ako želimo izraziti naše misli, osjećaje i težnje, ne moramo se poslužiti riječima.
riječima ne možemo u potpunosti izraziti naše misli, čak ni onda, ako te riječi označavaju postojeće, ono što našim tijelom možemo zamijetiti.
što možemo zaključiti umom, u većoj je mjeri neizvjesno (bez daljnje potvrde u stvarnosti) od onoga što možemo zamijetiti tijelom.
riječi i misli djeluju interaktivno. često razmišljamo u kategorijama, koje nam dozvoljavaju kategorije riječi. to je veliko ograničenje.
spoznaja i razum nisu ovisni o riječima i njihovim kategorijama. stoga se razmišljanje zdravog bića ne veže za riječi ni tradicionalne pojmove.
ljudi, koji su imali priliku razmišljati
o raznim zamršenim stvarima, često pozivaju na "pogled prema unutra",
na određenu redukciju svijesti na bitno (unutarnje, temeljno) i isključivanje vanjskih utisaka i dojava naših čula.
zanimljiva je i kontradikcija riječi i pojmova s onim što stvarno možemo zamijetiti.
tako se npr. podsvijest (vjerojatno podsvijesti) naseljava ispod svijesti, iako eventualno ta podsvijest tek oblikuje i uzrokuje svijest.
naša svijest, razum, je iz vrlo konkretnih razloga (nepouzdan i samo za specijalne probleme predviđen alat, a ne zna se, tko se sve njime služi)
isključena iz svih temeljnih operativnih funkcija, koje su za pogon i upravu tijela od vitalnog interesa.
pa kad se um (i njegove riječi i misaone konstrukcije / mašta) osamostali, obično ošteti i tijelo i sebe.