Sve je to lepo ...doziveti duboko partnera...produziti neznosti, taktilnost, osecaj i imati na kraju nesto sto je mnogo jace od "obicnog " orgazma..............ono sto meni nije jasno je zasto ciljati na to da na kraju ne dozivis orgazam? To da smo zavisni od orgazma pod obavezno kao sto mozemo biti od ostalih stvari i da orgazam unistava ljubav ne zvuci mi kao neka normalna tvrdnja i objasnjenje vec mi zvuci kao neka sekta...
Uredu mi je i cak orgazam bez dodira-mislima ili istovremeni orgazam partnera kao nesto sto te treba jako pribliziti partneru, ali vodjenje ljubavi kao cilj apsolutno bez orgazma, ne ide mi u glavu...
Ono sto sam prvo pomislila je da su sve to i te sve tehnike izmislili ljudi koji apsolutno ne mogu doziveti orgazam, pa su svoje mogucnosti i zelje onda sveli na nesto drugo ne bi li nekako utehu nasli u drugim nacinima zadovoljstva, mozda i gresim... verovatno u svemu ovome navedenom ima donekle istine, ali zvuci mi u celini kao neka manipulacija, sekta, druga vrsta zavisnosti...(pogotovo sto se na pocetku navodi da je covek zavistan od orgazma)...
Pomislih sad i monasi npr. koji su se svesno odrekli seksa imaju dozivljaje koje su "uzviseni" od druge vrste blagodati, ali mislim da i oni cak imaju nesvesna praznjenja, (nocu-danju) jer tako nas je priroda uredila...