Strah kao stres,kao sputanost, nesigurnost,bolest

dzordzV76:
kakvi vas strahovi muče i šta mislite koliko su opasni ili limitirajući u vašem životu. Da li je strah nedostatak ljubavi i vere i neprihvatanja realnosti :idea: :?: :?: :?: :!:
Misliš - strah od prihvatanja realnosti?

Strah je uglavnom uobrazilja. Koči čoveka, jedino je strah od fizičke povrede (ukoliko ne preraste u vrstu hipohondrije :? )opravdan, koristan i normalan.
Ali, svi smo pomalo opsednuti strahovima. Čini mi se da je najčešći - STRAH OD NEUSPEHA. Na bilo kom polju. Što se poklapa sa ovim pričama o nedostatku samopouzdanja.
Ali, ima ih mnogo vrsta. Drugi po važnosti možda je - STRAH OD NEPOZNATOG. A on se može povezati sa ljudskom dokonošću, pre nego pameću i sposobnošću razmišljanja.
Ljudi su po prirodi radoznali, to nam daje motiv da, možda čak, živimo, kada bi nam sve bilo jasno, svet bi bio beskrajno dosadno mesto... Zar ne?
Postoje ponekad kristalno jasni razlozi zašto smo toliko nesvesni razloga, uzroka/posledica, sveta oko sebe i onog što ne vidimo, postoje lepi razlozi zašto skoro ništa ne znamo sigurno, a možda najlepši je - da bi nas nešto teralo napred, da ne bismo odustali od života nevideći smisao lutanja, jer nam je kraj pomalo, pa, dosadan i besmislen, glup za eventualnu snagu našeg maštanja...
A strah je tu da nas okupira, da nas podseća, da nas muči i, najzad, da nam daje NADU, bilo da je ona, po sebi, dobra ili loša...
 
ja jela chvarke

ne moze nam niko nishta jachi smo od sudbineeeee.

plashim se dirigenta, nisam ga pretukla. ili bi bash to bio odraz straha... malo preterujem nisam ni htela da ga bijem :)

plashim se i da procitam teme gde mislim da sam lupala. to se moje zlo ja i moje plasljivo ja biju.
ja broj 54 i ja broj 10
ozma od oza...perike
perikle ;)
obrazovanost.. i RF transiver.. bash su morali to
 
Lexa:
dzordzV76:
kakvi vas strahovi muče i šta mislite koliko su opasni ili limitirajući u vašem životu. Da li je strah nedostatak ljubavi i vere i neprihvatanja realnosti :idea: :?: :?: :?: :!:
Misliš - strah od prihvatanja realnosti?

Strah je uglavnom uobrazilja. Koči čoveka, jedino je strah od fizičke povrede (ukoliko ne preraste u vrstu hipohondrije :? )opravdan, koristan i normalan.
Ali, svi smo pomalo opsednuti strahovima. Čini mi se da je najčešći - STRAH OD NEUSPEHA. Na bilo kom polju. Što se poklapa sa ovim pričama o nedostatku samopouzdanja.
Ali, ima ih mnogo vrsta. Drugi po važnosti možda je - STRAH OD NEPOZNATOG. A on se može povezati sa ljudskom dokonošću, pre nego pameću i sposobnošću razmišljanja.
Ljudi su po prirodi radoznali, to nam daje motiv da, možda čak, živimo, kada bi nam sve bilo jasno, svet bi bio beskrajno dosadno mesto... Zar ne?
Postoje ponekad kristalno jasni razlozi zašto smo toliko nesvesni razloga, uzroka/posledica, sveta oko sebe i onog što ne vidimo, postoje lepi razlozi zašto skoro ništa ne znamo sigurno, a možda najlepši je - da bi nas nešto teralo napred, da ne bismo odustali od života nevideći smisao lutanja, jer nam je kraj pomalo, pa, dosadan i besmislen, glup za eventualnu snagu našeg maštanja...
A strah je tu da nas okupira, da nas podseća, da nas muči i, najzad, da nam daje NADU, bilo da je ona, po sebi, dobra ili loša...
Da. Nije lako prihvatiti da vam je život serviran na jedan način, a drugima nije. Nekad ste srećni što je baš vaš takav, jer ste videli goru varijantu. Strahovi mogu biti sa razlogom, ali i bez razloga. Teško je shvatiti da čovek mora istnski da voli, i da shvati šta je to ustvari. Kada to postigneš,onda je vrlo malo strahova. Možemo diskutovati! Veruj te da postoj vibracije između ljudi, kao imeđu satelitske i satelita, radija i radio stanice. Zato je bitno šta emitujete.
 
Tuzni_patak:
Pitanje koje je u vezi sa ovim je :
O čemu najviše izbegavate da razmišljate?

Ovo je indirektno u vezi sa strahom , kad ste već krenuli da iznosite samo lične, subjektivne stavove , pa da vam pomognem da čitanjem onoga što ste napisali otkrijete šta vas koči....
O bolesti! Neizlecivoj! To je nesto sto ne mogu da kontrolisem!
I da, ponekad me uhvati da razmisljam o sudaru planeta, meteora..., sta bise desilo sa nama? E, onda se nadam da ja tada necu biti ziva :D
 
Neva:
Tuzni_patak:
Pitanje koje je u vezi sa ovim je :
O čemu najviše izbegavate da razmišljate?

Ovo je indirektno u vezi sa strahom , kad ste već krenuli da iznosite samo lične, subjektivne stavove , pa da vam pomognem da čitanjem onoga što ste napisali otkrijete šta vas koči....
O bolesti! Neizlecivoj! To je nesto sto ne mogu da kontrolisem!
I da, ponekad me uhvati da razmisljam o sudaru planeta, meteora..., sta bise desilo sa nama? E, onda se nadam da ja tada necu biti ziva :D
Iracionalni strah a poreklo-strah od smrti. Nažalost, katolička crkva je 1513g. ukinula reinkarnaciju-može seproveriti na internetu, i uvela Pakao kao pojam i oruđe da vlada masom. Da se to nije desilo, zamislite koliko bi drugačije razmišljali šta radite za ovdašnjeg života. :shock:
 
Daleko od toga da je prva vera bila Samanizam.Monoteizam je prvobitna i savrsena vera.E,deco interneta...Ja sam citao i ucio se iz ozbiljnih knjiga.Na internetu se moze naci svasta.Takodje,odakle to da je Katolicizam ukinuo reinkarnaciju?Da i to ne pise na internetu?Daleko od toga!Uostalom ako su Katolici nesto uradili,to se nas ne tice.
Sto se tice strahova...Ne bojim se nikoga do Boga ! A Bog mi je izvor nadahnuca a ne straha ma koliko to paradoksalno zvucalo.
 
meni je strah baš o.k.Malo adrenalina,kad vraćam biciklo u garažu,a mrkli mrak,ne može da škodi.A Votson je ,još dok je eksperimentisao sa prvim emocijama koje ljudi pokupe po rodjenju ,rekao da se prvo uprpamo kad se rodimo.Tako da nema ništa loše malo da se "strahuje".Dobro je to i za kalorije,onako kad te hladan znoj oblije,pa te preseče malo u stomaku ..pa se sav nekako smežuraš, i baš ti se tad pije vode
 
ova poruka iznad mene,i nema nešto veze sa sa strahom (bar ne sa psihol.objašnjenjem).Ma važno je da sam ja premijerno odlučila da se "forumišem" i da vidim šta je to.A naravno da će "svoj svome",pa ja upala na filozofiju.Ja ču samo da citiram M.Selimovića i jedinu pametnu stvar koju sam zapamtila i koja mi je super za ovu našu surovu realnost a to je :"BOJ SE OVNA,BOJ SE GOVNA,A KAD ĆEŠ ŽIVJET"
 
http://forum.krstarica.com/viewtopic.php?p=1111983&highlight=#1111983

Strah bi mogao da se ukratko definiše kao rezultat shvatanja osobe da mu preti ukidanje slobodnog izbora nastavka života,ili uprošteno svaka promena ustanovljenog života ka novonastaloj situaciji koja nije proizvod željenog.
Strah ima svoje trajanje, jer vremenom se osoba prilagodjava na novonastalu situaciju i strah nestaje.Strah može da traje i sekund , dok ga svest ne ukloni svojim rasudjivanjem.

Iz poslednjeg vidimo šta je krivac za paralisanje strahom....
Naše rasudjivanje će izazvati sve one patološke strahove bilo zbog manjka samopouzdanja (samopouzdanje-koliko čovek može) , predubedjenja (i zbog nerazmatranja realnosti predrasude), fobija, kompleksa, neregularnog logičkog razmišljanja (posledica nekih organskih ili psiholoških promena, obično ih narod ne prepoznaje kao ludake) i da nikako ne zaboravimo NEZNANJE.
Ovo poslednje uz logiku stvara najveće psihološke strahove modernog doba....To što većina ovde misli da ima znanje jeste znanje ali izvučeno iz konteksta u vrlo opasne efektne bombe koje su meni ekvivalentne postupku "drenaže rane" tj. namerno otvaranje rane i povredjivanje da bi se pored negativnog aktiviralo i pozitivno imunološko dejstvo organizma i na taj način.
Šok efekat je i kod psihološki ustanovljenih patologija dobar ali ne u toliko velikom broju. Univerzalni psihološki saveti su kao univerzalni lekovi antibiotici na prvu loptu pomognu (čak i kada niste bolesni) a kasnije mogu pravi haos da naprave...

Preventiva psihološkog zdravlja je već druga pesma.
Tu univerzalna pravila štite mentalni sklop od "pregrevanja" dok ne pregrmite prvi talas....
 

Back
Top