu u vezi neke poslovne
aktivnosti,recimo-ulaganja u sekundarni projekat koji ispomaže primarni...
I da li mišljenje rečima,tim konkretnim "misliocima" pomaže ili odmaže?
Liče li misli o rečima na šahovske figure koje su prilagodljive životnoj tabli?
 
Posebno je interesantno promišljanje formi (ideja ,predstava) o formama!
Tzv.apstraktno mišljenje.
Aristotel je forme formi pridavao božansko poreklo (mislim u Metafizici),ali
i sami se uveravamo da misli o mislima sami "proizvodimo",zahvaljujući
tek možda samo tom prvom nepokretnom pokretaču (što je Hoking osporio
kao neophodnost shvatanjem da i najminornije ima svoj nezavisni logos!)...
Tako,misli o mislima uobličavamo ili ograničavamo složenijim "mudrijim"
rečima (Hegel je tu bio No 1.:mrgreen:),ali i metaforama postmoderne kojima
se prkosi "stvarnosti" čak Novim svetovima...
Misli o mislima,shvaćeno je,ne moraju biti samo apriorije,već, u slobodnijoj
upotrebi reči
i čitava scenarija!
 
I da li mišljenje rečima,tim konkretnim "misliocima" pomaže ili odmaže?

To je dobro pitanje.
Jedna moja profesorka je umela da kaže (na opasku da učenik nešto zna al ne ume da objasni): "Ako ne umeš da objasniš, znači da zapravo ni ne znaš."
Pretpostavljamo ponekad intuitivnu jasnoću stvari...jasno ti je po sebi, ne treba da ga ukalupiš u reči...Ali ako se već potrudiš da ga ukalupiš, gledaš na celu stvar barem "malo" drugačije...:)
Seti se Zenonovih paradoksa...simpatična upotreba moći govornog aparata...Zenon se igrao logikom...I danas se čovek češe po glavi pokušavajući da provali gde Zenon greši...
Zanimljiva tema, u svakom slučaju.
 
ako želimo izraziti naše misli, osjećaje i težnje, ne moramo se poslužiti riječima.
riječima ne možemo u potpunosti izraziti naše misli, čak ni onda, ako te riječi označavaju postojeće, ono što našim tijelom možemo zamijetiti.
što možemo zaključiti umom, u većoj je mjeri neizvjesno (bez daljnje potvrde u stvarnosti) od onoga što možemo zamijetiti tijelom.

riječi i misli djeluju interaktivno. često razmišljamo u kategorijama, koje nam dozvoljavaju kategorije riječi. to je veliko ograničenje.
spoznaja i razum nisu ovisni o riječima i njihovim kategorijama. stoga se razmišljanje zdravog bića ne veže za riječi ni tradicionalne pojmove.
ljudi, koji su imali priliku razmišljati
animated-smileys-thinking-37.gif
o raznim zamršenim stvarima, često pozivaju na "pogled prema unutra",
na određenu redukciju svijesti na bitno (unutarnje, temeljno) i isključivanje vanjskih utisaka i dojava naših čula.
zanimljiva je i kontradikcija riječi i pojmova s onim što stvarno možemo zamijetiti.
tako se npr. podsvijest (vjerojatno podsvijesti) naseljava ispod svijesti, iako eventualno ta podsvijest tek oblikuje i uzrokuje svijest.
naša svijest, razum, je iz vrlo konkretnih razloga (nepouzdan i samo za specijalne probleme predviđen alat, a ne zna se, tko se sve njime služi)
isključena iz svih temeljnih operativnih funkcija, koje su za pogon i upravu tijela od vitalnog interesa.
pa kad se um (i njegove riječi i misaone konstrukcije / mašta) osamostali, obično ošteti i tijelo i sebe.
 
Mišljenje kao psihološki i mentalni proces se bavi atributima pojava i to pomoću reči,
mentalnih slika,imaginativnih "frejmova",i indukcijski potvrđenih apstrakcija (misli o mislima)...
Pošto se ovde,na forumu,bavimo rečima kojima iskazujemo naše misli-moje pitanje šta tu
dominira i prethodi se na odnos reči i misli, prevashodno, odnosilo...
Naime,ja smatram da ,posebno u filozofiji,ali i u drugim umnim bavljenjima,reči veoma
kvare i to pre svega povratno i naknadno, naše mišljenje!
 
Mišljenje kao psihološki i mentalni proces se bavi atributima pojava i to pomoću reči,
mentalnih slika,imaginativnih "frejmova",i indukcijski potvrđenih apstrakcija (misli o mislima)...
Pošto se ovde,na forumu,bavimo rečima kojima iskazujemo naše misli-moje pitanje šta tu
dominira i prethodi se na odnos reči i misli, prevashodno, odnosilo...
Naime,ja smatram da ,posebno u filozofiji,ali i u drugim umnim bavljenjima,reči veoma
kvare i to pre svega povratno i naknadno, naše mišljenje!
Intencijalnost svesti omogućuje nam da na nju "prilepimo"percepciju I tako nastaje senzacija.Ako je prepoznamo,
sa svešću smo obavili nesvesno kognitivni proces prepoznavanja,vađenja iz sećanja slične senzacije.Obično ta
senzacija biva arhivirana zajedno s pripadajućom reči,tako da nam se prilikom prepoznavanja pojavljuje sećanje
I koje je ime te senzacije.
Gde nastaju greške?!
 
Intencijalnost svesti omogućuje nam da na nju "prilepimo"percepciju I tako nastaje senzacija.Ako je prepoznamo,
sa svešću smo obavili nesvesno kognitivni proces prepoznavanja,vađenja iz sećanja slične senzacije.Obično ta
senzacija biva arhivirana zajedno s pripadajućom reči,tako da nam se prilikom prepoznavanja pojavljuje sećanje
I koje je ime te senzacije.
Gde nastaju greške?!

Te senzacije su spoljasnje -osecaji,ali su i unutrasnja osecanja
vezana zajedno sa senzacijama...
Sta si mislio pod pojmom greske ?
 

Back
Top