PRIVREMENA TEMA

Neobuzdana tresnja

Zainteresovan član
Poruka
336
LJUDI SVE STO IMAM DA KAZEM JE DA STE MI SVE OVO VREME MNOGO NEDOSTAJALI MAKAR VAS NE POZNAVALA,MAKAR VAS NIKAD I NE UPOZNALA....A IPAK POZNAJEM KOD VECINE ONO NAJRANJIVIJE....ZELIM DA SE IZVINEM NA ODSUSTVU I NADAM SE DA CEMO SE PISATI I CITATI I DALJE 8)

VOLI VAS VASA TRESNJICA BLESAVA

:D
 
tresnje.jpg


Još uvek volim da se penjem "Ko dete na trešnju" :)
Trešnja je uvek "do yaya"...
 
Tina*:
-Dobro je da tako misliš o nama,nadam se da nisu upravu i da nisi izgubila LJUBAV SVOG ŽIVOTA ...
:lol:

Naravno,ljubav mog zivota ce biti onaj covek kome cu radjati decu-to je jedan od mojih zivotnih ciljeva.
A sad,sto se tice uopste velikih ljubavi,...jednu i jedinu jesam izgubila ali kriva sam sama i jedem svoja go*na...ali to je duga prica i to nije taj decko....
STO JE SAD POTPUNO NEBITNO :D ! Heh....lep je dan danas...malo je samo vruce....jel se neko sunca? Ja sam se juce prvi put ove godine potpuno bacila na sunce i mogu vam reci da sam vec pocrnela!! ...hm.... :lol:
 
Neobuzdana tresnja:
Tina*:
-Dobro je da tako misliš o nama,nadam se da nisu upravu i da nisi izgubila LJUBAV SVOG ŽIVOTA ...
:lol:

Naravno,ljubav mog zivota ce biti onaj covek kome cu radjati decu-to je jedan od mojih zivotnih ciljeva.
A sad,sto se tice uopste velikih ljubavi,...jednu i jedinu jesam izgubila ali kriva sam sama i jedem svoja go*na...ali to je duga prica i to nije taj decko....
STO JE SAD POTPUNO NEBITNO :D ! Heh....lep je dan danas...malo je samo vruce....jel se neko sunca? Ja sam se juce prvi put ove godine potpuno bacila na sunce i mogu vam reci da sam vec pocrnela!! ...hm.... :lol:

-E baš bi voljela da saznam kako si izgubila ljubav svog života pa ako imaš vremena napiši mi jednom kako je to bilo ,ako može na moju temu *STARA LJUBAV JOŠ BOLI*
-Ja se još nisam sunćala ali si mi dala ideju pa možda i probam :wink: ...Bokić
 
Tina*:
Neobuzdana tresnja:
Tina*:
-Dobro je da tako misliš o nama,nadam se da nisu upravu i da nisi izgubila LJUBAV SVOG ŽIVOTA ...
:lol:

Naravno,ljubav mog zivota ce biti onaj covek kome cu radjati decu-to je jedan od mojih zivotnih ciljeva.
A sad,sto se tice uopste velikih ljubavi,...jednu i jedinu jesam izgubila ali kriva sam sama i jedem svoja go*na...ali to je duga prica i to nije taj decko....
STO JE SAD POTPUNO NEBITNO :D ! Heh....lep je dan danas...malo je samo vruce....jel se neko sunca? Ja sam se juce prvi put ove godine potpuno bacila na sunce i mogu vam reci da sam vec pocrnela!! ...hm.... :lol:

-E baš bi voljela da saznam kako si izgubila ljubav svog života pa ako imaš vremena napiši mi jednom kako je to bilo ,ako može na moju temu *STARA LJUBAV JOŠ BOLI*
-Ja se još nisam sunćala ali si mi dala ideju pa možda i probam :wink: ...Bokić

pa... :roll: znam da ti to iz nejbolje namere,ali nije to bas tako povrsno za pricu na brzinu ili ista slicno...mozda nekom mojom pesmom doznas...a mozda pak ne... Sorry :( ali stvarno nisam za to
Cmok
 
MODRA TRESNJA

Pored mog prozora, svaku vecer, mjesec zastane
i sto zatekne tada na ulici, ponudi mom pogledu,
zatim dovede vjetar, a s njim i plavetnilo primakne
i u toj slici, kakvu samo srebro napraviti moze,
neprestano titra moja zelja da te ugledam u noci.

Gledamo se, mjesecinom optoceni, moja ljubav i ja,
cekamo i neslutimo buru sto dolazi s vjetrovima,
ne cutimo u toj nagomilanoj tisini, pozar samoce,
vec uz jecaje i ritam srca, prislanjamo najdrazu bol,
da u klecanju koljena ne bi otkrila slomljenu dusu.

Onda odjednom, ispod misli, modra tresnja zadrhti,
sjaj vise nije trom, i vrhovi se neba poloze na cigle,
tamne sjene nestanu i tracak ceznje uplovi u sobu,
tijelo postane mjesto dogadjaja, snaga dahom uzleti
i s planina ravnicom procvjetaju tvoje prozirne latice.

Voda sto tece mojim venama poput plamena zaigra,
izvori njenih tokova isprepletu tanke niti njeznosti,
mreza radosti razapne se dolinom kojom kapi rastu,
a ti, prostrujis zrakom i vatrom, zemljom i vodom
i svakom kutku moga tijela, dodas osmjeh zvijezda.

Nitko me, kad si u meni ne dira svojim osjecajima,
nicije me ruke, dok se rastapas mojom dusom, ne traze,
ali nemir se ipak porama javlja, jer zedj u raju postoji,
kao kad, natopljeni suncem, nizinom zasjednu oblaci
i umjesto kisom, prstom tuge dotaknu njihova sjecanja.

Kamo,kamo si otisla nocas, moja draga prepelice,
kad si nestala u jednom trenu i utekla u krilo mraka?
Zar se bojis mirisa modre tresnje i obrisa njenog zrelog,
pa u meni ostavljas uzaludna cekanja kao melem placu?
Kamo, kamo si se sakrila, po ovom suhom vremenu?

Htio bi se, prstenom, zauvijek oko tebe okruziti,
posjetiti, mila moja, jutra u kojima tvoja njedra disu,
zalaskom dana, protrcati radosnim proplancima srece
i s tobom usred tople postelje docekati mjesecinu,
da umore smirimo zagrljajima nasih vreli usana.

Nemoj nestati uz obalu mora, niti vrhovima planina otici,
vec sa zlatnom skoljkom danas podji i moju ljubav potrazi,
a u okusu modre tresnje, sve ce tvoje strepnje nestati
i ti ces opet kao nekada, pitomim horizontom poletjeti,
umjesto rumene magle, tvojim ce se ocima spokoj siriti.

(Zal Kopp)
 
JUBI SAM VASU ‘CER

Tili ste drugog od prvog trena
Čestitog momka iz najboje kuće
Niste joj dali da postane žena
Niste joj dali da je srce vuče.

Tili ste drugog, to ste joj rekli
I to da šoldi ne rastu na grani
Nego nek čuva sve ča ste stekli
I ča ste za nju čuvali na strani.


Jubi sam, jubi vašu 'ćer
Ma niste tili marinera
Tili ste momka na svom mistu
Tili ste zeta inžinjera.
Jubi sam, jubi vašu 'ćer
Ja koji ne znam di bi sada
Sad kad je davno tuđa žena
Ča vridi srcu da se nada.


Niste joj dali ni da mi piše
Kako se budi kad se svega siti
I kako more priča sve tiše
I kako često zaladi i liti.

Niste joj dali da sriću krije
A niste znali da u mraku plače
Za vas sam osta isto ka prije
Susidov mali sa četvero braće.

(Ibrica Jusić)
 
Rijeka donosi jesen
dugo umire grad
i u nama toliko ljeta
mi smo siročad svijeta

Reci da li ćeš noćas
moći ostavit sve
svoju kuću
navike ljude
i poći a ne znati gdje

Neka svi mržnjom isprate nas
ali draga život čeka
sad je čas
čitav svijet
biće tvoj novi dom
neka kažu avantura je to

Nikad žaliti nećeš
svoje stvari ime i grad
i u hladnoj sobi hotela
bićes slobodna sad

Neka svi mržnjom isprate nas
ali draga život čeka
sad je čas
čitav svijet
biće tvoj novi dom
neka kažu avantura je to

Duga očajna kiša
magla zastire grad
nekim putem
tijesno kroz jesen
nas će odvesti vlak
 
"Кад дође пролеће, у нашој авлији се расцвета трешња, она дивља, горчива, чији се мирис шири свуда наоколо, а плодови кад узру поцрне и засуше се па их целог лета зобу чавке и дугорепе вране. Ту трешњу је отац посадио пре много година, нашавши је поред пута, кад се враћао с посла. Мало даље од ње плави се јоргован који се свом силином навалио на искривљену ограду од танких кочића, испреплетану врбовим прућем..."

-Mirjana Zabarac
 
CASA OTROVA

Lome grane tresnje rane
Vece mirise
Samo moje ludo srce za njom
Uzdise gdje god podem , gdje god dodem
Ja sam suvisan izgubljen sam kao dijete
Izgubljen sam.

Lome grane tresnje rane zvijezde padaju
Neke rane uspomene bol mi zadaju
Nema mjesta gdje bih mogo da se umirim
I sa subinom da se pomirim

Daj natoci ove noci jednu casu otrova
Ona me je ostavila
Ona me zaboravila
Ne mogu da prebolim ja

(Zeljko Bebek)
 
Nemojmo žaliti što trešnjino drvo, posle samo nekoliko dana cvetanja i bujne, raskošne lepote izgubi svoje bele latice. Jer, uvek možemo u svojim mislima da vratimo sliku rascvetalih krošnji i da iznova uživamo u toj lepoti.

(Misao iz japanske poezije
)
 
"U mojoj bašti je procvetala bela trešnja. Uoči Uskrsa. To je bilo vreme susreta.

Postoji jedna bašta za koju malo ko zna. Usred grada, iza zida.

Ja živim u baštovanskoj kući i imam crnog mačka.

Kad procveta trešnja, dolaze mi prijatelji."
 
POLJUBI ME

Mesec je mlad, a noc je vrela.
Padaju zvezde padalice.
I dok mi kaplje znoj sa cela.
Mrak je i ne vidim ti lice.

Dole pod nama cuje se kako
Skripe tockovi nocnih sofera.
A ja te volim u mrklom mraku,
Na zadnjem spratu solitera.

Poljubi me, dotakni me usnama.
Sa usnama ko zgazenim tresnjama.
Ponekad kada blesne svetlo,
Velike neonske reklame,
Ugledam tvoje macije oci
Kako me miluju iz tame.

Mesec je mlad, a noc je vrela.
Zvezde se roje iznad glave.
Vece mirise na pozno leto,
A ti na retke poljske trave.

Poljubi me, dotakni me usnama.
Sa usnama ko zgazenim tresnjama.

(Bajaga)
 
Godina tresnje

Kad se u mom pogledu nasmjesi ptica,
pa s mirisom tresnje posjeti visinu jablana
i obavije letom cijeli svijet,
vise ne trazim obrise tvog tijela,
jer opijen travnjem osjecam,
kako vrijes na mojim usnama
i u poljupcima vjetra,
prepoznajem dolazak tvojih prstiju sa svibnjem.
Pod vrelinom njihovih dodira,
otvaram sve proplanke u sebi
i postajem lipanjski val,
rascvjetan u rijeci osjecaja ,
pa s njim, na obale tvojih grudi pristajem
i svom silinom,
dubinu njeznog toka prostirem,
kupam tvoja bedra
i nebom svoje koze polazem.
U svakoj srpanjskoj zvijezdi,
koja osmjehom treperi tvojim stasom,
snom suncokreta zapocinjem kolovoz
i sa zlatnom bojom rujna
mekim stomakom plesem,
a svojim drhtajima,
cijelom tvojom ravnicom sjedam
i mjesecinom, pletem niti u zagrljaje
i socne plodove pozude slazem.
S godinom tresnje,
ja u tebi , sve jace dozrelu dunju grlim
i beskrajnim grozdovima ispijam listopad,
njisem svojim bokovima
i tiho, u studeni nosim.
Izvijam dlanove
i u dukatima, oko tvoga vrata sebe nizem,
u mirne drvorede breza
i sjajnom bjelinom prosinca oblacim.
Uvodim te u prvo sijecanjsko svitanje
i sa kristalima pahulja,
strasno ljubim,
plamtim iskrom veljace na tvojim obrazima
i sakupljam snagu ozujka,
da s prvim poljupcem proljeca,
u godinu tresnje,
samnom, ponovno udjes . . .
 

Back
Top