STRUČNJAK ZA LEČENJE BULIMIJE U NS

Fedra,
koliko znam, tesko da postoji u Srbiji neki "strucnjak za lecenje bulimije".Posto je dijagnoza ,pretpostavljam vec uspostavljena,
a Vasa cerka zeli da se leci, sto je izuzetno vazan korak, nadalje treba biti strpljiv.To znaci da Vasa cerka mora biti prvo dobro pregledana fizicki(+laboratorijske analize i EKG) od strane psihijatra,
da li je potrebna hospitalizacija u smislu nadoknade hrane/ishrane intravenskim putem, ako je sve u redu po tom pitanju, okosnica lecenja treba da bude DUGOTRAJNA PSIHOTERAPIJA!
Dakle Vama treba strucnjak za psihoterapiju(kognitivnu bihejvioralnu psihoterapiju) bilo psihijatar ili klinicki psiholog, to je vec stvar njihovog dogovora.Vi sami zajedno sa cerkom cete biti ukljuceni u porodicnu terapiju kao vazan deo ukupne terapije.Mozda ce jos biti potrebni i neki lekovi-antidepresivi u toku terapije, sto ce sve odluciti psihijatar na "terenu", Novom Sadu.
Na kraju, prekontrolisao bih, kao savet, kod Vase cerke na pocetku lecenja jos laboratorijske nivoe C peptida(tako se zove), glukoze i nivo plazma insulina(ili insulina u krvi), T3 i T4 hormona!
 
Fedra:
Moja ćerka već deset godina ima problema sa bulimijom i konačno je priznala da joj je potrebna pomoć. Da li u Novom Sadu postoje dobri stručnjaci za lečenje ovog poremećaja i kome da se obratimo? Hvala unapred!
Prvi korak na putu izlecenja je priznanje da postoji problem, Vasa cerka je to uradila.Sada joj treba Vasa puna pomoc i podrska.
Odakle krenuti?Najbolje bi bilo da se javite u savetovaliste za ishranu, u Beogradu ono se nalazi na institutu za higijenu medicinskog fakulteta, kako je Novi Sad grad u kome se takodje nalazi medicinski fakultet najbolje je da potrazite prvo tu zdravstvenu ustanovu, tamo ce je pregledati specijalista higijene i nutricionista i dalje je uputiti endokrinologu i psihijatru.
Prosto postoje timovi ljudi razlicitih specijalnosti koji su vec uigrani u lecenju takvih pacijenata, pa da ne bi lutali od lekara do lekara u potrazi za onim koji ima iskustva sa tim problemom krenite od savetovalista za ishranu.
Pozdrav!
 
Licno sam svedok 2 slucaja bulimije(jedne dugotrarjne), i jednog slucaja anoreksije. Najbolje bi vam bilo da potrazite pomoc Dr. Vera Popovic na klinici za endokrinologiju u beogradu. Verovatno ce je hospitalizovati, to je najbolji nacin za lecenje bulimije, dugotrajna psihoterapija nema bas neke posebne efekte(govorim iz iskustva). Laboratirjske analize ce sve da uradi doktorka (verovatno u lab. konzilijum) potrebno je uraditi T4,T3, leptin, progesteron, estrogen, glukozu i jos neke biohemijske analize krvi. Zubar ce najbolje da odredi koliko je intenzivna bulumija tako sto ce da pregleda zubnu gledj. Postoji tu opasnot od amenoreje i osteoporoze. Ali moja preporuka je da ostane hospitalizovana, i pod strogom kontrolom.
 
dr.koki:
Licno sam svedok 2 slucaja bulimije(jedne dugotrarjne), i jednog slucaja anoreksije. Najbolje bi vam bilo da potrazite pomoc Dr. Vera Popovic na klinici za endokrinologiju u beogradu. Verovatno ce je hospitalizovati, to je najbolji nacin za lecenje bulimije, dugotrajna psihoterapija nema bas neke posebne efekte(govorim iz iskustva). Laboratirjske analize ce sve da uradi doktorka (verovatno u lab. konzilijum) potrebno je uraditi T4,T3, leptin, progesteron, estrogen, glukozu i jos neke biohemijske analize krvi. Zubar ce najbolje da odredi koliko je intenzivna bulumija tako sto ce da pregleda zubnu gledj. Postoji tu opasnot od amenoreje i osteoporoze. Ali moja preporuka je da ostane hospitalizovana, i pod strogom kontrolom.
Ok, ok, ovo je pisano još 2005. god, ali brate što se vidi da nemaš pojma sa lečenjem bulimije pa to ti je! Ja sam imala bulimiju i izlečila sam se isključivo uz dobrog psihologa i uz svoju ogromnu želju i volju. A zašto tako? Zato što je u stvari smisao bulimije u psihološkoj nestabilnosti osobe (ne poremećenosti!!!!), nesigurnosti, opterećenosti sobom, prevelikoj želji da se drugi ne iznevere....da sad ne davim sa svim simptomima....Naravno da je nekima potrebna hospitalizacija, ali kako možeš da kažeš da psihoterapija ne daje rezultate,a hospitalizacija da??????? Bre, da bi neko prestao sa bulimijom pre svega mora da ima svest o tome, svoju odluku i želju, a ne da ga neko natera i kontroliše.
U svakom slučaju, svim bulimičarkama želim da se što pre trgnu iz tog pakla, život bez bulimije je pravi život, a ne ono grozno životarenje uz nekontrolisano ponašanje i neprestanu opsednutost hranom....A da bi prestao da budeš bulimičan pre svega treba da promeniš svoje stavove prema životu, sebi, svom telu, drugim ljudima- i da se menjaš iz korena i da shvatiš da u stvari ti držiš sve konce u svojim rukama i da od tebe sve zavisi.....U principu, rešenje je lako- ali je teško do njega doći, i zato najbolje potražiti pomoć dobrog psihologa. Svim bulimičarkama mogu samo da poručim- učinite to što pre, nemojte uništavati najlepše dane svog života i čekati da još dublje zagazite u taj pakao! Pozdrav!
 
Probaj prvo da razgovaras sa bliskim osobama, porodicom, prijateljima, sigurna sam da ce te podrzati i pomoci ti. Ne treba da se stidis toga sto ti se desava, najvaznije je da si ti svesna da problem postoji i da zelis da ga resis. Podrska najblizih je veoma bitna, a neophodno je i da se javis lekaru. Mozes da pocnes sa tvojim lekarom opste prakse u domu zdravlja koji ce te uputiti na dalje lecenje. Potreban je citav tim strucnjaka (nutricionista, dijetolog, psihijatar,..) jer bulimija nije ni malo naivan poremecaj. Prvi i najvazniji korak si vec napravila time sto si priznala da imas problem, sada je vreme za sledeci. Zelim ti puno srece!
 
zdravo imam bulimiju vec 2 god i u zadnje vreme povracam vise puta dnevno
znam da je odvratno i stidim se .. zeli li neko ko ima slican problem ili ne nebitno
da razgovara sa mnom

UGLAVNOM..ja sam bulimicar bila do skora..trajalo je 11meseci..svaki dan sam povracala od 4 do 6 puta..ne mozete zamisliti koliki sam problem sebi napravila..sve iz nesigurnosti u izgled..zbog kopleksa da nesavrseno izgledam.zbog stresa koji sam prozivljavala na fakultetu..zbog gomilu stvari...niko nije znao da sta sam radila..to je bio pakao!!!! I odjednom je u meni nesto reklo..STOP!!!! NISAM puno cekala..vec sam pocela da osecam da se gasim, unistavam, i da nestajem!!!!Otisla sam kuci i desilo se ono najgore..da preteras sa ishranom i da se prejedes, a da si pod budnim okom majke koja je mozda sumnjala da se nesto cudno dogadja sa mnom..i kad je doslo vece..kad je stomak poceo da boli, nisam oka sklopila, uzasne bolove sam imala, kao da sam neki ovisnik o teskim drogama i da ne mogu da izdrzim..u wc se nije moglo..majka je bila tu..i to je bio kraj!!!! Ujutru sam jedva docekala da odem i povratim SVU UZASNU KISELINU KOJA JE BILA U MENI!! I otrcala sam po lekove za ublazavanje kisleine,...TAJ DAN JE BIO PREKRETNICA..majka je skuvala psenicu i to je JAKO ZDRAVO, I CISTA SAM VEC 2 NEDELJE!! Pazim sta jedem, koristim laku hranu, krecem se..i ne razmisljam vise onako, ludacki da se prejedem brzom hranom i da je povratim..zelim da u sebe unosim zdravlje, koje hrani moje telo, da u sebi ponovo vidim zdravu osobu! Sama sam..niko mi ne pomaze..znaju samo dve osobe za ovo..jednu ne vidjam, druga je bivsi decko zbog kog je sve pocelo..al njega to ne interesuje....ne zelim da znam kako se ovo odrzilo na moje zdravlje,jer vec imam bolest u vezi metabolizma...nadam se da je amo jos neko kome ce ovo puno pomoci !!!!
 
Jos uvek mislim da uz stvarno jaku volju mogu da se izborim sa tim sama,i pomoglo bi mi mnogo kada bih znala da je neko uspeo...
Sofija,verujem da imas najbolje namere ali zaista ne mogu kod psihologa ili psihijatra,posebno ne u svom,inace malom gradu gde se svi sa svima poznaju,svi sa svima druze:o
 
Иди код психолога или психијатра у суседни град. ;) Немој се играти с тим. Поремећаји исхране нису наивни, ни најмање. Буди себи најважнија, шта те брига шта ће други да мисле.
 

Back
Top