ne kazu mi nishta, cesto se stiskam ali mislim da polako oboljevam od kupoholije. trosim na hranu
zapravo.. bila sam manje vishe umerena. onda sam videla jednu tashnu. ne u bgd. i nekako me je zvala. i na njoj je pisala cena
i pisalo je unikat. i onda sam prebrojala pare. i pazi kad sam imala. i prodavac je pitao je l vidis ti cenu. i ja sam razmisljala da mogu da odem. ali ipak ja reko pa videla sam cenu. i daj sta dash. i ne kajem se ali sam bila u shoku shto sam to uradila
ja inache ni ne volim tashne. i nisam smela nikom da kazem cifru. ali osecala sam se ok. dobro da posle nisam ostale pare potrosila na jednooke zabe'lutke. i nije mi zao sto sam dala to ali mislim da ne predje to u neki manir.
sad primecujem da ponekad potrosim bez veze
ali sta cu energija negde mora da ode pa makra to bila i medena srca. bez veze ali ko zna. e sad ne pitajte me nista ko me pita za tashnu tesko njemu
e da trosim i na prevoz, ovo gsp, to je glupo posto da krenem na vreme, tj 15 minuta ranije, ne bih morala.
u stvari kad dam neshto sto stvarno ocu onda se i stiskam ali to je bash retko. mislim da mi nije bilo zao kad sam malo vece pare davala za ples i kad sam igrala, valjda je to tako bilo
e da i ne ostavljam taksistima baksish. ha ha. mada nekad me predju.
e ali kad sam bila u turskoj onda su mi pare, kao i svima, otishle samo tako. tj vise nego sto sam planirala, navukli me oni njihovi trgovci. ovde kod nas nije takva atmosfera. ali nije mi zao, bar je zabavno tamo kupovati, mada za neshto i zafushere hehe.